U 18. stoljeću, francuski pjesnik Louis-Marcelin de Fontanes, napisao je da je težnja ka savršenstvu najteža bolest koja je ikada zadesila ljudski um. Ako na trenutak usmjerite pažnju na neke aspekte vaših života, ali i svijeta oko vas, sigurna sam da ćete uočiti poneki zahtjev za savršenstvom. Od djelatnika se često očekuje savršeno obavljen posao, od djece se očekuju isključivo petice kako bi kasnije mogla upisati željene fakultete, a od žena se, primjerice, očekuje da uspješno vode poslovan život, ali i da nakon radnog vremena kod kuće budu brižne majke i/ili supruge te da, po mogućnosti, uvijek budu sređene izvana. Još je češći slučaj kada sami od sebe očekujemo savršenstvo – u svim životnim područjima!

odakle-perfekcionizam-kod-djeteta-i-do-kakvih-negativnih-posljedica-moze-dovesti
, Image: 316252203, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Pawel Opaska / Alamy / Alamy / Profimedia

Perfekcionizam je težnja za savršenstvom i nepogrešivosti u svim aspektima života (Flett i Hewitt, 2002) – najjednostavnije rečeno. Često čujem primjere roditelja koji objašnjavaju da se njihovo dijete često ljuti kada ne uspije savršeno nacrtati crtež, plače kada dobije ocjenu vrlo dobar i verbalizira kako je ono „glupo“, frustrirano je jer mu ne ide čitanje lektire ili je uznemireno radi nadolazećeg testa iz hrvatskog jezika. Je li vam neka od situacija poznata?

Smatram da je težiti boljemu sasvim u redu. Poželjno je težiti tome da budemo dobri, čak i odlični, u stvarima koje volimo raditi, ali težnja za savršenstvom je kontraproduktivna!

Perfekcionizam se razvija utjecajem vanjskih čimbenika (obitelj, vršnjaci, škola, kultura), ali i osobnih, kao što je temperament djeteta. Roditelji koji teže savršenstvu čine svojoj djeci više štete nego koristi. Istraživanja pokazuju da roditelji koji ne mogu tolerirati vlastite nesavršenosti i pogreške, ne mogu tolerirati niti one njihove djece. Što će tada misliti dijete? Kako će se osjećati? Mislit će da nije dovoljno dobro te da njegovi roditelji nisu zadovoljni njime.

Nadalje, roditelji koji sebi pripisuju neuspjehe vlastite djece, često misle da su upravo oni loši roditelji ili brinu što će drugi ljudi reći o tome. Situacija u kojoj dijete mora ići u najbolju školu, biti najbolje na baletu, u određenom sportu i slično, zasigurno može dovesti do dva ekstrema: dijete može prihvatiti i usvojiti roditeljski perfekcionizam i konstantno se truditi kako bi bilo u očima svojih roditelja upravo – savršeno, a može i odbaciti takav stav te krenuti u eksperimentiranje, postati buntovno.

Poruka da djeca trebaju biti savršena može dovesti do ozbiljnih i negativnih posljedica, kao što su:

  • nisko samopouzdanje,
  • negativna slika o sebi,
  • strah od budućih neuspjeha (na primjer: dijete ne želi uopće sudjelovati na sportskom natjecanju jer u startu vjeruje da je gubitnik),
  • ljutnja,
  • frustracija,
  • anksiozni i depresivni poremećaji (koji mogu rezultirati i samoubojstvom)

Najveći problem kod roditelja i djece koji teže perfekcionizmu je taj da ne postoji sredina, nego savršenstvo ili strogoća prema sebi kada to isto savršenstvo ne dostižu. Tada se smatraju gubitnicima i teško si opraštaju greške što vodi do nezadovoljstva u životu.

odakle-perfekcionizam-kod-djeteta-i-do-kakvih-negativnih-posljedica-moze-dovesti
Father and children coloring at home, Image: 187808841, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: - / Wavebreak / Profimedia

Što nam je onda svima činiti?

Dragi roditelji:

  1. Osvijestite vlastite kritične misli! U svemu što radite pokušajte pronaći ono dobro! Pomozite svom djetetu da, kada i nije izvrsno, ne izgubi volju i želju za daljnjim učenjem, trudom i ulaganjem.
  2. Odustanite od savršenstva! Spustite kriterije i mijenjajte vlastita uvjerenja o (ne)uspjehu. Kada „razbijete“ začarani krug savršenstva, bit ćete slobodniji, kao i vaše dijete koje će imati priliku za ispunjenijim i zadovoljnijim životom!
  3. Aktivno slušajte dijete! Pitajte svoje dijete prije spavanja, nakon škole ili treninga je li mu danas bilo naporno, što mu se lijepo u tom danu dogodilo, kako se osjeća sada, treba li mu nešto, je li zadovoljno! Potičite svoje dijete na priču o tome kako se osjeća.
  4. Hvalite trud, umjesto rezultata! Usmjerite se na to koliko se dijete trudilo nešto postići. Pokažite suosjećanje za time što se „napatilo“ u savladavanju određenog gradiva. Umjesto: „Dobio/la si 5 iz prirode, pametno moje!“ recite „Cijenim i vidim koliko se trudiš oko tog testa!“
  5. Objasnite djetetu da je ljudski griješiti! Pokažite mu to primjerom - neka vidi koliko se vi svaki dan trudite, borite, padate, ali i ustajete i ustrajete – koliko ste vi ponekad nesavršeni!
  6. Smijte se s djetetom!
  7. Ne uspoređujte svoje dijete s drugima! Niti sebe!
  8. Objasnite mu da je ponekad u redu da se nalazimo u kaosu! Objasnite mu da je život nepredvidiv, da je pun pogrešaka, ali i prostora za učenje, poboljšanje i ispravljanje grešaka! Trenutni kaos nije vječan!
  9. Razvijajte toleranciju s djetetom! Naučite ga prihvaćanju različitosti i ne prosuđujte druge na temelju uspjeha.
  10. Ne odrađujte stvari koje djeca mogu sama umjesto njih! Ne sjedite s njima dok pišu domaće zadaće i čitaju lektire, ne radite to umjesto njih. Umjesto skepticizma, odaberite vjeru da dijete to može odraditi samo.

Ne zaboravite: vi ste model vašem djetetu, ono vas gleda i uči od vas, čak i kad se čini da nije tako. Kakav model želite biti svom djetetu?

Tekst: Tea Bošnjak, mag. paed. soc.

Foto: Profimedia