Anksioznost karakteriziraju osjećaji brige, nervoze i straha. Te osjećaje svi ponekad osjećamo, oni su normalni i često nam pomažu u svakodnevnom funkcioniranju. Uobičajeno je da se osjećamo anksiozno prije npr. velikog ispita ili javnog nastupa. Anksioznost je prirodan način na koji nas naše tijelo štiti od pretjeranih rizika i stresa te nas potiče na obranu. Djeca i mladi često imaju više strahova od odraslih, a većina strahova je normalna, vezana uz razvoj i samostalno se povuče. Kada anksioznost počne ometati osobu u svakodnevnom funkcioniranju i uobičajenim zadacima, onda postaje problem. Neke od situacija koje kod tinejdžera mogu izazivati anksioznost su: ispiti, javni nastup, odlazak u školu, nova iskustva, nepoznati prostori i prostor s puno ljudi.

Što je depresija?

Depresija je psihološki poremećaj obilježen izrazitom tugom, osjećajem da ništa nema smisla, manjkom energije i gubitkom osjećaja zadovoljstva i interesa u životu. Depresija nije tuga. Tuga je način na koji nam naše tijelo šalje poruku da se dogodio neki gubitak i da trebamo vrijeme za prilagodbu. S druge strane, depresija obuhvaća dulji period od tuge, nije prolazna sama po sebi i zahtijeva stručnu pomoć kako bi se nadvladala. Kod tinejdžera se depresivnost ponekad javlja uslijed bullyinga, zlostavljanja, smrti voljene osobe, briga oko seksualnosti i slično. Kod nekih tinejdžera takvi događaji mogu potaknuti razvoj depresije ili produbiti depresivne osjećaje. Međutim, depresija može započeti i bez nekog očiglednog uzroka. Tinejdžeri često kažu da se osjećaju depresivno ili da su u depresiji. U takvim situacijama obično žele opisati emocije tuge, beznađa i bespomoćnosti, a osjećaj depresivnosti je nešto što povezuju s takvim emocijama. Zaista, takve emocije i jesu karakteristične za depresiju, no depresija je nešto puno više od toga. Osoba ne može odabrati da više neće biti depresivna i stoga depresija može imati velik utjecaj na život pojedinca.

Kako prepoznati anksioznost?

Simptomi anksioznosti su obično reakcija na realne ili percipirane stresore iz okoline, a možemo ih podijeliti na fizičke i emocionalne. Fizički simptomi mogu biti: drhtanje, glavobolje, nesanica, pretjerano znojenje, ubrzano i plitko disanje, motorički nemir, ubrzan puls, napetost mišića, vrtoglavice, probavne teškoće, iscrpljenost, bol u prsima. Emocionalni simptomi najčešće uključuju: teškoće s koncentracijom, osjećaj napetosti i nervoze, očekivanje da će se dogoditi „ono najgore“, iritabilnost, osjećaj prestrašenosti. Prepoznavanje znakova anksioznosti može pomoći pri umanjivanju njihovog intenziteta, pronalaženju načina za suočavanje i sprječavanju težih oblika anksioznosti (npr. paničnog napadaja).

Kako prepoznati depresivnost?

Na depresiju može ukazivati: osjećaj praznine, srama, besmislenosti, poteškoće sa spavanjem, manjak energije, nedostatak apetita, samoozljeđivanje, razmišljanje o suicidu. Uz to, dijete najčešće izgubi interes za aktivnosti u kojima je prije uživalo, vidljiv je pad školskog uspjeha, negativna percepcija budućnosti i osjećaj krivnje bez jasnog uzroka. Neki od simptoma su slični simptomima tuge i normalni su. U slučaju da ti osjećaji ne nestaju kroz vrijeme ili se pojačavaju, potrebno je potražiti pomoć stručnjaka mentalnog zdravlja (npr. psihologa).

anksioznost-depresivnost-znate-li-pomoci-djetetu
Beautiful sad teenage girl expresses resentment and sadness on a white background, Image: 355118837, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy

Što kao roditelj možete učiniti?

Jedna od najvažnijih stvari koju možete učiniti za svoj tinejdžera/ku je jačati vaš odnos kroz razvoj empatije i razumijevanja. Biti tinejdžer nije lako, prisutna je konstanta borba između želje za neovisnošću i samostalnošću, potrebe za sigurnošću, pažnjom i podrškom roditelja. Bilo da primjećujete simptome anksioznosti ili depresivnosti, važno je pristupiti pažljivo, s brigom i zanimanjem za osjećaje i potrebe vašeg djeteta. Budite prisutni i dostupni. Možda vaše dijete neće željeti pomoć, no bitno je da zna da ste ovdje i spremni pomoći. Pokažite razumijevanje i dozvolite djetetu da iskaže emocije. Slušajte bez osuđivanja. To nije lak zadatak, no djetetu je bitno znati da ga prihvaćate takvog kakav je i da razumijete što prolazi. Iako se ovaj pristup može činiti pasivan, zapravo jačate vaš odnos i otvarate vrata za promjenu kroz koja će dijete proći kada bude spremno. Slušanje bez osuđivanja pomaže da vas dijete doživi kao partnera kojem će se obratiti kada će biti spremno. Možda ćete biti frustrirani situacijom, zabrinuti i vođeni željom da vašem djetetu bude bolje. Usmjerite se na pozitivna ponašanja i uspjehe vašeg djeteta, pohvalite ga za male svakodnevne uspjehe poput pranja suđa, usisavanja sobe ili odlaska po mlađu sestru na trening.

Potražiti stručnu pomoć je nužno. Istražite opcije kome se možete obratiti (liječnik opće prakse, psiholog, psihijatar..) i budite spremni predložiti ih vašem tinejdžeru. Moguće je da će biti u otporu. Pitajte ih što oni misle da bi im pomoglo. Budite topli i pažljivi, no ustrajni. Objasnite djetetu da brinete i želite da bude bolje, da postoje ljudi s kojima može sigurno i povjerljivo razgovarati o čemu god želi.

Biti roditelj djeteta koje se bori s anksioznošću ili depresijom je iscrpljujuće, kako emocionalno tako i fizički. Zbog toga, ne zaboravite brinuti o sebi. Potražite podršku i pomoć za sebe i uzmite vrijeme za aktivnosti koje vas čine sretnima, bez krivnje, jer i vi ste važni.

Kako bismo vam približili problematiku anksioznosti i depresivnosti, donosimo priču mlade djevojke koja je prolazila sličnu situaciju i svojim primjerom želi pomoći drugima. Cijelu priču možete pročitati preko javnog računa Hrabrog telefona na Viberu!

Naljepnice i informacije o javnom računu potražite preko linka: http://bit.ly/Hrabri_Stickeri

Ako vam je potrebna dodatna podrška i savjet kako biste mogli pomoći djetetu se osjeća anksiozno i/ili depresivno, nazovite liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 ili se javite putem maila savjet@hrabritelefon.hr.

Tekst prilagodila: Iva Smolković, mag.psych, programska koordinatorica na Hrabrom telefonu

Foto: Profimedia