Od umora se više ne osjećate dobro, nemate volje ni za posao, niti za obiteljske obveze, a još vas uz sve to najčešće prati grižnja savjesti i osjećaj krivnje jer ste ambiciozni i želite sve - i karijeru i majčinstvo dok vam dijete odrasta s dadiljom ili bakom, a s vama provede tek nekoliko sati dnevno. Ali jesu li ti osjećaji utemeljeni i otežavamo li same sebi namećući si osjećaj krivnje?

Kada nas djeca najviše trebaju?

Društvo još nije u potpunosti prihvatilo i ima predrasude prema ženama koje se nakon nekoliko mjeseci porodiljnog dopusta vraćaju na posao jer je u nama ukorijenjeno da je žena koja je full time majka automatski i dobra majka, što stvara pritisak na žene koje ne žele usporiti s razvojem karijere.

Istraživanje Sveučilišta Maryland srušilo je dosad općeprihvaćene postavke o poslu majka na puno radno vrijeme. Rezultati istraživanja pokazali su da su majke koje su 24 sata dnevno posvećene djeci pod stresom, pate od manjka sna te svejedno osjećaju krivnju i grižnju savjesti, kao i stalnu brigu zbog financijskog stanja te da im je brak češće u krizi nego kod oboje zaposlenih partnera.

Istraživanje je također pokazalo da na djetetov akademski, kao i psihološki aspekt, količina vremena koje majka provodi s njima u periodu odrastanja između treće i jedanaeste godine nema utjecaja. Kada su djeca niže dobne skupine, lakše im je pronaći ‘zamjenu’ za majku u obliku dadilje ili baka servisa. Kako odrastaju i njihove potrebe se povećavaju, više se ne zadovoljavaju ‘zamjenama’, nego žele roditelja točno u trenutku kada trebaju ispoljiti svoje potrebe, a ne u vremenu kada roditelju odgovara.

Vrijeme postaje važnije tek u kasnijim godinama

To potvrđuje i Liora Miller, project managerica iz Melbournea s karijerom u odvjetništvu i političkom savjetovanju te majka troje djece, koja u članku za Women's Agenda otvoreno progovara o osjećajima koje je imala tijekom odrastanja svoje djece, te kako je više voljela ići na posao dok su djeca bila mala.

“Nikada nisam voljela ostajati kod kuće dok su mi djeca bila mala. Besane noći nakon kojih me čekala hrpetina rublja, priprema obroka, dojenje koje je bolno i nikada nije postajalo lakše, s povremenim trenucima sreće kao što su maženje i smijeh. Svaki dan mi se činio istim i sve je to trebalo stalno iznova raditi”, rekla je Miller.

Ova menadžerica kaže kako je olakšanje osjetila nakon što se nakon nekoliko mjeseci porodiljnog vratila na posao na pola radnog vremena, pritom prepuštajući brigu za dijete dadilji. Podršku u tome Liora je cijelo vrijeme imala u suprugu i takva organizacija sustava potrajala je godinama, sve dok djeca nisu malo odrasla te se nisu više zadovoljili time da dadilja ili baka dođu po njih u školu.

“Dolazila sam kući umorna i htjela sam vrući tuš, večeru te malo vremena za sebe, umjesto dugih diskusija o prijateljstvu, lošem ponašanju ili pisanju zadaće. Kako su odrastali, kompleksne emocije su se razvijale, a ja sam to propuštala. Naposljetku sam napustila posao, zamijenila ga manje stresnim i svaki dan odlazim po djecu u školu. Imam li dovoljno izazova na poslu? Uglavnom ne. Jesam li zadovoljnija? Bez sumnje.”

Alis Marić, vlasnica bloga "Čitaj knjigu", majka je troje djece, a 22 godine je radila u korporativnom svijetu te kaže kako je s prvim djetetom bila do njegove pete godine i uspijevala je sve organizirati, ali i da su bila potrebna određena odricanja.

"Uspijevala sam sve dobro organizirati. Ali to nikada nisu bili predugi periodi. A nekih stvari sam se morala odreći. Na neko vrijeme. U svakoj dobi života dijete je najsigurnije i najsretnije s mamom i tatom. Samo što u dobi od 10 godina pa nadalje to može i samo izreći. Dijete se buni ako ga previše ostavljate drugim ljudima na čuvanje. Moja djeca su se upravo u  toj dobi počela izjašnjavati da ne žele biti s bakom i djedom. Ili su željeli biti s nama ili sami. Nisu više prihvaćali druge kompromise.“

Potrebna nam je veća fleksibilnost

Istraživanja su potvrdila da su majke koje su zaposlene dobar uzor svojoj djeci, a jedno drugo istraživanje pokazalo je da je fleksibilnost na radnom mjestu najveći problem kod oba spola na visokim pozicijama koji razmišljaju o promjeni dosadašnjih uloga.

Rezultati tog istraživanja pokazali su da s većom fleksibilnosti, dolazi i veća produktivnost te da rad na pola vremena ili fleksibilno radno vrijeme ne znači nužno i izostanak karijere. Tako Ann Sherry, CEO Carnival Australia cruising kompanije, radi tri dana tjedno kao i mnogi iz iste firme, a kompanija bilježi svake godine rast od 20%.

Jedna od opcija kako uskladiti majčinske obveze i karijeru je i vlastiti biznis na koji se sve više žena u Hrvatskoj odlučuje jer su ipak više prisutne kod kuće, nego dok rade za korporaciju.

Ana Hajnal, direktorica financija u Rocheu, nažalost nije imala prilike raditi od kuće, ali je pronašla način kako zarađivati za život i uspješno odgojiti dijete, sada već 23-godišnjeg sina.

“Bilo je ‘krvavo’ jer nažalost nisam imala nikakvu pomoć, uz to sam bila još i samohrana majka, a i tada još nisu postojale suvremene tehnologije i rad od kuće. Nisam imala izbora nego ga ‘gurati’ u sport jer trening svaki dan mi je omogućavao da odradim još koji dodatni sat na poslu. Toga perioda se ne volim niti sjetiti jer sam stalno bila u strahu hoće li krenuti stranputicom dok ja zarađujem za život. Danas je ipak malo lakše. Barem se nadam”, zaključila je Ana.

Tekst: Ines Knežević

Izvor: www.womeninadria.com

Foto: Profimedia