Kada dijete padne, izguli koljeno i zbog toga zaplače, roditelji najčešće izgovaraju neke od navedenih rečenica. I mnoga djeca zaista brzo reagiraju na ovakve komentare i prestanu plakati. Roditelji vjeruju da su odlično riješili situaciju. Ipak, ove rečenice kriju i neke pogrešne poruke, o kojima se najčešće ne misli. Proučimo ih malo dublje! Koje od njih vi upotrebljavate?

1. Nemoj plakati, ti si hrabar dečko!

Za početak bih vas zamolila da razmislite tko su i kakvi su istinski hrabri ljudi koje poznajete? Vjerujem da ćete zaključiti da su autentični! To znači ono što osjećaju, osjećaju. Ono što misle, misle! Ako želite takvo dijete, mijenjajte sustav!

Kada analiziramo ovu rečenicu ,,Nemoj plakati, ti si hrabar dečko” dolazimo do dva zaključka. Prvi je da roditelj nedvojbeno očekuje od djeteta da obuzda svoje osjećaje, ili barem njihovo izražavanje što prije. Dijete se tako pogrešno uči da je važnije da ono postupa tako da se svidi drugima, nego da bude vjerno sebi. Nabaci masku i uguši svoje pravo stanje, da mamu i tatu ne bude sramota jer galami pred njhovim prijateljima, je poruka koju ona krije. Drugi je, da će u slučaju da to ne napravi, dijete biti proglašeno za kukavicu.

2. Hajde, hajde, nisi ti mala da plačeš, ti si mamina velika djevojčica!

Ova rečenica je veoma slična prethodnoj i poručuje da je dijete bebasto i nezrelo ako suze odmah ne prestanu. Važno je napomenuti da roditelji ovo govore s najboljom namjerom, da ohrabre dijete, ali ne razumiju da to nije pravi način.

3. Nije to ništa! To nije za plakanje!

Mi odrasli imamo svijest o tome koliko ima ozbiljnijih povreda i koliko snažna bol može biti, ali djetetu je ovo najčešće jedina vrsta boli koju je doživjelo, pa je zbog toga činjenica, da što se djeteta tiče, veće muke nema. I to treba razumjeti.

Kada dijete nešto boli, a mi mu kažemo da to nije ništa, mi mu zapravo kažemo da je njegova reakcija pretjerana, da preuveličava stvar i plače zbog sitnice. Kada malo više razmislimo, to ustvari znači da djetetu šaljemo poruku da ono nije sposobno odlučiti kad treba plakati.

4. Hajde sada obriši suze, idemo da kupimo jednu čokoladicu!

Ovako rastu buduće debeljuce. Svaka suza se uguši nekim slatkim zalogajem! Gutaj osjećaje, gutaj čokoladu!

5. Daj da poljubim, da prođe! (Ovo je bila moja omiljena!)

Ova rečenica je uvjerljivo najbolja od svih uobičajenih varijanti. Ona ima u sebi malu dozu obmane djece, koja je doduše slatka i ima svoj placebo efekt, tako da se mora priznati i da je na svoj način efikasna. Ono što je kod ove rečenice odlično, je činjenica da ne inzistira na zaustavljanju suza. U njoj je još divno i što nudi poljubac, odnosno utjehu, bez osuđivanja.

Kako bi bilo najbolje?

Najbolje je djetetu dozvoliti da izrazi ono što osjeća, zagrliti ga, ponuditi mu suosjećanje, razumijevanje, ali nikako ne na način da se od muhe pravi slon. Potpuno suprotno očekivanom je savjet da se djetetu koje plače kaže nešto slično ovome: "Žao mi je. Dođi da mama obriše suzice i da te cmokne dva, tri puta.” Još ako mama čučne i zagrli malog "bolesnika", čitava stvar prođe mnogo lakše i što se tiče boli i što se tiče emocija.

Što nikako ne treba raditi?

Uspaničiti se zbog udarca, juriti kod doktora za sitne dječje povrede, dramatizirati, ljutiti se na dijete zato što je smotano, ušutkivati ga zato što je nas sramota što će prolaznici reći, govoriti mu da je kukavica kad tako cmizdri i slično… Budite nježni prema svom djetetu, ne popustljivi, ali suosjećajni i neosuđujući! Tako će i ono naučiti da voli sebe baš takvo kakvo je i  dobro će se osjećati u vlastitoj koži.

Tekst: Biljana Grbović

Izvor:https://licnirazvoj.rs