Što učiniti kad nas dijete udara? Najgore što možete napraviti je kazniti ga…

Kako kao roditelj reagirati ispravno na djetetova neprimjerena ponašanja, kao što je primjerice ono kada vas dijete udara, otkriva Tanja Hrvatin Šimičić

Jeste li ikada pokušali prebrojati koliko vas puta tjedno vaše dijete izbaci iz takta?! Vjerujemo da rezultati ne bi bili nimalo zavidni, no mogli bi postati i moglo bi ih biti sve manje, ako ih osvjestite i usredotočite se na sebe. Naime, jako je važno razmišljati malo dublje i ne uzimati k srcu neprimjerena ponašanja djeteta te se umjesto ‘moram ga naučiti kako se treba ponašati’ zapitati ‘kako mu mogu pomoći?’, govori Tanja Hrvatin Šimičić, certificirana edukatorica za roditelje i magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Samo ako razumijemo i prihvatimo što se to događa u pozadini tog ponašanja, zašto se zapravo dijete neprimjereno ponaša i što je za njega razvojno očekivano, moguće je ostati pribran i reagirati ispravno. Ispravno znači da svojom reakcijom potaknemo razvoj djeteta, umjesto da ga blokiramo. Jer, dokle god smo u autoritarnoj poziciji onoga koji ‘treba naučiti dijete’ (kažnjavanjem, vikanjem i sl.), dijete nema benefita koje za njega želimo.

Ipak, ovim spoznajama neće sve postati cvijeće i neće odjednom nestati djetetova neprimjerena ponašanja i neće netragom nestati situacije u kojima će nas dijete izbaciti iz takta… No razmišljajući o svojim postupcima, lakše ćemo ih osvijestiti pa se i onda kada pogriješimo, lakše ispričati djetetu. Također, lakše ćemo naučiti kako trebamo reagirati.

Tanja je sve lijepo objasnila na primjeru djeteta koje nas udara. Detaljno je opisala što u takvim situacijama učiniti, a vjerujemo da se one događaju svim roditeljima. Naime, nekoliko je ključnih smjernica koje će nam pomoći da prvo razumijemo dijete, a onda i da znamo kako što činiti.

  1. Promijeni mindset. Nemoj uzimati to ponašanje osobno, niti misliti da ga moraš riješiti što prije. Udaranje je razvojno normalna pojava. Umjesto toga da razmišljaš kako je dijete ‘nemoguće’ i da ti je teško zbog njegova ponašanja, sjeti se da je njemu teško! Naime, djeca nemaju razvijen dio mozga za samoregulaciju tako da su takva ponašanja samo znak da se dijete u tom trenutku ne zna iskontrolirati, a neke mu potrebe nisu zadovoljene.

  2. Budi primjer samoregulacije emocija i ponašanja. Tvoja reakcija određuje hoće li se dijete naučiti kontrolirati i hoće li mu se zadovoljiti potrebe. To određuje buduća ponašanja. Budi primjer.

  3. Postavi granicu. Učini to na način da rukom zaustaviš dijete/udarac uz riječi: “Ne dozvoljavam da me udaraš”. I ako ne stigneš zaustaviti rukom, izgovori to, čvrsto, ali staloženo i s ljubavlju. Iza toga treba biti namjera ‘tu sam da ti pomognem da se iskontroliraš, jer razumijem da razvojno to još ne možeš’.

  4. Budi dosljedan. Ukoliko dijete nastavi udarati. Isto možeš ponoviti 2 do 3 puta, a onda reci: ‘vidim da se ne možeš kontorlirati i prestati me udarati pa ću te maknuti dolje’ ili ‘ vidim da me ne možeš prestati udarati pa ću se ustati’ ili ‘vidim da ne možeš prestati to raditi pa ću te maknuti kako bismo svi bili sigurni… I učini to bez obzira na reakciju djeteta.

  5. Uvaži osjećaje! Kad god se dijete ponaša neprimjereno, važno je uvažiti to kako se osjeća. ‘Oh vidim da se osjećaš baš jako ljuto pa me udaraš. U redu je osjećati se ljuto. Možeš lupati o ovaj jastuk (stisnuti šake, duboko disati…). U redu je osjećati se ljuto, ali ne dozvoljavam da me udaraš’. Mnogo je važnije to sve osjećati i svojim ponašanjem prenijeti tu poruku nego ‘izrecitirati’.

  6. Postani istraživač! Iza svakog ponašanja djeteta postoji uzrok, određena nezadovoljena potreba. zapitaj se što se događa s tvojim djetetom: je li umorno, je li gladno, je li bilo previše podražaja, jesu li nedavno bili gosti ili su tu sada, događa li se u obitelji nešto značajno. svađam li se s partnerom često, brine li me nešto jako, je li u obitelj došla nova beba, događa li se nešto drugo novo u životu djeteta, je li dijete krenulo u vrtić, radim li previše, je li dijete dobilo premalo pažnje od mene, uvažavam li ga kad mu je teško, odašilje li moje ponašanje poruku ‘volim te’ i kada se dijete najlošije ponaša…

  7. Kada dijete reagira na našu granicu snažnim emocijama, na nama je da ih samo razumijemo i uvažimo. I nikada ne poučavamo djecu nečemu kada su u tom ponašanju i u tim snažnim emocijama. Tada samo budemo svjesni, strpljivi, uvažavajući i pokazujemo primjerom što znači samoregaulacija emocija i ponašanja. Poučavamo tek kasnije kada se svi smire.

Sve ovo što je Tanja navela, kao i brojne druge roditeljske izazove, detaljno je obradila u svom prvom e-priručniku ‘Odgoj s manje stresa’. Jer, u odgoj se zaista isplati ulagati!

Tekst: Josipa Scotti Čavlina
Foto: Shutterstock

Tagovi: , , ,

Pročitajte i:

ručno izdajanje

Ručno izdajanje je vještina koju vrijedi svladati: Donosimo i upute kako!

Manualno ili ručno izdajanje vrlo je korisna vještina, pogotovo ako ste nova mama i još…

beba u peleni

Kad je pelena 'prečista': Kako pomoći bebi koja pati od zatvora?

Ako je pelena vaše bebice nekoliko dana samo ispunjena mokraćom, bez traga stolice, naravno da…

mama i dijete na wc-u

'Dijete zuri u mene i kad sam na WC-u. Uf, zar roditelj ne može imati baš nimalo privatnosti?'

Neobično je, neugodno, pa čak i čudno. No, vjerovali ili ne, vašem je 2-godišnjaku ili…

slobodna igra

5 razloga zašto bi slobodna igra trebala postati važan dio djetetova dana

Jedno je od većih iskušenja modernih roditelja - kada je raspored njihove djece pretrpan organiziranim…