“Očevi nisu dadilje ili pomagači mamama; oni su roditelji, baš kao i mi!”, glumica Keira Knightly tako je o ulozi očeva u odgoju djece govorila u novom intervjuu za HelloGiggles. Očevi, rekla je, imaju puno više “kredita” nego što imaju mame kad su u pitanju roditeljski zadaci, pa u nekim uobičajnim situacijama, poput dolaska po dijete u vrtić, za razliku od mama, oni ubiru lovorike.

“Kad vide muškarce u dječjem vrtiću, ljudi kažu 'Oooh, divan tata!'. To nikad ne bi rekli za ženu. Društvo muškarca vidi kao heroja kad obavlja svoje roditeljske dužnosti, dok mame ne dobivaju nikakvo priznanje, iako odrade lavovski dio posla”, rekla je glumica te se zapitala zašto ne očekujemo da zaposleni muškarac brine o svojoj djeci onoliko koliko i njegova zaposlena partnerica te zašto pretpostavljamo da se ne osjećaju krivima što nisu proveli dovoljno vremena sa svojom djecom.

Ipak, za razliku od nekih ranijih generacija, današnji očevi u puno su većoj mjeri uključeni u odgoj djece. Stručnjaci sugeriraju da prestanemo govoriti kako tate pomažu ili da mame imaju sreće što imaju njihovu pomoć ako želimo partnerstvo.

"Iako je danas društveno prihvatljivo da očevi mijenjaju pelene, kuhaju obrok djetetu i izmjenjuju nježnosti s njime (sve su to vrijedni oblici neverbalne komunikacije koji pridonose odnosu otac-dijete), postoje neke razlike kada ih usporedimo s majkama. Naime, tate se više od mama uključuju u fizičke aktivnosti s djecom, što znatno utječe na razvoj mališana, osobito dječaka. To je način na koji se očevi povezuju s djecom i to je za njih kvalitetno provedeno vrijeme. "Kako dječaci pod utjecajem hormona imaju veliku potrebu za izražavanjem fizičke energije, uz aktivnog oca mogu unaprijediti svoje motoričke sposobnosti, što je usko povezano s izgradnjom pozitivne slike o sebi i formiranjem identiteta", smatra naša sugovornica dodajući kako se identitet prenosi s oca na sina zahvaljujući komunikaciji i primjerima ponašanja iz kojih sinovi uče. Usto, bitno je znati kako je muški identitet glavna poveznica u odnosu očeva i sinova. Kako bi se formirao zdrav identitet, važno je da otac ne potiče dijete da postane ono što nije, nego da ga potiče na ostvarivanje vlastitih potencijala. Umjesto da dopuste djetetu da izabere put, očevi reagiraju negodovanjem i razočaranjem, što duboko pogađa mališane jer dobivaju poruku da nisu sin ili kći kakvi bi trebali biti", pojasnila je psihologinja Marija Roth u tekstu "Što sve dijete dobiva preko tate".

" No takve situacije imaju i svoje dobre strane te su nužne za osobni razvoj. Naime, odbijajući prihvatiti očev autoritet, dječak također puno uči, a otac ga usmjerava prema izgradnji muškog identiteta. Na taj način, smatra Marija Roth, dijete uči kako sebe razlikovati od drugih, ali i kako se povezati s drugima. Brojna su istraživanja pokazala kako sinovi, ali i kćeri u očevima traže sigurnost, ali onu protkanu emocijama. Emotivna nedostupnost oca također ostavlja tragove na djeci. Istina, očevima će to znatno lakše ići s kćerima jer su one znatno pristupačnije i lakše izražavaju emocije. Iako će nježnost oca i sina biti oskudnija i manje će jedno drugome govoriti da se vole i maziti se, bitna je ipak razmjena emocija i komunikacija, barem 10-ak minuta svaki dan. Kvalitetan će odnos poslije donijeti emotivnu, ali i svaku drugu stabilnost ličnosti kao što su samodisciplina, samopouzdanje, empatija… Takva djeca neće imati potrebu neprestano se dokazivati, pokušavati se svima svidjeti i u svima tražiti oca, što su osobine onih za koje znamo reći da imaju kompleks oca", pojasnila je psihologinja. Više o ovoj temi, kao i o tome što kad je otac odsutan, pročitajte OVDJE.

Sistematizirajući velik broj znanstvenih istraživanja Ken Canfield izradio je okvir prema kojem je moguće razlikovati nekoliko dimenzija očinstva, o čemu piše Centar za psihološko savjetovanje i edukaciju Sirius:

  • Uključenost – djeca očeva koji su uključeni u njihov život pokazuju veći stupanj socijalizacije, emocionalnog razvoja i akademskog postignuća.
  • Dosljednost – povjerenje uključuje hrabrenje, poticanje, dosljednost u provođenju discipline, pružanje zaštite, brige i ljubavi.
  • Svjesnost - odgovoran otac poznaje svoje dijete, pokazuje interes za njegov razvoj od najranije dobi. Svjesnost o djetetovim potrebama pomaže ocu u zadovoljavanju tih potreba, potiče motivaciju i aktivnu uključenost.
  • Briga - briga za dijete uključuje utjecaj na djetetov zdravi razvoj. Odgovoran otac, otac koji pokazuje ljubav, potiče emocionalni i socijalni razvoj djeteta.
  • Opisane dimenzije se međusobno preklapaju pa je moguće pretpostaviti da uključenost podrazumijeva svjesnost i brigu. Stoga bismo mogli reći da pojam odgovorno očinstvo podrazumijeva uključenost očeva u sve sfere djetetova života na dosljedan i pouzdan način.

    Kako majke mogu pomoći da se očevi više uključe?
  • Dopustiti očevima da brinu o djeci,
  • ograničiti svoju potrebu za kontrolom,
  • dopustiti očevima da uvježbaju radnje brige oko djece,
  • ohrabriti očeve u njihovim strahovima –”Da neće pravilno promijeniti pelene ili okupati dijete”,
  • prihvatiti da svatko u braku radi poslove koji su u određenom trenutku najpotrebniji, u dogovoru s partnerom te prema mogućnostima i slobodnom vremenu.

Tekst: D. P.
Fotografije: Profimedia i Instagram