Iako ste najsretniji na svijetu kada u vašem domu vlada miri i harmonija, kada se vaša djeca savršeno slažu, vjerovali ili ne, to baš i nije najidealniji oblik obiteljske interakcije. Jer, sukobljavanje je sastavni dio svakodnevnog života s kojim se djeca trebaju naučiti nositi, a najbolje je naučiti kako u sigurnom okruženju obitelji i bliskih osoba.

U sukobu i nadmetanju djeca odmjeravaju vlastite snage i pri tomu uče procjenjivati sebe i druge, pokušavaju izboriti i osigurati svoj položaj unutar obitelji, ali i u krugu vršnjaka.

Razvoj socijalnih vještina kroz sukob

Kada djeca ulaze u međusobni sukob, načešće je riječ o branjenju vlastita položaja i jasnom izražavanju stava. Budući da većina djece ima snažan osjećaj za pravdu i sklona su burnom reagiranju na uskraćivanje i doživljaj nepravde, sukob često nastaje zbog djetetove reakcije na ono što mu je rečeno da smije ili ne smije učiniti. Sukob, dakle, predstavlja važno iskustvo gdje djeca uče izražavati vlastite potrebe i želje i u njih uvjeriti druge, pronaći svoje mjesto u skupini, ali istovremeno uče sagledavati i tuđe stavove, a možda i kako podnijeti poraz, kada se povući.

Učenje granica u sukobljavanju

Sukob među braćom i sestrama nije uvijek samo verbalne prirode. Događa se da dođe i do fizičkog obračuna ili da dijete u navali bijesa čak i razbije nešto. Važno je da djeca razumiju da je sukob moguć, ali da sva ponašanja nisu dopuštena, a odrasli trebaju jasno postaviti granice i definirati što je u sukobu apsolutno zabranjeno – recimo, fizički obračuni i razbijanje stvari.

Naravno, ako djeca u navali ljutnje krenu rješavati konflikt u zabranjenome smjeru, trebaju preuzeti odgovornost za nastalu situaciju na način da snose posljedice svojeg ponašanja, a ukoliko nešto razbiju, potrebno je da zajedno sudjeluju u popravljanju štete.

Uloga odraslih u rješavanju dječjih sukoba

Posvađana djeca često dolaze odraslima tražeći od njih da posreduju u sukobu. U takvoj situaciji odrasli je samo osoba koja olakšava, a ne presuđuje. Važno je dopustiti svakom djetetu da ispriča svoje viđenje i razloge sukoba, pri čemu je potrebno da ga drugi slušaju ne prekidajući ga pri izlaganju. Dovoljno je da kada npr. dijete iznosi svoju situaciju i viđenje, odrasli pita ‘I što sada?’. Često već samo slušanje drugoga smanjuje tenzije i otvara prostor za neka bolja rješenja. Odrasli mogu i potaknuti dijete na iznašanje prijedloga i time pomoći djeci u sukobu da zajedno dođu do rješenje.

roditelji i djeca

Situacija koja može dovesti i roditelje na rub sukoba s djecom jest kada postanu prilično uporna u želji da dokažu tko je od njih bio u pravu. Odrasli trebaju ostati hladne glave i svojim ponašanjem pokazati što znači rješavanje problema konstruktivnim razgovorom.

Ako ulazite u sukob s partnerom ili bilo kojom drugom osobom, budite svjesni da vas dijete promatra I da uči od vas određeni obrazac ponašanja. Ako roditelj u sukobu vrijeđa druge i gubi kontrolu, uči i dijete takvom ponašanju. Roditelj koji iznosi svoje argumente i stavove jasno i pri tomu izražava i priznaje vlastite osjećaje, bez pokazivanja agresije i ne ponižavajući pritom sugovornika, uči dijete da i sukob može biti zdrava komunikacija. Ako emocije ipak nadvladau, ispričajte se zbog svojega ponašanja, a dijete će naučiti da nakon sukoba ponovo dolazi vrijeme pomirbe i međusobnog slaganja.

S djetetom treba razgovarati o nesuglasicama

Važno je djecu podučiti da govore o stvarima i situacijama u kojima se ne osjećaju dobro i koje im se ne sviđaju. Mnoga djeca nisu u stanju izreći vlastitu ljutnju ili nezadovoljstvo, ali se prema njihovu ponašanju može zaključiti da nešto nije u redu. Za dijete je važno da spozna vlastito nezadovoljstvo i ljutnju kako bi moglo naučiti izraziti ih u prihvatljivom obliku. Nadalje je važno da nauči prepoznati i kod drugih emocije poput ljutnje kako bi senzibilizirano na prepoznavanje tuđih osjećaja, a pogotovo ljutnje i nezadovoljstva moglo i odmaknuti se i tako izbjeći situacije u kojima bi moglo doći do sukoba. Roditelji promatrajući sa svojim djetetom druge kako se ponašaju mogu pomoći djetetu u učenju prepoznavanja ljutnje kako kod djeteta tako i kod drugih.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock