Lažni med slična je okusa kao i pravi med, a zapravo je riječ o gušćem šećernom sirupu, s okusom biljaka od kojih pčele sakupljaju nektar. Zapravo ga je proizveo čovjek sam, a kupcima ga prodaje kao med koji se ne kristalizira.

U proizvodnji krivotvorena meda najčešće se rabe kukuruzni sirup i melasa (nusproizvod u proizvodnji šećera). Međutim, da bi se od kukuruznog sirupa napravio med, tu sirovinu treba zagrijavati, zbog čega se stvara hidroksimetilfurfurol (HMF), supstancija koja u većim količinama može biti toksična. Njena se prisutnost otkriva jedino laboratorijskom analizom. Umjetni se med pravi i od meda s dodatkom šećera i određenih kiselina, i to je metoda najbliža prirodnoj, koja se može napraviti i u kućnoj radinosti.

Treba li se med kristalizirati?

Ako vam prodavač kaže da se pravi med ne kristalizira, nemojte mu vjerovati. To je jedan od najsigurnijih načina za prepoznavanje pravog meda. Kristalizacija je potpuno prirodna pojava, koja različito traje, ovisno o vrsti meda. Stoga, nemojte bježati od kristaliziranog meda, jer u suprotnom riskirate da u organizam unesete kemiju umjesto prirode.

Ako vam ne odgovara konzistencija kristaliziranog meda, uzmite ga plastičnom ili drvenom žličicom i razmutite u vodi ili mlakom čaju. Ili ga dodajte u kašu od žitarica ili pak napravite dekristalizaciju, što je vrlo jednostavan postupak. Staklenku s medom stavite na određeno vrijeme na neko toplije mjesto (primjerice na radijator) ili je uronite u toplu vodu (najviše

45 °C). Na taj će se način med postupno vratiti u tekuće stanje i pritom u potpunosti zadržati svoju kvalitetu.

Tekst: Sandra Živanović

Foto: Thinkstock