Postoji broj Telefončića na koji možete dobiti stručne odgovore na sva pitanja koja vas kao roditelja ili skrbitelja djeteta zanimaju

ŠTO JE TELEFONČIĆ?


Telefončić je prije svega telefonsko savjetovalište u kojem roditelji i svi drugi koji skrbe o najmlađima mogu dobiti stručan savjet, odgovor na pitanje ili podršku – svaki dan od 7 do 22 sata.




TKO RADI NA TELEFONČIĆU?


Stručnjakinje – od psihologinja do patronažnih sestara, logopedinja, primalja te socijalnih pedagoginja – s višegodišnjim iskustvom u području skrbi o najmlađima.



ŠTO RODITELJI MOGU OČEKIVATI KADA NAZOVU TELEFONČIĆA?


Prije svega podršku, stručni savjet i informaciju. Primjerice, na Telefončiću roditelji neće dobiti gotove recepte o odgoju djece, nego ćemo nastojati u razgovoru pronaći najbolje rješenje za svakog pojedinog roditelja i njegovo dijete.



KADA ZVATI TELEFONČIĆ?


Telefončić je dobro nazvati kad god imate neko pitanje ili problem u vezi s najmlađima koji ne možete riješiti sami ili jednostavno želite saznati kako se bolje brinuti za dijete.



KAKVE VEZE IMAJU UNICEF I TELEFONČIĆ?


UNICEF je u suradnji s Gradom Zagrebom te resornim ministarstvima pokrenuo Telefončić zahvaljujući donacijama građana i tvrtki akciji Prve 3 su najvažnije!



PLAĆA LI SE POZIV NA TELEFONČIĆ PO POSEBNOJ TARIFI?


Ne, pozivom na Telefončić plaćate uobičajenu cijenu poziva prema fiksnoj mreži koja je određena cjenikom (tarifom) operatera čijim se uslugama koristite.




Dragi roditelji, bake, djedovi− Telefončić je tu zbog vas i vaših najmlađih.


Nazovite s povjerenjem 01/4850 555!






PITANJA STRUČNJCIMA TELEFONČIĆA



Pozdrav,



Imam dijete staro osam mjeseci te vas molim savjet kako mu mogu pomoći kod kašlja?



ODGOVARA:


Martina Reba, med. sestra




Poštovana!


Iako može biti naporan i za roditelje i za djecu, veoma je važno naglasiti da kašalj nije bolest nego simptom bolesti dišnog sustava. Kašalj je obrambeni mehanizam kojim organizam želi osloboditi dišne putove od stranih čestica i drugih produkata upale te je važno da kašalj ne suzbijamo nego ga olakšavamo. Razlikujemo produktivni (vlažni, mokri) i neproduktivni (suhi i podražajni) kašalj te je važno prepoznati vrstu kašlja. Kod produktivnog kašlja potrebno je razrijediti i pokrenuti gusti sekret u dišnim putovima; kod dojenčadi najčešće nastaje produktivni kašalj uzrokovan curenjem nosa i češće se javlja noću. Sekret se može razrijediti uzimanjem dovoljnih količina tekućine, što je jako važno u dojenčadi i djece. Vi kao roditelj možete pomoći djetetu redovitim uklanjanjem sekreta iz nosa te ispiranjem nosa fiziološkom otopinom. Dok spava, dijete postavite u ležeći položaj s povišenim uzglavljem, a temperatura prostorije u kojoj dijete boravi neka bude izmedu 18 i 20 stupnjeva. Redovito provjetravajte prostoriju u kojoj dijete boravi i pazite na vlažnost zraka; možete staviti vodu ili mokri ručnik na radijatore. Postoje i lijekovi koji dijelom pokreću sekret i pomažu u iskašljavanju te se možete konzultirati s liječnikom o uvođenju lijeka.




Imam dvoje djece u dobi od četiri i šest godina. Vrlo me često ne slušaju. Ne znam kako da reagiram kada ne žele napraviti ono što tražim od njih (npr. pospremiti igračke). Često su bezobrazni prema meni. Ne bih ih željela povrijediti pa pređem preko toga. Možda su još premali za neke strože odgojne metode. Iskreno, neposlušni su, što da radim?





ODGOVARA:


Suzana Kovačić, profesorica psihologije





Dijete odgajamo stalno, a ne samo kad se ne ponaša onako kako očekujemo. Koliko će Vaša odgojna nastojanja biti uspješna, ovisi o brojnim faktorima, a jedan je od njih i djetetova osobnost. Kako bi dijete naučilo što je dobro a što zlo, što treba a što ne, u obitelji trebaju postojati pravila. Pravila su uvijek jednaka, vrijede stalno, svi ih poštuju. Pravila djetetu pomažu da se osjeća sigurnije jer jasno definiraju što je dopušteno, a što ne. Djetetu treba jasno reći što od njega očekujemo. Rečenice poput “Budi dobar” ili “Ponašaj se pristojno” djetetu malo znače, stoga pojasnite što očekujete i jasno recite što želite (npr. “U dućanu smiješ izabrati jednu stvar do deset kuna”). Kada je to izvedivo, dobro je djetetu omogućiti da izabere između ponuđenih mogućnosti (“Želiš li doručkovati marmeladu ili sir, hoćemo li prvo na ljuljačke ili na tobogan?”). Budući da pravila postavljamo prije nego što problem nastane, tako zapravo izbjegavamo probleme.


A što ako opet ne posluša?


1. U svakodnevnim životnim situacijama treba poticati, pohvaliti, ohrabriti poželjno ponašanje.


2. Imajte na umu da dijete na Vašem primjeru uči što je poželjno ponašanje – budite uzor.


3. Dopustite djetetu da osjeti prirodne posljedice svoga ponašanja, osim ako je to opasno po život i zdravlje djeteta (pri tome izbjegavajte prodike). Ako dijete u ljutnji baci igračku u zid ona će se potrgati i dijete se više neće moći s njom igrati.


4. Upotrijebite logične posljedice ako ne možete prirodne – npr. “ako ne pospremiš igračke, ja ću ih pospremiti, ali se ti nećeš moći s njima igrati”.


5. Uskraćivanje privilegija – pohvale su uvijek efikasnije od pokuda ili kazne, ali zasigurno ćete se naći u situaciji kada ćete morati reći djetetu da se mora odreći nečega što mu se sviđa ako odbije surađivati. Kada upotrebljavate ovu tehniku, imajte na umu sljedeće:


* Nikada ne uskraćujete djetetu nešto što mu je nužno kao što je to hrana ili spavanje.


* Budite sigurni da ćete ostvariti ono što ste rekli.


* Uskrata treba biti vremenski ograničena i primjerena prijestupu.


6. Isključenje bi trebalo biti posljednji izbor. Isključenja su uspješna ako kažnjavamo dobro definirano ponašanje, neposredno nakon što je uslijedilo (npr. dijete udari drugo dijete). Pri tome:


* Izaberite neko dosadno mjesto, npr. stolicu. Kupaonica je opasna, a soba može postati igraonica.


* Unaprijed recite koja ćete ponašanja kažnjavati isključenjem i to objasnite djetetu.


* Prije isključenja možete dijete jedanput upozoriti.



* Recite djetetu što je pogrešno učinilo jasno i konkretno, sa što manje riječi. Pravilo je da isključenje traje onoliko minuta koliko dijete ima godina. Ako dijete odbije otići na mjesto isključenja, podignite ga i odnesite tamo. Ako ne želi ostati, nježno, ali odlučno zadržite ga u krilu. Kada vrijeme isključenja istekne, ohrabrite dijete da se uključi u neku aktivnost.


Često govorite: volim te…; sviđa mi se kad…; divim ti se što…; vjerujem ti…; u redu je pogriješiti; što misliš o…; ako kritiziram to što radiš, ne znači da te ne volim. U odgojnim nastojanjima budite realni i vodite računa o osobitostima djetetove dobi. Pokušajte biti što je moguće više dosljedni te vodite računa o djetetovim osjećajima i naoružajte se mirom, ljubavlju, strpljenjem i tolerancijom.



Foto: Thinkstock