sretna žena uživa u ljepotama života

Sreća je stvar izbora, a ne životnih okolnosti! Ova priča to najbolje dokazuje

Čini se da što nam je život lagodniji, to je više ispunjen brigom o budućnosti ili dosadom. Stoga se nameće pitanje - što je zbilja izvor sreće?

Prije 2300 godina Aristotel je zaključio da ljudi najviše od svega žele biti sretni. Kad nekome poželimo sreću, često mu poželimo i dobro zdravlje, ispunjenje ciljeva, pokoje putovanje, više novca i sl., vjerujući da će nam to i donijeti. Od Aristotelova vremena, kao civilizacija, značajno smo povećali udobnost života, unaprijedili medicinsku skrb, produžili životni vijek te proširili prilike za stjecanje novca. Sukladno tome, sasvim je logično pretpostaviti da smo i kao civilizacija postali značajno sretniji. Ili ipak nismo? Osvrćući se na prošlu godinu vjerujem da ćete se, uz malo truda, prisjetiti niza sretnih trenutaka. I dok razmišljate o tim trenucima, probudite istraživački duh te otkrijte što je prošle godine bio izvor vaše sreće.

Prije nego otkrijem što znanstvena istraživanja govore o sreći, podijelit ću svoje iskustvo kao životnu lekciju o njoj. Jedno popodne, prije otprilike sedam godina, do mene, kao školske psihologinje, došla je učenica prvog razreda jednog trogodišnjeg programa strukovne škole. Sjela je u stolac i počela prepričavati svoja pozitivna iskustva s nastave, uz izraz iskrene sreće na licu. Razlog zbog kojeg mi se baš ona urezala u pamćenje krije se u poznavanju objektivnih okolnosti u kojima je živjela. Naime, ona je godinu ranije upisala četverogodišnji strukovni program koji nije uspjela savladati pa se prebacila na trogodišnji. Roditelji su joj bili razvedeni, a ona je živjela s majkom, koja je imala ozbiljnih psihičkih poteškoća, bratom koji je povremeno bio fizički agresivan te s mlađom sestrom o kojoj je vodila brigu. Znajući za sve to, sreća je bila zadnja emocija koju sam očekivala vidjeti na njezinu licu.

S druge strane, istraživanja pokazuju da se sreća uistinu ne pojavljuje spontano, kao puka posljedica sretnih okolnosti i udobnog života. Upravo suprotno, često se događa da što nam je život lagodniji, to je više ispunjen brigom o budućnosti ili dosadom. Stoga se nameće pitanje – što je zbilja izvor sreće?

Odrastajući zamišljamo kakav će nam život biti. Prirodno je i pozitivno težiti ostvarenju ciljeva, jer nas to pokreće. Međutim, psihološka istraživanja nedvojbeno ukazuju da onoga trenutka kada svoju sreću vežemo za ostvarenje konkretnog cilja, prestajemo uživati u sadašnjosti i počinjemo strahovati od neizvjesne budućnosti. Također, činjenica je da koliko god se trudili, život nije stvoren da bi nam ugađao, već da bi nas, kroz različite izazove, potaknuo da otkrijemo i razvijemo sve naše unutarnje bogatstvo i ljepotu jer upravo u tome leži sreća. Zbog toga se često sjetim izreke jednog trkača: "Bol je u životu neminovna, ali hoćemo li na nju odgovoriti patnjom ili srećom - to je stvar izbora."

Naime, ako sve teško što nam se događa pripisujemo nekoj "objektivnoj nepravdi", vrlo vjerojatno ćemo se osjetiti bespomoćno i kao "žrtve okolnosti" te će nam i život biti velika patnja. S druge strane, ako se i u teškim okolnostima usmjerimo na aktivnosti u kojima, unaprijeđujući svoja znanja i vještine, imamo priliku otkriti te pokazati sebi i drugima sve što jesmo, život će nam, uz iste te okolnosti, biti puno ugodniji. Drugim riječima, trudeći se uspješno završiti uspisani trogodišnji program strukovnog zanimanja, "moja" učenica je iz svijesti veći dio dana izbacivala frustracije svakodnevnog života, a istodobno se razvijala, stvarajući sebi put prema boljoj budućnosti. Istraživanja pokazuju da upravo takvi trenuci svjesnog, dodatnog jačanja sposobnosti vlastitog tijela i/ili uma, kako bismo postigli nešto izazovno, ali osobno vrijedno, dovode do zadovoljstva, bez obzira na kaotične okolnosti oko nas. Samim time za svakoga od nas ne postoji samo jedna već tisuće prilika za razvoj i za sreću.

U međuvremenu sam upoznala puno ljudi sličnih "mojoj" učenici, koji i u najvećoj boli uspijevaju izbjeći zamku patnje i samosažaljenja te stvarati prostor sreći, u sebi i oko sebe. Takve ljude karakterizira odlučnost da aktivno traže i istinski uživaju u svakom pozitivnom trenutku svog života, a na negativne gledaju kao na dodatne poticaje za izražavanje najbolje varijante samih sebe. To je stav koji ih trenutačno ispunjava najvišim smislom života, što stvara dugotrajni osjećaj istinske sreće. Osim toga, kao takvi ujedno predstavljaju i svjetionik i inspiraciju svima u svojoj okolini.

Tekst: Iva Maksimović, blog Snagom intuicije, Centar Ramiro
Fotografija: Shutterstock

Tagovi: , ,

Vezano uz temu

U šest koraka do jačanja zdravog samopouzdanja

Prakse svjesnog življenja, samoprihvaćanja, samoodgovornosti, samoasertivnosti, življenja sa…

povratak u normalu nakon koronavirusa i izolacije mnogima teško pada, pa i mamama i djeci

Teško se privikavam na povratak u 'normalu' - je li sa mnom sve u redu?

Preko noći smo zbog koronavirusa ostali bez života…

Pročitajte i:

dječak igra igrice i dopisuje se na društvenim mrežama

'Mislio sam da je to pubertet, a moje je dijete duboko patilo!' Ovo se među djecom događa - svaki dan!

Djeca danas odrastaju u virtualnom svijetu i od toga ne možemo (i ne trebamo!) bježati,…

obitelj s kućnim ljubimcem

Nabaviti psa ili ne? Možda vam ovo pomogne u odluci!

Mnoga pozitivna ponašanje i emocije povezana su s prisutnošću psa u obitelji, kažu znanstvenici koji…

djeca i autoimune bolesti

Autoimuna bolest uništavala je 10-godišnju curicu, a onda se sve promijenilo u dva mjeseca

Oporavak crijeva ključan je kod autoimunih oboljenja. Tu tezu zastupa i dr. Mark Hyman koji…

stvaranje navika kod djeteta

5 loših navika koje djeca kopiraju gledajući vas

Možete vi pričati koliko želite, ali većinu stvari djeca od vas uče gledajući vas. Stoga…