U moru priča o traumama s poroda, razveselila nas je jedna sasvim pozitivna i toliko inspirativna, da smo ju morali podijeti s vama. Zbog svih onih žena koje iščekuju svoj termin porođaja, svih onih trudnica koje strepe hoće li ili ne smjeti imati pratnju na porodu, zbog svih onih budućih majki koje nisu sigurne treba li im partnerova podrška dok na svijet donose novi život i svih onih budućih očeva koji misle da ne žele biti u rađaonici... zbog svih onih žena koje tek maštaju o trudnoći i bebici, ali i svih onih ljudi koji samo žele pročitati nešto lijepo. 

Mama koja je napisala i dopustila nam da prenesemo njezinu pozitivnu priču s poroda, poznata je i kao Sweet Mama kako se zove njezin blog. Ime joj je Slađana Gržinčić, a ovo nije njezino prvo ovakvo iskustvo. Prije djevojčice Lene koju je rodila na ovogodišnje Valentinovo, prvi je put postala mama u ljeto 2018. kada je na svijet donijela malenog Leona, sada starijeg brata. Njezin je suprug nagrađivani riječki fotograf, snimatelj i redatelj Filip Gržinčić, koji je baš jučer nominiran za Porin u dvije kategorije. Ta je vijest samo uveličala sreću koju sada žive, nakon predivnog porođaja, zapravo, romantičnog kako ga je ona sama opisala...

Pa pročitajte!

"Priča o našem romantičnom porodu krenula je ovako…

14.2. u 1:10 počinjem mjeriti trudove koji su tada bili s razmakom od 12 do 15 min. Uzbuđena sam i ovaj put znam da je to to… znam da uskoro stiže naše maleno čudo.

Uspjela sam čak i sklopiti oči na sat vremena, no onda me je probudio trud i spavanju je ovdje bio kraj, što zbog uzbuđenja, što zbog toga jer sam znala da nas par sati dijeli od nje u mojim rukama. Leon je zvao Filipa da dođe spavati s njim, tako da sam pustila dečke da uživaju skupa i krenula s pripremama. Još nikad nisam prala kosu u 4 ujutro, ali za sve postoji prvi put. Lijepo sam se sredila na miru, skoro pa sam se i išla peglati haha. Dok su se dečki digli, trudovi su postali češći, ali su i dalje bili dosta lagani. Pomazila sam se s Leonićem i rekla da će mama sad ići roditi seku, a da će on ići uživati kod bake i dede.

Trudovi su postajali intenzivniji i češći, a ja sam plesala i pjevala… ajme kako sam glasno pjevala i ajme kako sam bila sretna! Tolika pozitivna navala energije koju ne mogu opisati. Nisam se niti malo bojala, iako u potpunosti svjesna što me čeka. Nagovorila sam i Filipa na ples, između trudova me masirao, i doista smo uživali u najposebnijem Valentinovu do sada.

Donio mi je punu vrećicu pekarskih proizvoda hahaaha, to je bilo prvo što sam mu rekla da mi ode ujutro kupiti.

U 13h mi je napravio ručkić i taman dok sam jela trudovi su odjednom pali s 5 min razmaka na 2 minute. Malo sam se šokirala kako je to sad moguće, ali ekipa, pojela sam ručak do kraja, hahha! Svaki trud sam provela na nogama, tako mi je baš savršeno odgovaralo. Pogledala sam u mobitel i aplikaciju koja mjeri trudove i rekla Filipu "pa ne mogu vjerovati kako su sad česti", odradila jedan trud, okrenem glavu i imam što za vidjeti, Filip stoji u hodniku, obučen u skafander, s ruksakom na leđima, spreman za pokret i trpa neke stvari još u torbu – HAHAHAHAHAAHA! U tom trenu ja sam se upiškila u gaće od smjeha, ma mislim nezaboravan prizor. On je bio uvjeren da će me poroditi u portunu! U nevjerici me je gledao kad sam se počela još jednom tuširati prije odlaska.

U autu su doslovno ti trudovi išli jedan za drugim, on je bio napet ko puška, a ja sam se smijala. Mislim kakva navala adrenalina kad se smiješ između tih trudova, ma ljudi moji neopisivo, a pokušavam opisati.

U 14h sam bila na pregledu u rodilištu. Po ulasku u bolnicu trudovi su skoro pa nestali, mislila sam da se netko šali sa mnom. Bili su skoro pa neosjetni i rjeđi. Spojili su me na ctg i jedva da sam imala 2 truda u 10 min, ali babica je rekla da je sve to normalno, da je dobro da sam došla i da ćemo znati više nakon pregleda. Na pregledu je samo potvrđeno da sam za rađaonu i da sam otvorena 5 cm. Pitali su me da li imam želje za porod i rekla sam da želim prirodan porod, bez ikakvih intervencija ako je to moguće i da ću ja svakako slušati svaki njihov savjet i prihvatiti ga. Također sam ih zamolila da bih htjela da mi krevet za porod skroz podignu u sjedeći položaj, sa šipkom onako ispred, da mi gravitacija pomogne prilikom izgona. Rekle su da nema problema i stavile me u boks s takvim krevetom koji se može podignuti. Najbolja babica mi je donijela i pilates loptu i strunjaču, rekla da si ja pronađem odgovarajući položaj i da mogu raditi što god meni odgovara. S Leonom sam cijelo vrijeme bila na pilates lopti, a ovaj put mi taj položaj uopće nije odgovarao, odnosno deset puta me više boljelo nego kad sam stajala tako da sam odlučila i dalje stajati pokraj kreveta i tako sam provela naredna, pa niti 2 sata u rađaoni.

U 15h sam ušla u rađaonu, trudovi su istog trena postali baš intenzivniji, na 1-2 min. U pozadini je svirao radio i sjećam se pjesme Luke Nižetića 'Proljeće je, a u meni nemir'… naravno da sam i zapjevala (da se razumijemo – zapjevala između trudova haha).

Između svakog truda bi bila u Filipovom zagrljaju, on bi stao iza mene i grlio me, i gibali bi se hehe. Želim vam svima da možete imati pratnju, vratite pratnju u sve bolnice, molim vas! Ta potpora je sve, on mi je bio sve! On tako savršeno zna što mi kad treba reći i između trudova bi me pitao u kojem smjeru želim da mi pomogne, što mi paše itd… Na ovo Valentinovo kao da sam se opet zaljubila u njega! Jel to moguće? Koliko sam sretna da imam najboljeg prijatelja za svog muža. I znam da su ovo sada nabacane rečenice, ali ove riječi doslovno ovim redom izlaze iz mene i želim da baš tako i ostanu zabilježene.

Uslijedili su lavovski trudovi! Žene lavice, moć prirode, moć ženskog tijela, moć uma! Tako bi opisala ovaj intenzivniji period koji je uslijedio u trajanju od nekih 30 minuta. Rekli su mi da će me pregledati, jer su trudovi postali tako intenzivni pa da bi trebala leći samo da vidimo u kojoj smo fazi. Sve su savršeno 'tajmirali', nakon pregleda rekli su da sam otvorena 8cm i da je bebica savršeno namještena te me pitali da li bi mi mogli probušiti vodenjak i da će nakon toga odmah krenuti izgon. Nakon mog odobrenja, doista oprezno i nježno je doktorica to napravila (neusporedivo s prvim porodom), zatim su uslijedile lude minute, doslovno minute su me dijelile do Lenice na prsima. U tom trenutku mi dolazi jedna babica i pita me nježno da li želim porod na stolčiću, počela sam plakati i rekla da da daaa, mislila sam da to zbog Covida ne smijem, odnosno alternativni načini poroda nisu bili dopušteni. Svi su se ustrčali, namjestili sve i babice su mi pomogle da odem do stolčića. I onda za mene kreće najromantičniji dio ovog poroda, mislim koliko je ludo da o porodu pričam kao o romantičnom događaju?! Filip sjeda na stolicu iza i stavljaju jastuk na njega da mi bude udobno, on me grli i ja rađam u njegovom naručju. Evo suze mi idu opet! Svaki put kad pomislim na taj trenutak! Na uho mi je rekao, slušajući babice, da sad jače tisnem i da ja to mogu, da stiže malena… poslušala sam upravo njegov glas i u jednom trudu Lena je ispala ispod mene, smotuljak sreće, stigla je 14.2. u 16:58h, teška 3280g i dugačka 51 cm. Kakvi trenuci našeg života! Odmah su mi dali Lenicu na prsa, i tako nas troje u zagrljaju provodimo prve minute njezinog života, u tom položaju joj je Filip prerezao i pupčanu vrpcu. Ja imam osjećaj kao da sam tad lebdila, bila sam tu u toj prostoriji ali i u oblacima ljubavi. Samo sam govorila koliko je savršeno sve, koliko mi je bio savršen porod… prezahvalna sam svima u toj prostoriji, toliko su bili divni i tako su me vidjeli i željeli pomoći. Osjećala sam se baš najsigurnije na ovom svijetu.

Popucala sam jako malo tako da imam dva šava i oporavak ide fenomenalno.

Nakon poroda imali smo skoro tri sata zajedničkog provedenog vremena u rađaoni i upoznavanja s našom Lenom!

Želim vas s mojom pričom ohrabriti mamice, znam da je ovo baš priča o idealnom porodu, kad sve ide kako treba… ali taj pozitivan stav s kojim sam ja došla tamo mi je tako pomogao, prije svega nisam se bojala, vjerovala sam im. I da je porod išao nekim drugim smjerom, vjerujem da bi opet pisala ovako pozitivno. Čak imate i moju priču prvog poroda, koji je sada kada gledam bio deset puta teži, a opet i tad možete čitati moju pozitivnu priču s poroda.

Ovaj put sam u potpunosti spoznala moć ženskog tijela i čudo života i prezahvalna sam na svemu, na svakom trenutku tog 14.2.

Također od srca vam preporučujem video od drage Jenny, o njoj sam pričala i u priči s prvog poroda i koliko su mi pomogle njezine smjernice. Ovaj put ona ima i online tečaj ‘Pripreme za porod za trudnice i partnere’ u trajanju od sat vremena pa gdje god da se nalazite možete pristupiti ovim baš jaaaako korisnim informacijama (u kojim položajima biti, kako disati u kojoj fazi poroda, kako vam partner može pomoći itd…). Za sve detalje joj se možete obratiti na njezinoj stranici Mali Svijet!

Hvala vam na čitanju dragi ljudi, hvala na čestitkama i lijepim željama!

Mi uživamo u našem Valentinovu koje i dalje traje! Koliko smo samo sad uz našu Lenicu potpuni! Hvala ti malena što si nas izabrala za svoje roditelje!"

Čak i ako nemate lijepo iskustvo s vlastitog poroda, vjerujemo da vam je Slađanina priča izmamila suze radosnice. Vjerujemo i da će one koje će tek roditi ili pak roditi ponovno, poželjeti da i njihova priča bude ovako romatična, pozitivna, predivna... da će baš poput ove mame u rodilište doći pjevušeći i s osmijehom, bez straha od boli, bez loših scenarija u svojoj glavi, s uvjerenjem da će baš sve biti kako treba. A ako vam slučajno netko krene pričati drugačiju priču s poroda, odmanite rukom i vjerujte da samo snagom vlastitog uma i vlastitim pozitivnim emocijama svoj porod možete učiniti čudesnim! 

Tekst: J. S. Č.
Foto: filipgrzincic.com