Sve češće su rasprave o postavljanju granica djeci, a roditelji su u konačnici osobe koje ih postavljaju. No ako i uspijete postaviti granice, nažalost, djeca će ih ponovno pokušati pomaknuti ili srušiti! Čini se kao jalov posao.

Dok su djeca mala, često se postavljnje granica čini kao unaprijed izgubljena bitka. Granice su potrebne svugdje – za vrijeme obroka, igre, prije spavanja, vezano uz ponašanje prema bratu ili sestri, prijateljima, starijim osobama.

Postavljanjem granica djecu učimo kako komunicirati unutar obitelji, ali i s drugim osobama u njihovu životu. Mame koje tvrde kako nemaju vremena ni za što, vjerojatno nisu postavile neka jasna pravila svojoj djeci pa mnogo vremena i energije potroše samo da bi svladale svakodnevnu rutinu.

Postavljene granice čine vas boljim roditeljem Pedijatrica Krupa Playforth objašnjava kako vas ‘postavljanje granica ne čini lošim roditeljem. Zapravo, čini vas boljim roditeljem. Tako uspostavljate uzorke ponašanja koji će pozitivno utjecati na život vašeg djeteta’. Postavljanje granica jednom todleru uči ga da prepozna gdje su mu ograničenja, a djeca uče kroz strukturu.

‘Dolaskom pandemije mnogi roditelji osjećaju krivnju. Djeca su lišena mnogih korisnih sadržaja, a roditelji se zbog toga osjećaju loše. Stoga, postoji opasnost da odustanu od nekad postavljenih granica kao bi oraspoložili djecu. Ako klinci otkriju da vas mogu namoliti sat više na mobitelu ili ekstra slatkiš, više ne uživaju ni u mobitelu ni u slatkišima’, objašnjava liječnica Playforth.

Kako zadržati granice? Kada postavljate granice svome jasličaru, nekoliko stvari morate imati na pameti. Prvo, jasno djetetu trebate iskomunicirati što mu je dopušteno, a što nije. Ako djecu upozorite, na primjer, da za neko kratko vrijeme treba prestati s igrom i početi se spremati na spavanje, lakše će prihvatiti promjenu I prekinuti omiljenu aktivnost.

Drugo, važna je vasa dosljednost jer dopušta djeci i roditeljima da znaju što trebaju očekivati pa se i jedna i druga strana veseli rezultatima dogovora, na primjer roditelji se raduju što će dijete na vrijeme otići na spavanje, a djeca će biti bolje volje jer su se naspavala pa će više uživati u igri sljedeći dan.

Treće, pedijatrica Playforth predlaže da dopustite djeci određenu kontrolu, na primjer pokušajte se dogovoriti tako da izgleda kao da je dijete pristalo, primjerica, da svaki dan nakon jedne pročitane priče, ode u 8 sati na spavanje. Ili, dopustite mu da samo odabere priču koju ćete čitati prije spavanja nakon što je u dogovoreno vrijeme moralo prekinuti igru.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock