Vaš trogodišnji mališan koji se inače sasvim lijepo ponaša, ima usklađen ritam spavanja i hranjenja, već uveliko hoda, zna se zaigrati s drugom djecom, na ljetovanju se potpuno promijenio. Kenjkav je, ne želi odspavati popodne, na plaži se ne želi družiti s drugom djecom, možda ih čak i gura i udara, u sobi udara glavom u zid i plače…

Što se dogodilo, kada je postao takav, pitate se? Dobra vijest je da djeca koja se ovako ponašaju nisu bezobrazna i da se roditelji ne trebaju zabrinjavati. Jer, koje dijete može preko noći stvarno postati „bezobrazno“, a i zašto bi?

S druge strane, ovakvo ponašanje djeteta i te kako utječe na roditelje, jer se ideja o odmoru i uživanju polako gubi u magli. Ograničen broj dana odmora i prevelika želja da to stvarno bude onako kako su zamislili, čine da ove situacije s djetetom djeluju još drastičnije, što ih polako, ali sigurno uvodi u stres.

Što je tenzija veća, to je prostor za razumijevanje djeteta i njegovog ponašanja manji, a načini za rješavanje svedeni na grdnje i kritike. Jasno je da je u ovom trenutku san o idealnom odmoru odletio poput leptira na vjetru…

Može li se ovaj scenarij spriječiti? 

O ovakvim situacijama je korisno razmišljati bar nekoliko tjedana unaprijed, jer iz primjera se vidi da kada smo izravno „uključeni“ u neželjeno ponašanje, smanjuju se opcije za konstruktivno rješenje. Dakle, prije odlaska na ljetovanje roditelji trebaju biti upoznati s razvojnom fazom svog djeteta, što ono u tom uzrastu može, koji su mentalni kapaciteti i motoričke sposobnosti. Što je dijete mlađe, to će roditelji morati povesti više računa što i kada će raditi s njim, kakva očekivanja i zahtjeve će imati…

Često od prevelike sreće što idu s djetetom na more roditelji mu žele baš, baš, sve pokazati, svuda ga voditi, dati mu sve da proba, sve kupiti za plažu – od kantica, loptica, koluta, leptirića, bazenčića… I to je divno i zabavno roditeljima, ali djetetu ipak nepotrebno…

Ako roditelji primijete da dijete mijenja ponašanje, prvo što trebaju napraviti je provjeriti jesu li zadovoljene osnovne fiziološke potrebe zbog kojih bi dijete također moglo biti uznemireno – glad, žeđ, toplina, umor, potreba za toaletom…

NAPADI BIJESA (TANTRUMI) NISU LOŠE PONAŠANJE DJETETA, NITI JE ONO BEZOBRAZNO. TANTRUMI SU „POSLJEDICA“ EMOCIJE S KOJOM SE DIJETE NE MOŽE NOSITI, JER JE PREINTENZIVNA ZA NJEGA. DJETETU KOJE IMA NAPAD BIJESA POTREBNO JE SUOSJEĆANJE, ZAGRLJAJ, LJUBAV, RAZUMIJEVANJE.

Djeca uče tako što promatraju, slušaju, osjećaju i stvaraju osobno iskustvo, a sve informacije (baš kao i mi) primaju preko osjetila. Međutim, razlika između djece i odraslih je u tome što je prostor za primanje i obradu informacija kod njih veoma skučen i kada ih ima previše, dolazi do pretjerane stimulacije. Djeca tada postaju previše uzbuđena, uznemirena, a emocije koje osjećaju su za njih preintenzivne.

zasto-djeca-imaju-tantrume-na-ljetovanju-sto-poduzeti
Mother encouraging child to go into the sea, Image: 295653349, License: Rights-managed, Restrictions: Specifically, you may not use the Images in ways or contexts that might reasonably be construed as pornographic, defamatory, libellous or otherwise unlawful; Specifically, you may not use images depicting any model in any unduly controversial or unflattering context, unless accompanied with a statement indicating that the person is a model and the images are being used for illustrative purposes only., Model Release: yes, Credit line: Profimedia, ImageSource

Ove emocije dijete doslovno osjeća u tijelu i mora ih nekako izraziti „izbaciti“ jer njegov mozak nema kapacitete da ih sve istovremeno obradi. I onda slijedi „neprimjereno“ ponašanje – vriska, guranje, otimanje, udaranje glavom o zid i slično. Ovo nikako ne znači da je dijete naprasno postalo bezobrazno, nego da su mu osjetila previše stimulirana.

Zašto do toga dolazi?

Dati istovremeno djetetu bezbroj šarenih igračaka (osjetilo vida), prskati ga vodom (osjetilo dodira), zvati ga svaki čas (sluh) da bismo mu nešto pokazali (vid) ili da bismo mu dali sladoled (okus) – je kao osjetilno „bombardiranje“. Svaka od ovih stimulacija izaziva i neku emociju u djetetu i u jednom trenutku je svega previše. Ono tada odreagira onako kako je to u njegovom uzrastu jedino moguće – ponašanjem.

Za njega (točnije za njegov mozak) to znači da je poslalo poruku STOP, ali roditelji iznenađeni čemu sada taj bijes ili ljutnja kad su mu sve priuštili, nastave davati nešto drugo za što pretpostavljaju da će ga „umiriti“. Paradoks. Što ga više budu pokušavali smiriti na ovaj način, to će ono biti uznemirenije, a što je dijete uznemirenije, to će stres kod roditelja biti veći, i tako u krug.

Da bi se izbjegla ovakva situacija prvi korak, uz razumijevanja dječjih emocija i ponašanja, je pridržavanje pravila  – jedna stvar u jednom trenutku. Što to praktično znači? Ako dijete jede sladoled, onda treba raditi samo to. Nema potrebe pričati mu nešto (osim ako ne pita) niti mu pokazivati. Njegovo osjetilo okusa se susreće s novim izazovom – hladnoćom sladoleda, slatkoćom, kapanjem hladnog na toplu nožicu… i to je dovoljno da zaokupi njegov mozak. Ako je u bazenčiću ili moru, onda samo treba uživati u tome – u kontaktu vode s kožom, ako se igra pijeskom, nema potreba da ga dozivate u vodu, ili da tražite da recitira pjesmicu ili ga učite nečem novom, i slično.

Prilagođavajte svoje aktivnosti djetetovu raspoloženju. Ako ste primijetili da je uznemireno, odložite neku aktivnost koju ste planirali za taj dan i „poštedite“ i dijete i sebe razdražljivosti i možda burne reakcije…

zasto-djeca-imaju-tantrume-na-ljetovanju-sto-poduzeti
Father and toddler daughter giving high five at beach, Tuscany, Italy, Image: 295646149, License: Royalty-free, Restrictions: Specifically, you may not use the Images in ways or contexts that might reasonably be construed as pornographic, defamatory, libellous or otherwise unlawful; Specifically, you may not use images depicting any model in any unduly controversial or unflattering context, unless accompanied with a statement indicating that the person is a model and the images are being used for illustrative purposes only., Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Cultura RF

I zato, kada se sljedeći put dijete ponaša drugačije nego inače, obratite pažnju na njegove fiziološke potrebe, je li prevelika gužva i buka, ili možda ima previše aktivnosti. Svedite ih na minimum i pratite što mu i u kojoj mjeri odgovara. To je mnogo lakše i za vas i za njega, nego da ga neopravdano „optužite“ da je postalo zločesto. Jer i nije!

Tekst: Dragana Aleksić, Family coach

Foto: Profimedia