U šest koraka do jačanja zdravog samopouzdanja

Prakse svjesnog življenja, samoprihvaćanja, samoodgovornosti, samoasertivnosti, življenja sa svrhom i integriteta – ključne su za izgradnju i jačanje zdravog samopoštovanja

Korijeni gotovo svih psihičkih problema - od tjeskobe i depresije do samosabotaže na poslu i u školi, od straha od intimnosti do kroničnog animoziteta - mogu se pronaći u niskoj razini samopoštovanja. Od svih ocjena koje dajemo tijekom života, ni jedna nije važnija od ocjene koju dajemo sebi, upozorava korporativni konzultant Nathaniel Branden, kojeg često nazivaju i ocem koncepta samopoštovanja, koji je tvrtkama pomagao da primjenom načela samopoštovanja podignu razinu i osobne i poslovne uspješnosti.

Prije gotovo 25 godina knjiga Nathaniela Brandena Psihologija samopoštovanja predstavila je nov i revolucionaran koncept samopoštovanja. Otad je učinio više od svih drugih teoretičara kako bi demonstrirao vrhunsku važnost samopoštovanja za ljudsku dobrobit. U knjizi Šest stupova samopoštovanja podastire spoznaje koje su kulminacija njegove duge kliničke prakse i istraživanja. Impresivna po svojem obuhvatu i viziji te prepuna briljantnih opažanja o ljudskoj motivaciji i ponašanju, Brandenova knjiga prozvana je vrhunskim djelom o samopoštovanju.

Od svih ocjena koje dajemo tijekom života, ni jedna nije važnija od ocjene koju dajemo sebi. Korijeni gotovo svih psihičkih problema - od tjeskobe i depresije do samosabotaže na poslu i u školi, od straha od intimnosti do kroničnoga animoziteta - mogu se pronaći u niskoj razini samopoštovanja. U kaotičnom i kompetitivnom svijetu u kojem danas živimo i osobna sreća i ekonomsko preživljavanje ovise o tome koliko dobro razumijemo samopoštovanje te kako ga gajimo u sebi i prema drugima.

U knjizi Šest stupova samopoštovanja (izdanje Školske knjige) Branden istražuje šest praksi za koje je utvrdio da su ključne za izgradnju i jačanje zdravog samopoštovanja. To su praksa svjesnog življenja, samoprihvaćanja, samoodgovornosti, samoasertivnosti, življenja sa svrhom te integriteta. Autor je definirao što svaka od tih praksa podrazumijeva.

Praksa svjesnog življenja: poštovanje činjenica; biti nazočan tijekom onoga što radimo dok to radimo; tragati i biti otvoreni prema svim informacijama, znanjima i povratnim reakcijama koji su bitni za naše interese, vrijednosti, ciljeve i ideje; pokušavati razumjeti ne samo svijet izvan sebe nego i svoj unutarnji svijet kako ne bismo zapali u samosljepilo.

Praksa samoprihvaćanja: spremnost da prihvaćamo, proživljavamo i preuzimamo odgovornost za svoje misli, osjećaje i postupke, bez izbjegavanja, poricanja ili odricanja - ali i bez samoodbacivanja; dopustiti samima sebi da mislimo svoje misli, da proživljavamo svoje emocije i sagledavamo svoje postupke a da nam se oni nužno ne sviđaju, da ih podupiremo ili odobravamo; biti realni prema samima sebi.

Praksa samoodgovornosti: spoznaja da smo mi sami tvorci svojih odluka i postupaka; da je svatko od nas odgovoran za život i dobrobit te ostvarenje svojih ciljeva; da drugima, ako trebamo njihovu suradnju za ostvarenje svojih ciljeva, moramo u zamjenu ponuditi vrijednost; da pitanje ne glasi »tko je kriv«, nego uvijek »što treba poduzeti«.

Praksa samoasertivnosti: biti autentični u svojim odnosima s drugima; odnositi se prema svojim vrijednostima i osobnosti s prikladnim poštovanjem u društvenim kontekstima; odbiti krivotvoriti stvarnost onoga što smo ili što cijenimo kako bismo izbjegli neodobravanje; spremnost da se zauzmemo za sebe i svoje ideje na primjeren način u primjerenim kontekstima.

Praksa življenja sa svrhom: identificirati svoje kratkoročne i dugoročne ciljeve ili svrhe te postupke potrebne da bismo ih ostvarili (formulirati plan djelovanja); organizirati svoje ponašanje u službi tih ciljeva; pratiti postupke kako bismo bili sigurni da smo na dobrom putu; pratiti ishode kako bismo uočili trebamo li i kada prilagoditi svoj plan.

Praksa osobnog integriteta: živjeti tako da postoji sklad između onoga što znamo, onoga što govorimo i onoga što činimo; govoriti istinu, poštovati preuzete obveze, pokazivati u djelovanju vrijednosti za koje tvrdimo da ih poštujemo.

Svim navedenim praksama zajedničko je poštovanje stvarnosti. Sve one u svojoj srži podrazumijevaju skup mentalnih operacija (koje, naravno, imaju svoje posljedice u vanjskom svijetu). Kad se pokušavamo uskladiti sa stvarnošću onako kako je najbolje shvaćamo, izgrađujemo i jačamo svoje samopoštovanje. Kada, bilo iz straha bilo iz želje, pokušavamo izbjeći stvarnost, potkopavamo svoje samopoštovanje. Nema važnijeg ni fundamentalnijeg pitanja od našega kognitivnog odnosa prema stvarnosti - što znači: s onime što postoji.

Samopoštovanje nije dar prirode

Svjesnost ne može vjerovati sama sebi ako, suočena s nezgodnim činjenicama, radije pribjegava sljepilu nego gledanju. Osoba ne može doživjeti samopoštovanje ako prečesto u svojem djelovanju izdaje svjesnost, znanje i uvjerenje - odnosno, ako djeluje bez integriteta.

Stoga, kad pozornije pogledamo, možemo vidjeti da samopoštovanje nije neki dar prirode. Potrebno ga je gajiti, potrebno ga je zaslužiti. Ne može ga se steći tako što ćemo slati poljupce sebi u ogledalo i govoriti: »Dobro jutro, savršenstvo.« Ne možemo ga steći ako nas obasipaju pohvalama. Ni seksualnim osvajanjima. Ni stjecanjem materijalnog bogatstva. Ni obrazovnim ili profesionalnim postignućima svoje djece. Ni hipnozom kojom bi nam usadili misao da smo predivni. Ni tako što ćemo mladima dopustiti da misle kako su bolji učenici nego što doista jesu i da znaju više nego što doista znaju; lažiranje stvarnosti nije put prema mentalnom zdravlju ni autentičnoj samouvjerenosti. Međutim, baš kao što ljudi sanjaju o tome da steknu bogatstvo bez truda, tako sanjaju i o tome da steknu samopoštovanje bez truda - no, na žalost, svijet je prepun onih koji podilaze toj žudnji.

Viša razina osviještenosti vodi prema “buđenju”

Ljude se može nadahnuti, potaknuti ili podučiti da žive svjesnije, da više prakticiraju samoprihvaćanje, da djeluju s više samoodgovornosti, da funkcioniraju više samoasertivno, da žive više sa svrhom i da unesu višu razinu osobnog integriteta u svoj život - no zadaća generiranja i održavanja tih praksa isključivo je na svakome od nas. »Ako pristupim s višom razinom osviještenosti svojem samopoštovanju, uvidjet ću da je moja zadaća da ga izgrađujem.« Nitko nam - ni naši roditelji, ni naši prijatelji, ni naš ljubavni partner, ni naš psihoterapeut, ni naša skupina za potporu - ne može »dati« samopoštovanje. Kada i ako to potpuno shvatimo, bit će to naše “buđenje”.

Fotografije: Shuttrerstock i press

Tagovi: , , ,

Vezano uz temu

kako zavoljeti sebe

6 koraka do zdravog samopoštovanja ili kako zavoljeti sebe

Od svih ocjena koje dajemo tijekom života, ni…

važnost čitanja za djecu

Rješenje za mnoge obiteljske probleme krije se u jednoj 'sitnici'

U zbirci priča Poštanski Marko, objavljenoj u izdanju…

svjedočanstvo žene o gubitku djeteta u trudnoći

Psihologinja iskreno o vlastitom bolnom iskustvu gubitka djeteta u trudnoći

Iako svaka četvrta žena izgubi trudnoću, u društvu…

Pročitajte i:

Najbolja afirmacija za mame! Ovo morate raditi svaki dan!

Svaki dan recite sebi: "Ja sam dobra mama!"

5 načina kako da se zaposlene majke lakše nose s krivnjom

Situaciju u kojoj se nalaze zaposlene mame najbolje je opisala novinarka Amy Westervelt u knjizi…

Poznata glumica iskreno: 'Bilo je zastrašujuće postati mama s 22 godine!'

Ova trostruka mama svoja je iskustva podijelila u showu kolegice Drew Barrymore

Je li popularna serija kriva za porast samoubojstava kod mladih?

U ovo neizvjesno vrijeme, kada je pandemija iz temelja promijenila naš način funkcioniranja, treba -…