Socijalna kompetencija obuhvaća odnos prema sebi i vlastitim osjećajima te odnos prema drugima, njihovim osjećajima i potrebama, kao i razumijevanje tih osjećaja. Socijalne vještine odnose se na specifična ponašanja djeteta, primjerice nenasilno rješavanje sukoba, tolerantnost, asertivnost... Kompetencija, pak, obuhvaća način na koji se dijete koristi tim vještinama u odnosu s drugima. Pokazalo se kako se socijalna kompetencija potiče odgojem koji sadrži kombinaciju topline i nadzora, hrabrenja i komunikacije, maksimalnu potporu i poštovanje uz postavljanje jasnih granica, što vodi visokoj razini samopouzdanja i socijalne kompetencije kod djeteta.

Kako roditelji mogu pomoći razvoju socijalne kompetencije svog djeteta?

• Toplim i podržavajućim odgojem.

• Jačanjem samopouzdanja djeteta jer samopouzdana osoba djeluje, aktivna je i zna ostvariti što želi. Samopouzdanje omogućuje bolju interakciju s drugima i time unapređuje socijalnu kompetenciju.

• Učenjem socijalnih vještina: komunikacijskih vještina, vještina nenasilnog rješavanja sukoba, vještina donošenja odluka i rješavanja problema...

• Omogućavanjem djetetu druženja s vršnjacima. Djetetu je potrebna interakcija s drugom djecom kako bi oponašalo, isprobavalo i uvježbavalo socijalne vještine.

• Igranjem. Dijete uči socijalne vještine u igri s drugom djecom, ali isto tako puno nauči i u igri s roditeljima.

• Modelom uvažavanja različitosti i tolerancije prema drugima.

• Podrškom djetetu u nošenju s neugodnim emocijama – razumijevanjem za izražavanje emocija kao što su strah, ljutnja i tuga. Važno je djetetu biti model poželjnog nošenja s emocijama.

• Razgovorom o socijalnim odnosima, vrijednostima i emocijama drugih ljudi. Primjerice, dok čitamo priču, možemo djetetu postavljati pitanja poput: “Što misliš kako se on/ona osjeća?” “Kako bi se ti osjećao/la da se to tebi dogodilo?” Tako dijete uči o empatiji.

• Naglašavanjem da svako ponašanje ima posljedice, pa tako i emocije imaju uzroke. Povezivanje ponašanja s ishodom pomaže djeci u razvoju empatije te ih uči da njihovo ponašanje prema drugima dovodi do određenih reakcija, a tako i ponašanje drugih prema njima dovodi do reakcija (emocija) kod njih samih.

Tekst: Dora Kralj, profesorica i socijalna pedagoginja iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba

Foto: Profimedia