Kada sam 1997. prvi put zatrudnjela, počela sam razmišljati kako će se moj život promijeniti s dolaskom djeteta. Puno sam čitala i ozbiljno se zamislila nad odgojem i podizanjem djeteta. Tada sam bila pravi mesojed, ali, kako sam željela najbolje za svoje dijete, odlučila sam je odgajati kao vegetarijanku. Znam da to zvuči neobično, ali već sam nekoliko puta pokušala s vegetarijanstvom na koledžu i uvijek imala na umu da ću jednoga dana konačno postati vegetarijankom; uistinu sam vjerovala da je to najzdravija prehrana. Dakle, što me spriječilo da postanem vegetarijanka puno ranije? Uh, uobičajene stvari, ali uglavnom navika. Navikla sam jesti meso i nisam bila spremna napraviti potpunu promjenu, koja je iziskivala da naučim kuhati i jesti novu hranu. Dugo sam čak bila pretplaćena na Vegetarian Times, ali recepti su mi se uvijek činili komplicirani i zahtijevali su neke neobične sastojke. Jedu li ljudi stvarno tempeh i rutabagu? Što je to rutabaga? Da li bih uopće prepoznala rutabagu i kada bih je vidjela u trgovini s namirnicama?

Zapravo, još uvijek ne znam kako rutabaga izgleda, a vegetarijanka sam od 1998. i veganka od 1999. Imam dvije prekrasne zdrave kćeri veganke. Iako smo suprug i ja odlučili podići našu djecu kao vegetarijance, kada je moja kćer navršila deset mjeseci i već stekla temeljne prehrambene navike, postala sam ozbiljna u svojoj namjeri. Isprva sam to učinila, jer sam znala da ću joj morati biti uzor - ispala bih nedosljedna kada bih ju učila jednome, a sama činila drugačije. Zaista sam vjerovala da je vegetarijanska prehrana najzdravija, no sama ta činjenica nije me nagnala na promjenu.

Zdravlje obitelji na prvom mjestu

Isprva, moje vegetarijanstvo nije imalo nikakve veze s pravima životinja ili pitanjem okoliša; bila je to sebična odluka bazirana isključivo na izbjegavanju mesa zbog zdravlja naše obitelji, ne zbog zdravlja planete i dobrobiti ostalih bića. Svakako nema ništa loše u težnji za zdravljem, ali ubrzo sam spoznala da je moja prehrana imala puno veći utjecaj na “moj svijet” od same odluke što servirati za večeru. Tada sam sudjelovala u nekoliko e-mail grupa i posjećivala on-line vegetarijanske stranice s porukama. Kako sam čitala i postajala sve osvještenija, shvaćala sam da nehotice utječem na promjene u svijetu i izvan svoje obitelji. To me ispunjavalo ponosom i polako sam dopustila samoj sebi da se otvorim činjenicama. U prošlosti bih jednostavno rekla - “Ne želim razmišljati o tome” - čim bih se susrela s pričom o kokošima u kavezima pod strujnim naponom ili kravama, silom odvojenima od svoje tek rođene teladi, koja se zatim šalje kako bi postala teletinom. No, bilo mi je nemoguće ponositi se sobom zbog spašavanja života tih životinja, a istovremeno ignorirati okrutnost prema njima u mliječnoj industriji i industriji jaja.

veganstvo-je-za-mene-i-moju-obitelj-posve-novi-pogled-na-zivot

Vrlo se jasno sjećam dana kada sam odlučila postati veganka te popratnih emocija koje su me potakle na akciju, ovoga puta, vrlo brzu. Bilo je proljeće 1999. i bila sam vegetarijanka svega nekoliko kratkih mjeseci. Sjedila sam uz obalu, na praznicima s obitelji i čitala knjigu Erika Marcusa Vegan: Nova etika prehrane. Pročitala sam prvi dio knjige koji se fokusira na pitanje zdravlja vezano uz prehranu. Nekada ranije bih možda zatvorila knjigu ondje, ali moj se um već počeo otvarati pa sam toga dana nastavila dalje. Zaplakala sam dopuštajući sebi da se suočim i prihvatim istinu o okrutnostima u industrijskom uzgoju životinja. Možda je to bila usamljenost i jasnoća koje sam osjetila ondje, u spoju s hororom kojeg sam čitala na tim stranicama, ali moje se srce otvorilo, moj razum je slijedio i nije više bilo povratka. Toga dana sam pričala sa suprugom o prelasku na vegansku prehranu.

Kuharski eksperimenti

U mjesec dana postala sam veganka zajedno s kćerkom. Nijednom joj nismo poslužili mlijeko, također uvjereni da je nezdravo, a jaja nikada nije ni voljela, pa to za nju nije bila neka velika promjena. Izbacili smo sir i ostale mliječne proizvode te sam započela dug put učenja kako pripremiti ukusnu i zadovoljavajuću vegansku hranu. Moram odati čast suprugu što je preživio poprilično gadne eksperimente u kuhanju tih ranih mjeseci. Svaki puta kada bi neki recept iznova propao, uvijek smo se mogli osloniti na njegovu leću u curryu ili špinat s krumpirima - jedina dva vege jela koja smo redovno jeli prije prelaska. Kao rezultat toga, naša petogodišnja kćer obožava indijsku hranu!

Ne mogu ni zamisliti koliko bi naši životi bili drugačiji da nismo vegani. Sada nam to predstavlja mnogo više od samog načina da postignemo zdravlje; to je posve nov pogled na život. To je način življenja koji mi omogućuje da kažem svojoj djeci kako činimo dobro po pitanju vanjskog svijeta. Svakodnevno donosimo odluke o tome što kupiti, pojesti i koristiti u našem domu, na osnovu filozofije samilosti. Vjerujemo da i najmanja promjena vodi k promjeni nabolje u u svijetu, i čini me radosnom što to mogu podijeliti sa svojom djecom. Mi iskazujemo krajnje poštovanje svojim tijelima i životima svih bića, kao i zdravlju naše planete. Kakav veličanstven dar biti vegan(k)om!

Melanie Wilson

Tekst preuzet s:www.prijatelji-zivotinja.hr