Koliko vam se puta dogodilo da vam vaše dijete u tinejdžerskoj dobi kaže kako ste prestrogi, jer ga ne želite pustiti da ostane vani s društvom jednako dugo kao i ostali? E pa to je jedna od onih ‘izlizanih fraza’, na koju ne biste trebali nasjedati. Naime, kako u svojoj knjizi ‘Tinejdžeri – Praktični vodič za roditelje’ piše dr.sc. Ana Kandara Šoljaga, trebali biste naučiti svoje dijete da se uspoređuje jedino sa samim sobom, jer da će uvijek biti onih kojima je bolje nego njemu, stoga takva usporedba gubi smisao i često se zloupotrebljava.

‘Kad su imali 13 mogli su ostati do 21 sat, sa 14 mogu ostati do 22, sa 15 do 23, a sa 16 do 24 sata. Nacrtajte im taj grafikon na zid. Neka vide kako lijepo napreduju’, savjetuje. A možete svoje dijete podsjetiti i da po zakonu djeca do šesnaeste godine ne smiju biti vani iza 23 sata bez pratnje roditelja ili neke druge odrasle osobe.

Upravo je ovo zamka u koju upadnu roditelji nesvjesni ne samo rizika kojima izlažu svoje dijete, već i posljedica koje nisu nimalo ugodne. Naime, jeste li znali da ćete u slučaju da vašeg tinejdžera mlađeg od 16 godina legitimira policija vani nakon 23 sata bez pratnje odrasle osobe, odgovarati institucijama? Naime, osim policiji, odgovarat će i Centru za socijalnu skrb.

To iskustvo doživjela je mama koja nam je ispričala da se šokirala kada je dobila poziv za razgovor. Naime, kako nam je kazala, bilo je ljeto i njezin sin bio je na školskom igralištu s društvom nešto malo nakon 23 sata. Međusobno su razgovarali, što je zasmetalo gospođi koja živi u susjedstvu te je pozvala policiju. Roditelji djece mlađe od 16 godina morali su doći po njih te potisati izjavu da su ih preuzeli. Policajci na terenu su ih upozorili na pravilo iz Obiteljskog zakona te savjetovali da se tako nešto ne ponavlja, jer će nakon tri prijestupa odgovarati Centru. Ipak, samo jedna nepromišljenost roditelja koji su popustili nad dječjim nagovaranjima da ih puste malo duže vani, rezultirala je upravo time - pozivom Centra za socijalnu skrb.

Na razgovor su pozvani svi, sin, otac i majka. I premda se nisu dobro osjećali čekajući termin susreta sa socijalnom radnicom, na kraju je sve dobro završilo. Ipak se radilo o skladnoj obitelji zaposlenih roditelja, koji nikada nisu bili  kažnjavani niti zabilježni u sustavu Centra, odličnom učeniku bez ikakavih drugih prijestupa itd. Odgovorili su na sva postavljena pitanja te doznali da ovakva praksa nije rijetkost. Također, doznali su i da u većini slučajeva cijela ta priča završi dobro baš kao i njihova, no i da ima slučajeva u kojima se iz jedne ovako 'male' stvari otkriju silni obiteljski problemi.

I ono najvažnije, ovo iskustvo definitivno je bila lekcija ovom petnaestogodišnjaku, kojemu definitivno više neće pasti na pamet moliti roditelje za nešto što čak i zakonski nije dopušteno. A roditeljima, ovo je svakako podsjetnik da se i sami moraju držati pravila čak i onda kada će za to imati titulu 'najstrožih od svih roditelja'.

Upravo to kakva ćete pravila postaviti svome tinejdžeru, bit će vaš ‘sigurnosni pojas’ u trenucima kada mu padne na pamet neka luda tj. opasna ideja.

Tekst: J. S.

Foto: Shutterstock