Shvaćanje o neprimjerenim temama u kazalištu za djecu, srećom, sve više zamjenjuje shvaćanje da nema neprimjerenih tema, nego samo neprimjerenog načina prikazivanja. Drugim riječima, djeci se i s kazališne scene može govoriti o bilo kojoj temi koja im je bliska i s kojom se susreću u životu (poput smrti, straha, zla i sl.), samo način prikazivanja mora voditi računa o dobi djeteta te o stupnju njegova kognitivnog i emocionalnog razvoja. Stoga svaka predstava mora imati označen raspon dobi. Međutim, on je često mnogo širi nego što bi se realno očekivalo u predškolskoj dobi kad svaka godina donosi velike promjene. Stoga roditeljima savjetujemo da se upoznaju barem s osnovama kognitivnog, jezičnog, emocionalnog, socijalnog i moralnog razvoja djeteta kako bi mogli na temelju tog znanja donijeti odluku hoće li dijete moći razumjeti određeni sadržaj ili ne.

Također i očekivanja roditelja od kazališta su različita. Neki roditelji očekuju isključivo da se njihova djeca zabave, drugi da nešto nauče, treći da se upoznaju sa svijetom kazališta i na drugačiji način dožive priče koje čitaju i sl. Očekivanja roditelja su jedno, a potrebe i želje djeteta nešto drugo. Stoga će vam djeca vrlo iskreno i jasno dati do znanja sviđa li im se određeni sadržaj ili ne i zanima li ih. No, istovremeno djeca nemaju životnog iskustva kao odrasli i ponekad to iskustvo stječu gledajući kazališnu predstavu ili neki drugi medijski sadržaj. Zbog toga je izrazito važno prokomentirati sadržaj s djetetom, bio on 'dobar' ili 'loš', kako bi ga poučili o tome kako to zaista funkcionira u realnom svijetu. Razgovor o takvom sadržaju je važan i kako bismo dijete poučili primjerenim reakcijama na određeni sadržaj, osobito ako je on neugodan za njega te kako bismo mu dali dopuštenje za osjećaje, osobito one neugodne, te mu pokazali primjerene načine kako se mogu nositi s njima.

Kako razgovarati s djetetom o predstavi

Vjerujem da ste se barem jednom našli u situaciji da ste doveli dijete na predstavu i kasnije bili nezadovoljni s predstavom jer ju djeca nisu razumjela ili su bila 'prestrašna' ili je možda čak predstava bila dosadna za djecu. I to je jedno iskustvo važno za život djeteta. Na žalost, ne možemo znati kakva je pojedina predstava prije nego ju pogledamo, ali možemo primjereno reagirati nakon predstave i 'ublažiti' posljedice neprimjerenog sadržaja. Ako se dijete dosađuje ili primijetite da se izrazito plaši tijekom predstave, riječ je o neprimjerenim predstavama za djecu. Nakon predstave pitajte dijete kako mu je bilo, tj. kako mu se svidjela predstava, što mu je bilo najsmješnije, što najstrašnije i sl. Takva pitanja otvorit će vam prostor da s djetetom prokomentirate njemu važne trenutke iz predstave, ali i otvoriti prostor za objašnjavanje djetetu onoga što nije razumjelo. Pokušajte izbjegavati pitanja poput: „Baš je predstava bila super!“ ili „Jako mi se predstava svidjela. I tebi se svidjela jel' da?“ Time sugerirate djetetu da se složi s vama i zatvarate komunikaciju o određenim pitanjima koja djeci nisu bila jasna tijekom predstave ili o nečem što im se nije svidjelo. Ne zaboravite da djeca i odrasli imaju različite interese, različito doživljavaju određene scene koje vide i puno više toga ne razumiju od nas odraslih, osobito dvosmislene situacije.

sto-kad-predstava-ne-odgovori-na-ocekivanja-djece-ili-roditelja
, Image: 339791357, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy

Prema istraživanjima koja se provode, primjećuje se potreba preispitivanja treba li kazalište za djecu predstavljati isključivo umjetnost ili je potrebno da se vode potrebama djece i njihovog razvoja. S obzirom na to da se radi o kompleksnom području koje bi trebalo biti i na korist kazalištima i publici, pozivamo roditelje i druge odrasle koji nisu zadovoljni određenim aspektom predstave, tj. smatraju ga neprimjerenim, da se obrate kazalištu. Npr. vjerujemo da će i samom kazalištu dobro doći da dobije povratnu informaciju da je lik izgledao prestrašno ili da je postojao nesrazmjer u predstavi što se tiče izrazito strašnih sadržaja i zabavnog, edukativnog dijela ili možda da djeca u dobi za koju je predstava namijenjena nisu razumjela većinu sadržaja. Također, postoji mogućnost da prije nego odete s djecom pogledati predstavu, to učinite sami ako vam vrijeme dopušta, odnosno da se raspitate kod drugih odraslih koji su predstavu već gledali o njihovim dojmovima.

Tekst: Ivana Dolovčak, mag. soc. rada, Savjetovalište 'Snaga obitelji', Hrabri telefon

Foto: Profimedia