Mediji tu i tamo pričaju o umjetnoj inteligenciji (artificial inteligence – AI), povremeno se javi Elon Musk i upozorava da će nas AI uništiti ako ne krenemo postavljati stvari kako treba, a svi se sjećamo one AI koja je nakon par sati na Internetu postala fan Hitlera i nacizma (te skončala svoj kratki život u tišini i bez nekog očitovanja kompanije koja ju je kreirala). Razne društvene skupine misle da ćemo zbog AI i robota ostati bez posla (vrlo vjerojatno će more poslova nestati, a nastat će more drugih), dok drugi nariču u vezi neminovnog razvoja društva kao da je riječ o najezdi Turaka.

Ali, znamo li doista što je AI, kako radi, koliko nam je blizu?

AI već itekako radi svoj posao i naši su životi bolji zbog obrade ogromne količine podataka koja se obavlja kroz mehanizme umjetne inteligencije, ali budući da je to još, kao, tamo negdje, i kao, kod nekih drugih ljudi, nisam se puno preokupirala problematikom... dok moje dijete nije došlo s pitanjem: - Smijem li pustiti svoju AI da preko noći trenira? Ja ne radim ništa, samo je pustim da trenira dok ja spavam...

Pa ti, mama, odgovori na pitanje i postavi granice korištenja tehnologije!

Prvo sam pitala – odakle ti AI, drugo jesi li siguran da je to AI (a ne dječja mašta da ima AI), i što trenira?!I kako trenira? Vjerujem da razumijem jedino zašto trenira – da nauči... štogod da uči... I je li to njegovo vrijeme ili je to vrijeme AI i koji je međuodnos te dvije kategorije prava na vrijeme na računalu?

Može li AI napasti podatke na računalu, može li se spojiti na wifi, sabotirati frižider? – sve su to bila pitanja neupućene majke rođene u prošlom tisućljeću.

Dijete mi je objasnilo, ali moj je grijeh da ne razumijem što priča – osim da svako dijete, pa tako i vaše, može besplatno skinuti AI sa stranice za dijeljenje kompjuterskih programa GitHub. Recimo – ovdje. Možete i vi. Ako znate što biste s AI – jer ja, recimo, ne znam.

- Daj prvo da se raspitam što to imaš, kako trenira, ima li kakve štete... tek onda ti mogu reći smije li AI preko noći trenirati u našem dnevnom boravku.

sto-kada-dijete-zeli-nocu-trenirati-umjetnu-inteligenciju-u-dnevnom-boravku
Thoughtful pretty woman against blue data, Image: 279963237, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Wavebreak

Malo pomažeš djeci naučiti napamet rude južne Bolivije i sva dvorska umorstva i spletke u doba Anžuvinaca, pa malo pjevati pjesmice ruralnih krajeva iz perioda prije izuma tiskarskog stroja za glazbeni, malo čitaš Augusta Šenou dok se dijete topi od dosade i onda bi nekako u međuvremeno trebalo znati odgovoriti smije li djetetova AI noću trenirati.

Ali, u takvim vremenima živimo. Možemo ignorirati ili bezumno zabranjivati... ili možemo napraviti budalu iz sebe razgovarajući sa stručnjakom za AI..., postavljajući pitanja o nečemu što ne razumijemo vezano uz potencijalno nepostojeće probleme, koje pabirčiš iz SF filmova i medijske hajke.

AI je dostupan svakome – kao crtić ili pjesma s Youtubea i samo je pitanje trenutka kad će pametni klinci navaliti u većem broju na AI – iako meni nije jasno što će s time... što nema nikakve veze. Stvari se događaju bile one meni jasne ili ne. Zato sam odabrala naučiti nešto o AI i procijeniti što korištenje takvih programa znači za moju djecu. I podijeliti to sa svijetom...

Što kažu stručnjaci?

Zamolila sam stručnjaka, Vedrana Ožira da zajedno sa mnom dođe do odgovora smiju li maloljetna djeca trenirati AI u vašem dnevnom boravku i koji su potencijalni rizici. Vedran mi je prvo odgovorio nizom objašnjenja u kojem su nerazumljivi termini bili razlagani još nerazumljivijim terminima, s polemikom nespoznatljivih definicija, ali ja nisam dala da me obeshrabri i pitala sam pitanja necenzurirano glupavo, da ga svi razumiju.

Nije sramota ne znati, sramota je praviti se pametan, mantrala sam u glavi dok sam sricala pitanja – na koja Vedran nije uvijek mogao naći odgovor. Jer ja pitam iz SF sfere i sfere neznanja, a on iz sfere pragmatičnog stručnjaka kojem AI nije podivljalo stvorenje koje želi zavladati svijetom. To je bilo kao kad oni kongresmeni ispituju Marka Zuckerberga, a on nastoji da barem razumije pitanje ili da ne prasne u smijeh.

Živimo u svijetu velikog jaza u znanju i nije uvijek lako uopće razumjeti što je tema razgovora – a preduvjet da nekoga nešto pitaš je da uopće znaš što pitaš... što ja nisam znala... I tu je divno kad s druge strane naiđeš na dobronamjernog i strpljivog sugovornika.

Evo rezultata mojih glupih pitanja – i Vedranovog strpljenja i dobrodušnosti. Nadam se da će vam služiti. Ako ne za postavljanje granica AI-ju u vašem dnevnom boravku (jer od ogromne ponude svega i svačega na Internetu vaše se dijete možda više bavi nečim drugim), a onda barem da još jednom poentiramo koliko je upitna vrijednost štrebanja rudača južne Bolivije napamet... i koliko je važno uhvatiti korak s vremenom u kojem djetetov AI trenira kraj vas dok jedete kremšnite u svom dnevnom boravku. Slijedi mali intervju između mene i Vedrana:

Kad kažemo AI, mi običan svijet se bojimo da će nam napasti podatke, objavljivati za nas na Facebooku i sramotiti nas, što ja znam, onesposobiti frižider, hakirati vešmašinu... ukrasti kartice tako što će se spojiti na wifi i ordinirati po svim kućnim uređajima... Ima li tu razloga za strah?

Ti pod ovime možda misliš na generaliziranu umjetnu inteligenciju... ali to nije još uopće nije razvijeno, niti blizu. Ono što danas imamo i što zovemo AI su zapravo ekspertni sustavi – što znači da svaka AI obrađuje određeni set podataka na određen način. To je kao neka statistika na steroidima. Na primjer, ako joj daš veliku količinu podataka i daš joj zadatak da prepoznaje mačke i bicikle, ona će kasnije na svakoj fotografiji uspjeti prepoznati mačku i bicikl i zatim napraviti sliku mačke i bicikla. Ali nema tendenciju da pristupa drugim programima. Ili drugačije – vrlo je mala šansa da će tako nešto raditi, spajati se na WIFI, napadati računala ili vešmašinu.

To je utješno. Ali, svaki program može imati potencijalno maliciozni kod – neki virus ili nešto slično. I čak i ako naše dijete samo analizira slike, zvukove ili riječi i druge podatke uz pomoć AI-programa, postoji li šansa da program radi i nešto drugo?

To je moguće, ali nije izgledno. Također, ako se skida kod s GitHuba, pa još ako dijete odabere kod koji ima nekoliko desetaka, stotina ili tisuća skidanja, velika je šansa da je netko to provjerio. Tako da je zapravo veća šansa da se zaraziš virusom skidajući "obične" programe s Interneta. Također, ako znaš malo raditi u Phytonu – preletiš pa vidiš.

Ukratko, kao zalijem cvijeće, skuham ručak, preletim kod u Phytonu u djetetovoj AI... Cool. Majčinstvo je zanimljivije nego ikad. No, ako dijete elementarno zna Phyton i skida te AI-jeve, onda je, nadam se, kadro samo provjeriti ima li kakvog zlog koda u programu koje je skinulo?

Pa trebalo bi moći... ako ne skida i ne instalira kao gotovu stvar, skine, poprati par uputa – i pusti da se stvar vrti.... što je isto moguće... i nije idealno. Bolje je da zna što radi. No, da bi koristio AI s GitHuba uopće ne mora znati što radi. (ovo ja improviziram, Vedran zvuči bitno pametnije, ali nisam zapisala točne riječi jer sam mislila da ću ih moći reproducirati).

sto-kada-dijete-zeli-nocu-trenirati-umjetnu-inteligenciju-u-dnevnom-boravku
teenager boy 14-16 years caucasian computer study homework game play serious inside indoors horizontal, Image: 12417538, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy

I onda opet dolazimo da im treba obrazovanje – da bi lijepo bilo da dobiju neku cjelovitu informaciju kako pristupati programima koje skidaju... ali Internet doba ne funkcionira kao pokretna traka... ljudi decentralizirano razvijaju stvari, izmjenjuju podatke, razvoj je skokovit, kaotičan, pa tako i učenje... zbog ovog bismo trebali Maker's spaceove... gdje bi ljudi koji se bave ovim temama visili s djecom i tako kroz svakodnevne situacije i interese pratili djecu...

Pa da... iako nije čudno da je teško organizirati obrazovanje na način da se pruži djeci suvisla informacija, posebno ako je riječ o djeci širokih i ranih interesa. Ovo je polje novo i u struci...

(...malo nediferenciranog gunđanja o školstvu i nedostatku sustavne izvaninstitucionalne skrbi za pametnu djecu koja hoće više...)

Postoji li opasnost da djeca iskoriste AI u svrhu još većeg bullyinga?

(Ovdje me Vedran gleda kao luđakinju) Pa...

Ne znam što pitam, ali moram pitati :) Dakle, bio je skandal u jednoj školi gdje su djeca snimanjem druge djece u određenim situacijama i dijeljenjem na mrežama napravila ogroman problem drugoj djeci... recimo da ne bih nikad kameru telefona smatrala izvorom zla – a eto vidiš... Ili mreže – sve je super dok imaš ideju da djeca prate TEDed ili čitaju National Geographic Kids, ali svi znamo kako se i nepoželjna ponašanja sele online i dobivaju digitalna krila... moje glupo pitanje ide u smjeru može li AI obrađivati neke podatke koje bi dječjem ruganju ili nasilju nad drugom djecom dala zamaha?

Pa ne. AI ne ustaje iz kreveta ako nema tisuće i tisuće podataka. :) Djeca tipično nemaju takvu količinu podataka o drugoj djeci, tako da mislim da je u ovom smislu stvar sigurna.

Moji najgori strahovi su riješeni – AI je samo jedan program napredne statistike koji vrti neki set podataka koji mu dijete zada, vjerojatno nije zaražen, neće napadati druge uređaje, pa niti djetetovo računalo... i sada ostaje samo pitanje:

Je li vrijeme u kojem djetetov AI trenira isto ono vrijeme koje dijete ima kao svoje pravo korištenja tehnologije? Ili sada dodajemo određen broj sati u kojem AI trenira, ali bez djetetove prisutnosti za računalom?

AI radi temeljem obrade ogromne količine podataka i to se mjeri u tjednima, mjesecima, godinama... tako da ako mu ne pustiš da trenira noću ili više sati, neće imati koristi od toga...

Iz tehnološke točke gledanja – potpuno točno... ali odgojno? Zdravstveno? Postavila sam pitanja i na još nekoliko mjesta...

Profesorica Iva Maričić, voditeljica grupe za medijsko opismenjavanje roditelja (uključite se ako još niste) E-gledalo dala je svoje mišljenje – i mislim da je potpuno u pravu:Čini mi se da bi noćnu aktivnost na tehnologiji ipak trebali izbjegavati. Najviše zato što je i nama odraslima teško odoljeti u situaciji kada se noću probudimo ne provjeravati poštu i ostalo, a kamoli djeci. Čula sam da je Ranko Rajović na zadnjem predavanju preporučio gasiti wifi od 23 do 6 sati. Kaže da ni sam još ne zna sve razloge, ali da ćemo ih za neko vrijeme otkriti. Ima nešto u tome. Iako, čini mi se da teško odustajemo od takvih stvari čak i kada imamo najbolje argumente. Konačno sam zaključila da je u redu da AI lijepo trenira danju i noću odmara. Sve u svemu, AI, dobro došla u moj dom, a čitam i kako se u razvijenijim zemljama planira uključiti AI u redovno obrazovanje. AI više nije budućnost. Jednostavni programi za strojno učenje / AI uskoro će za znatiželjnu djecu postati još jedan od alata njihove svakodnevice. Nekad smo se igrali ciglicama. AI je očito ciglica nove kulture u kojoj će naša djeca živjeti.

I završimo predivnom misli iz jedne od najljepših pjesama na svijetu – What a Wonderful World – They'll learn much more than I'll ever know.... I meni je to predivno i baš kako treba biti...

Tekst: Željka Babić, mompreneur, bloggerica

Foto: Profimedia