Koliko ste puta pomisli da ste u odgoju svog djeteta napravili pogrešku i kako bi bilo super kada biste sve mogli vratiti na početak? Gledate druge mame i osjećate se loše jer mislite da su one organiziranije od vas. Divite im se jer su uspjele složiti za svoju djecu savršen jelovnik ili su pak postigle to da njihova djeca ne sjede cijeli dan pred ekranom. I vi se trudite, ali to na kraju nikada ne ispadne dovoljno dobro. I zbog tog se osjećate loše. Kad legnete u krevet i vrtite u glavi što se sve dogodilo toga dana, samo vidite ono što ste napravili loše. Ponekad zbog toga ne možete ni spavati.

Ako ste se prepoznali u gore navedenim tvrdnjama

krajnje je vrijeme da se prestanete fokusirati na ono što radite pogrešno i

fokusirate se na ono što radite ispravno, savjetuje sociologinja Nicole

Christensen.

"Ljudima se nekako uvijek lakše koncentrirati se na ono loše pa nije čudno da i kao roditelji često mislimo da smo nešto trebali učiniti drugačije i bolje“, rekla je Christensen. Majkama je poručila da prestanu o sebi govoriti u lošem svjetlu. Umjesto toga svaki dan kažite sebi: Ja sam dobra mama!

"Kad legnete u krevet nemojte razmišljati o onom što je bilo loše toga dana. Stavite fokus na ono što ste dobro učinili i prisjetite se svih onih divnih trenutaka koje ste proveli sa svojom djecom“, savjetovala je Christensen.

Njezina životna filozofija izgleda ovako: Možda sam danas puno griješila, ali sam napravila i dosta toga dobroga. Puno sam grlila svoje sinove i milijun sam im puta rekla da ih volim. Pozvala sam njihove prijatelje kod nas doma na igru. Ludo smo se zabavljali. Navečer smo išli u šoping, držala sam ih za ruku, skakali smo s rubnika i uživali u toplom vremenu. Na putu kući kupila sam im sladoled.

"Svi znamo da svaki dan činimo greške i da jednostavno ne možemo biti savršeni roditelji. No, našoj djeci savršeni roditelji nisu ni potrebni. Ne treba im netko tko nikad ne griješi. Potreban im je netko tko ih voli, podržava, hrabri i s njima provodi što je moguće više vremena“, zaključila je Christensen.

Tekst: I. K.