tužn adjevojčica kod kuće

Porast nasilja nad djecom u vrijeme karantene! Sad je vrijeme za građansku hrabrost i zaštitu najranjivijih, upozorava ugledna psihologinja

Kako zaustaviti alarmantne brojke o zlostavljanju djece, osobito u trenutačnim okolnostima koje teško podnose svi, a osobito oni u disfunkcionalnim obiteljima

Poruka “ostanite doma” koju smo ovih dana, od početka pandemije koronavirusom, toliko puta do sada čula nije jednostavna nikome, a osobito ne onima u disfunkcionalnim obiteljima, koji trpe nasilje. Da dom nije najsigurnije mjesto za svako dijete u vrijeme pandemije slažu se i prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, klinički psiholog i psihoterapeut, Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, te doc. prim. dr. sc. Vanja Slijepčević Saftić, dr.med, spec.pedijatar, subspec. pedijatrijske neurologije, zamjenica ravnateljice Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, koje su nam potvrdile kako zbog mjera socijalnog distanciranja možemo očekivati eskalaciju nasilja u obitelji. I do sada su podaci o zlostavljanju djece bili zastrašujući; 15% djece tijekom djetinjstva doživjelo je fizičko zlostavljanje, njih 16,5% emocionalno, a čak 18,1% i seksualno. Kako zaustaviti te alarmantne brojke, osobito u trenutačnim okolnostima?

Prema iskustvima proteklih dana i pozivima koje primate putem vaših telefonskih linija, možete li nam otkriti kakva je situacija? Je li se povećao broj poziva za pomoć? Što biste preporučili svima koji u ovim teškim trenucima dodatno trpe verbalno ili fizičko nasilje?
Buljan Flander
: Prema podacima istraživanja Poliklinike, tijekom djetinjstva fizičko zlostavljanje doživjelo 15, 9% mladih. Emocionalno zlostavljanje je doživjelo 16,5% mladih, a seksualno zlostavljanje je doživjelo 18,1% mladih. Rezultati dakle govore o zastrašujuće visokim postotcima nasilja nad djecom i prije ove krize. Primjerice, samo Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba ima između 1600-1800 novih pacijenata godišnje, uz nastavak tretmana djece koja su prethodno obrađena.
Preventivne mjere u Hrvatskoj, kao i mnogim zemljama u svijetu, zatvorile su vrata mnogih mjesta na kojima djeca inače svakodnevno borave. Potonje potencijalno dovodi i do povećanog rizika za obiteljsko nasilje, kao i zlostavljanje i zanemarivanje djece. Organizacije diljem svijeta aktualno upozoravaju na “epidemiju zlostavljanja" do koje bi moglo doći uslijed mjera fizičkog distanciranja,  jer se djeci i mladima, kao naročito ranjivim skupinama, a u aktualnoj situaciji smanjuje mogućnost povjeravanja drugim odraslim osobama u koje imaju povjerenja, a potencijalno dolazi i do osjećaja bespomoćnosti kod žrtava, jer “nemaju kamo pobjeći". Stoga je velika odgovornost na svima da reagiraju. Vrijeme je za građansku hrabrost i osobnu odgovornost okoline (susjedi, drugi roditelji, bake, djedovi,…) u obavještavanju sustava i osiguravanju zaštite najranjivijih. Nužno je obavijestiti policiju i centre za socijalnu skrb, koji imaju protokol o zaštiti i u ovo doma zdravstvene krize. Ako roditelji primijete promjene kod djeteta koje perzistiraju, ako je dijete uplašeno, uznemireno, reagira burno, osjeća se nesigurno, važno je potražiti i pomoć stručnjaka.

Što Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba namjerava poduzeti po pitanju eskalacije nasilja nad djecom?
Buljan Flander: Poliklinika ima tim zaista visoko motiviranih mladih stručnjaka koji razmišljaju šire od samog izravnog kliničkog rada. U ovome trenutku pripremamo novu kampanju s našim prijateljima iz digitalne agencije Degordian, koji s nama rade na volonterskoj bazi od početka ove krize, upravo kako bismo prevenirali moguću eskalaciju nasilja nad djecom. Jer, iskustva zemalja koje su prije nas doživjele ulazak u zdravstvenu krizu, ali i naša klinička iskustva, govore u prilog tome da dom nije najsigurnije mjesto za svako dijete u vrijeme ove pandemije. Također, svakodnevno komuniciramo s kolegama o tome kako unificirati i unaprijediti usluge na način da su dostupne svima. Naši su stručnjaci proveli niz besplatnih webinara, a pripremamo se i na nove, prateći potrebe kolega koji rade na telefonskom savjetovanju. Naime, Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba kao specijalizirana ustanova za rad sa traumom iskusna je u radu s kriznim situacijama i intervencijama – jer to radimo svakodnevno. Tako da, osim neupitne brige za naše pacijente, dat ćemo sve u našoj moći da podijelimo znanja i ekspertizu s kolegama psiholozima kako bi pomoć bila što dostupnija i van okvira rada Poliklinike - kroz izradu edukativnih materijala za stručnjake, osiguravanje besplatnih webinara, supervizije… ovo je vrijeme kada doista moramo djelovati ujedinjeno kao struka.

S kakvim vam se još problemima ljudi najčešće javljaju?
Buljan Flander: Sukladno preporukama Kriznog stožera te Ministarstva zdravstva i Gradskog ureda za Zdravstvo, Multidisciplinarni timovi Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba rade organizirani u dežurstva za hitne slučajeve, dok su ostalim pacijentima dostupni i putem telefona i elektroničke pošte. Svakodnevno komuniciramo s roditeljima i djecom koja su doživjela neki oblik traume i koji su već uključeni u naš tretman, vodeći računa o njihovim potrebama i emocionalnom stanju. Potresi koji su se dogodili u Zagrebu, u vrijeme zdravstvene krize, doprinijeli su i tome da našu pomoć potraže u većem obimu i naši pacijenti, ali i obitelji djece koja ranije nisu bila u tretmanu Poliklinike. U većini slučajeva, radi se o savjetima kako s djecom razgovarati o onome što doživljavaju, strahovima, brigama, anksioznosti, te usmjeravamo roditelje kako im pomoći i podržati ih, koje su očekivane reakcije kod djece ovisno o dobi, kako s djetetom razgovarati pandemiji, o bolesti, kako objasniti izolaciju ali i na koji način organizirati svakodnevicu u kojoj djeca prate nastavu putem televizijskih programa, a roditelji rade od kuće. Očekivano, savjetovali smo i roditelje kada je riječ o stresnim reakcijama kod djece, teškoćama u prilagodbi na sadašnje okolnosti, ali nažalost, i poteškoćama koje proizlaze iz narušenih odnosa razvedenih roditelja, koji ne surađuju u ovo vrijeme kada ih dijete treba oboje više nego ikada kako bi se osjećalo sigurno i zaštićeno.

U ovoj teškoj situaciji neprestano se naglašava kako je najvažnije slušati savjete struke i voditi se samo preporukama stručnjaka, kako epidemiologa, tako i vas psihologa koji brinete o mentalnom zdravlju. Obraćaju li vam se ljudi više za pomoć?
Buljan Flander: Ponosna sam što su stručnjaci Poliklinike u ovo doba zdravstvene krize napisali više od 40 psihedukativnih tekstova o tome kako razgovarati s djecom, kako se suočavati sa stresnim i traumatskim događanjima, upozoravali na djecu koja su ranjivija, davali savjete o tome kako se igrati i što raditi s djecom dok se radi od kuće… Naše tekstove preuzeli su brojni portali u regiji, poput UNICEF-a, te su navedeni na web stranicama mnogih vrtića, osnovnih i srednjih škola te Ministarstva obrazovanja i znanosti. Pokrenuli smo i kampanju na Instagramu za mentalno zdravlje mladih “Podijeli, podrži, izdrži” i putem webstranice distribuirali u više od 10 tisuća preuzimanja našu besplatnu brošuru “Kratke vježbe mindfulnessa za djecu, za prepoznavanje i kontrolu neugodnih osjećaja i ponašanja”. Objavili smo i besplatnu publikaciju za stručnjake mentalnog zdravlja o telefonskom i e-savjetovanju i besplatni priručnik za roditelje “Bolest u obitelji”. Naši su se stručnjaci odazvali brojnim medijima kako bi odgovarali na pitanja javnosti o psihološkim aspektima ove krize, a ti su članci, radio i tv-emisije dostupni na našoj web stranici i YouTube kanalu. Također,ujedinili smo snage s nekim obrazovnim institucijama te putem društvenih mreža i profila Kod tebe doma pomažemo djeci i odraslima u osmišljavanju kvalitetnog vremena u njihovom domu. Pripremili smo i materijale za djecu i roditelje kod  te na hrvatski preveli video i publikaciju “Kako se suočiti sa COVID-19” (Face COVID 19) u suradnji s australskim psihoterapeutom i piscem bestsellera dr. Russ Harrisom. Pokrenuli smo također i online istraživanje o mentalnom zdravlju u vrijeme epidemije koronavirusa kako bismo dobili relevantne smjernice za pomoć i podršku djeci i roditeljima u periodu nakon pandemije. Aktualno smo usmjereni na prevenciju i podizanje javne svijesti o opasnosti porasta obiteljskog nasilja u vrijeme izolacije.

tužna djevojčica

Možete li svima nama dati nekoliko savjeta kako izdržati ove izvanredne okolnosti, posebice zbog činjenice da nitko od nas ne zna koliko će sve ovo trajati? Što je u ovom trenutku najvažnije kako bismo sačuvali mir u obiteljima?
Buljan Flander: Kriza u svima nama izaziva osjećaj nesigurnosti, pa tako i u djeci, a naša potreba za uspostavom osobne emocionalne sigurnosti se pojačava. Kako mi imamo potrebu za pouzdanim informacijama, jasnim napucima i smjernicama, “svjetlom na kraju tunela"… iste takve potrebe imaju i naša djeca. Potrebne su im jasne informacije o onome što se događa, sukladno njihovoj dobi i mogućnosti razumijevanja, kao što im je i potrebna jasna poruka roditelja da ih volimo i da ćemo uvijek biti tu za njih. Također im je potrebna jasna poruka da imaju pravo na sve emocije u ovoj kriznoj situaciji, da nema pravih i krivih osjećaja, te da ćemo im omogućiti da iskažu sve svoje osjećaje, strahove i brige koje nećemo negirati i minimizirati, nego ćemo o njima razgovarati. Našoj djeci sada trebaju sigurni i fleksibilni roditelji, što je izazov u doba kada su i roditelji izloženo stresu, te moraju brinuti i o sebi, ne samo na svoju djecu. Prepoznati simptome stresa je važno kako bi primijenili strategije za suočavanje i prevladavanje te mogli nastaviti s aktivnostima i zadacima, zato je važno i  da djeca od nas uče kako se brinuti o sebi… održavati higijenu spavanja, hraniti se zdravo, vježbati, naći u danu vrijeme za opuštanje, te se usredotočiti se na ono na što možemo utjecati, a vrijeme koje imamo u danu ekonomično iskoristiti, na način da obuhvaća nužnu brigu o sebi. Pokušajmo i ostati u kontaktu s prijateljima i obitelji, makar smo fizički udaljeni, razgovori i podrška su važni. Vrijeme koje smo kod kuće iskoristimo za naše važne odnose, dajmo si priliku za prilagodbu, budimo nježni i odgovorni, i prema sebi, i prema drugima.

Slijepčević Saftić : Budite podržavajući, ali uz obveznu socijalnu distancu. Učinkovita strategija kombinira priklanjanje strogim i usko postavljenim pravilima ponašanja i svu raznolikost životnih navika koje smo njegovali. Neupitno je da ćemo proći ovo teško razdoblje. Pitanje je kako ćemo uskladiti naše znanje i aktivnosti kako bismo zaštitili djecu i potrebite obitelji, te koliko ćemo naučiti iz ovih neočekivanih nesreća koje su nas pogodile i postavile sasvim nove izazove za buduća vremena. Za početak, podržavajmo potrebite, njegujmo djecu, koristimo svoje kreativne potencijale, hranimo se zdravo, spavajmo dovoljno, kako bi nam ideje iznjedrene u ovim tužnim okolnostima koristile u budućnosti života.

O kojim sve posljedicama za djecu govorimo kada se radi o situaciji u kojoj je sada Hrvatska?
Slijepčević Saftić : Promjene izazvane ovom ugrozom, ali i potresom koji je zadesio Zagreb posljedično počinju pokazivati sva lica – govorimo o medicinskoj, ekonomskoj i društvenoj krizi. Ona potencira neke podležeće probleme u svakodnevnom funkcioniranju, osobite glavne jedinke društva – obitelji. Osobitu pažnju potrebno je posvetiti obiteljima u kojima vladaju disfunkcionalni odnosi, te obiteljima bremenitim visokokonfliktnim odnosima roditelja (bez obzira jesu li oni u braku ili ne). Pretpostavka je da će nam u budućnosti to postati najveći izazov. Stoga ne smijemo zatvarati oči pred mogućim prijetnjama zdravlju i razvoju najmlađe i najvulnerabilnije skupine – djece. Intenzivan stresogeni odgovor dovodi do bioloških promjena u organizmu, kojima je u podlozi ekscesivno lučenje stresogenih hormona. Obzirom da govorimo o mozgu koji se razvija, u kojemu se formiraju poveznice, koje ga čine visokofunkcionalnim, stresori u cjelosti mijenjaju njegov "programirani razvoj". Kratkotrajno, takve promjene vode prepodražljivošću djeteta, slabijem održavanju pozornosti, moguće i poremećajima čitanja, pamćenja, motoričkog nemira. Takva će djeca trebati više pomoćnika u nastavi, češće će imati potrebu za nekom od prilagodbi oblika školovanja. Dugotrajno, one mogu uzrokovati promjene na imunološkom, krvožilnom sustavu, te učestalijem obolijevanju od mentalnih bolesti. Upravo iz ovih razloga, toksični stres ima ne samo zdravstvene posljedice, nego djeluje i na društvo i ekonomiju, kao kompleksan, ali i preventabilan problem.

Razgovarala: Danijela Petrov
Fotografije: Profimedia

Tagovi: , , ,

Vezano uz temu

djevojčica u školi u vrijeme oandemije koronavirusa

Ministar o koronavirusu u školama: 'Moguće je pomicanje zimskih praznika!'

'Škole nisu izvori zaraze', potvrdio je danas i…

djevojčica pod stresom

Je li vaše dijete pod stresom? Evo koji znakovi to otkrivaju!

Mala djeca različito doživljavaju i manifestiraju stres od…

Škola opet posvađala roditelje, a ugledni znanstvenik poslao ozbiljno upozorenje

"Situacija je alarmantna!", i danas je upozorio ugledni…

obitelj u samoizolaciji zbog koronavirusa

Skraćuje se samoizolacija, a ministar obrazovanja progovorio o zatvaranju škola

"Škole nisu žarišta, puno je veći problem druženje…

Pročitajte i:

One su prave male Chefice! Dopuštate li i vi djeci da vam pomažu u kuhinji?

Gastro blogerica Nastasja Chiara Petrić i proslavljena manekenka Ljupka Gojić Mikić svojoj djeci daju priliku…

Otjerali su ih s treninga, no neće s igrališta!

Sportske dvorane su zatvorene, roditelji djece sportaša ogorčeni, no jedino što im preostaje jest da…

Znate li pravilno zbrinuti maske, rukavice i dezinfekcijska sredstva?

Maske, dezinfekcijska sredstva i gumene rukavice, jednim nazivom zaštitna oprema, postali su dio naše svakodnevice,…

Voljena djeca postaju sretniji ljudi koji znaju voljeti druge

Privrženost roditelja djeci još u ranom djetinjstvu itekako ima utjecaja na to kakvi će ljudi…