Mnoge su majke u ulozi žrtve. Taj je obrazac toliko rasprostranjen da ga većina ljudi i ne primjećuje. Prirodno im je da im se majka često žali, da je naporna i nekako "jadna“. Ta ista majka na različite načine može pokazivati brigu – kuhati, čistiti, pomagati oko djece... Može stalno htjeti komunicirati i može stalno isticati koliko vas voli i kako bi za vas sve učinila. Ipak, tu nešto nedostaje. Nedostaje njezina mogućnost da vas primijeti. Majka koja je u ulozi žrtve toliko je zaokupljena svojom ranjivošću da ta ranjivost postaje jedna vrsta crne rupe. Ako joj poklonite pažnju i izložite joj se, nakon razgovora (točnije, slušanja) osjećat ćete se opterećeno i iscijeđeno, jer njezinoj potrebi za pažnjom nema kraja. Ako je ignorirate jer vas takva komunikacija iscrpljuje, vjerojatno ćete se osjećati krivima.

Majka je djetetu glavni emotivni kanal za komunikaciju sa svijetom. I ako je taj kanal neprotočan, odnosno ako majka ne prepoznaje određeni spektar dječjih emocija, taj spektar ostaje zabranjen i poslije, u odrasloj dobi. Zašto niti jedna majka ne smije biti u ulozi žrtve te kako se to odražava na odnos s (odraslim) djetetom, saznajte OVDJE.

Izvor: Sensa
Fotografija: Shutterstock