Montessori

Zlatni savjet montessori mame Kristine: Manje je uvijek više, i kad su igračke u pitanju!

Majka trojice dječaka i montessori entuzijastica Kristina pomoći će vam da shvatite ima li vaše dijete previše igračaka i kako od puno nekorisnih stvari ostaviti samo one korisne

Ako ovo čitate, vjerojatno ste među roditeljima koji smatraju da im djeca imaju previše igračaka pa jedva čekaju riješiti ih se, vratiti dnevni boravak u stanje prije vremena kada je pretvoren u igraonicu, no malo toga činite kako biste stvari mijenjali na bolje. Ako ovo čitate, jasno je da barem imate volje mijenjati stvari, no niste sigurni kako to učiniti. Niste sigurni ni zašto je važno raščistiti prostor od hrpe igračaka, kada ste ih već kupili ili dobili te vjerojatno mislite da takvo okruženje ide u prilog vašem djetetu. Jer, ako ima puno igračaka, to znači da će se u svakom trenutku imati s čime igrati pa će i vama manje ‘dosađivati’.

Upravo zato vam u nastavku donosimo informacije koje će vas razuvjeriti i pokazati ispravan put za stvaranje poticajne okoline za dijete, koje će pak imati onoliko igračaka koliko mu je stvarno potrebno za razvoj mozga i osjetila, koja su, kako je govorila Maria Montessori, istraživači svijeta koji otvaraju put prema znanju! A to bi i trebao biti cilj igre!

Kroz ovu toliko važnu temu – temu igračaka, provela nas je mama trojice dječaka i montessori entuzijastica @montessorimama.hr Kristina Tanger, koja je i AMI certificirana Montessori asistentica za uzrast od rođenja do 3 godine te vlasnica prvog Montessori studija u Hrvatskoj. Ideju za priču o igračkama, koju je uobličila u tri videozapisa, dobila je na temelju vlastitog iskustva. Naime, i sama je posjedovala prevelik broj igračaka za djecu i kada bi je pitali zna li gdje je neka igračka, nikad nije znala. Odlučila se na promjenu funkcije igračaka kroz proučavanje Montessori pedagogije u kućnoj primjeni. Nakon više od četiri godine učenja, proučavanja i testiranja spoznala je sve trikove, ideje i alate koji spašavaju svakodnevicu!

I, kako kaže, tri su pitanja važna u prvom koraku za taj toliko željeni spas svakodnevice!
1. Kada je igračaka puno – previše?
2. Zašto u slučaju igračaka vrijedi zlatno pravilo ‘manje je više’?
3. Kako do bolje kvalitete i usredotočenosti?

Odgovor na prvo pitanje najbolje će donijeti statistika. Naime, ona pokazuje da desetogodišnje dijete u UK u prosjeku posjeduje 238 igračaka, a zapravo se igra s manje od 20, točnije sa samo 5%, odnosno njih 12. Istraživanja pak pokazuju da obilje igračaka smanjuje kvalitetu igre. Naime, mozak djece od rođenja do 6. godine funkcionira drugačije od našega, dakle kao spužva koja upija sve iz okoline, konstantno i bez selekcije (posebice djeca do 3. godine) i sve to što upije postaje dio njega. U Montessori svijetu takav se način funkcioniranja mozga naziva ‘upijajućim umom’. Nadalje, znanstveno je dokazano da se 85% jezgre moždane strukture formira do 5. rođendana! Stoga, pred nama roditeljima veliki je potencijal i prilika da učinimo sve što možemo da bismo taj potencijal podržali. Pritom moramo imati na umu da djeca bolje napreduju u okruženju koje ima red i strukturu.

Dakle, manje igračaka pomoći će našem djetetu da lakše stvara red u svojoj glavi. To možemo usporediti i s neredom na svome radnom stolu – ne možemo započeti raditi u takvom okruženju pa prvo sve moramo raščistiti. Ista je stvar i s djetetom koje je okruženo gomilom igračaka. Ne zna što je bitno i odakle započeti igru. I baš kao što je nama važan naš posao, tako je i djetetu važna igra, odnosno riječima Marie Montessori, ‘igra je posao djeteta’.

MontessoriMama Kristina zato i ističe da se moramo naučiti kontrolirati i ne prekidati dijete za vrijeme igre, dopustiti mu slobodnu igru jer na taj način uči, istražuje i stvara iskustva. Kad djeca imaju previše igračaka na raspolaganju i previše izbora, ona su pogubljena, ne znaju odakle započeti igru, što im je činiti. I tada se vrlo vjerojatno događa da počnu plakati, razbacivati igračke, dosadno im je ili žele da se mi s njima igramo. To je njihov poziv da sjednemo i da im kažemo čime da se igraju, kako da započnu igru, što je bitno… jer to ona ne znaju sama. To su osjećaji nemoći i frustracije koje dijete proživljava pred gomilom igračaka, a koji definitivno ne idu u prilog razvijanju kreativnosti, domišljatosti i funkcionalnog razmišljanja.

Upravo zato je na nama roditeljima da priremimo prostor koji će biti lijep, dostupan, siguran i koje će našem djetetu dopustiti slobodnu igru i istraživanje. Pripremljena okolina doprinosi kreativnijoj igri, duljem trajanju igre s jednom igračkom i većoj usredotočenosti.

No kako do pripremljene okoline? Mama Kristina osmislila je praktičan dio programa i provjereni pristup raščišćavanju igračaka – R.E.D. model – u samo 3 koraka – RAZVRSTAVAM, ELIMINIRAM, DONIRAM!

Za početak, odgovorite na pitanje tko još nema kutiju svaštaru, u kojoj je pobacano sve i svašta u svrhu reda u kući? No znate li da je takva kutija neprijatelj broj 1 dobre organizacije. U njoj je sadržaj nasumičan pa nikad ne znamo što je unutra i baš zato ono što ne vidimo, niti ne znamo da nam je dostupno.

1. RAZVRSTAVANJE!
Izvadite sve igračke na jednu hrpu, primjerice u dnevnoj sobi! U ovoj fazi trebat će vam 3 prazne kutije, a na svaku ćete napisati po jednu riječ, eliminiram, rotiram, doniram!

2. ELIMINACIJA ili bacanje!
Sada selektirajte one igračke koje su razbijene, ne daju se popraviti ili im nedostaju komadi. Ubacite u kutiju!

3. DONIRANJE/poklanjanje
Ako, primjerice, imate 20 plišanaca, a ne treba vam toliko, višak poklonite. I tako sa svim ostalim tipovima igračaka. Bilo bi idealno da zadržite samo one igračke koje su vam zaista potrebne i razvojno primjerene. Također, možete i dijete uključiti u odvajanje igračaka. Neka djeca ne reagiraju pozitivno na odvajanje od igračaka. Budući da je uključivanje u ovaj proces najbolji način za učenje empatiji, pokušajte djetetu objasniti kako mu ta igračka više ne treba, ali da ima djece koja će se jako razveseliti toj istoj igrački. Igračku koju vaše dijete jako voli i ne želi je proslijediti dalje, nju bez pregovaranja zadržavate.

Na samom kraju ovog procesa selekcije, ostalo vam je onoliko igračaka koliko vam je dovoljno da započnete proces rotacije! Ona će vam pomoći da i dalje zadržite konkretan broj igračaka, ali bez da preopteretite svoje dijete. To znači da ćete ograničiti broj dostupnih igračaka u datom trenutku i ciklički ih mijenjati.

Kako organizirati prostor za igru i zabavu?
Za početak, promatrajte dijete i prepoznajte njegove interese, a potom odredite prostor za igru. Potom sjednite na pod, stavite se u perspektivu svog djeteta. Pogledajte oko sebe očima svoga djeteta. U većini slučajeva bit će vam dovoljna jedna niska polica na kojoj ćete izložiti primjeren broj igračaka koje će biti samostalno dostupne djetetu. Ako imate više djece, držite se principa, mlađe dijete niža polica, starije viša. Izdvojite razuman broj igračaka, najbolje do 12 igračaka po djetetu. Dakle, neka prostor bude pristupačan i dostupan tzv. ‘yes space’, u kojem dijete sve smije koristiti.

Što se knjiga tiče, osmislite kutak za čitanje te i knjige rotirajte, primjerice, na mjesečnoj bazi.
Nakon igre, važan je proces uključivanja djeteta u pospremanje. I ne očekujte od djeteta koje je mlađe od tri godine da će samo pospremati igračke, ali ono će brzo upiti kako stvari funkcioniraju u obitelji.

Na kraju cijele ove priče, preostaje vam samo promatrati dijete u novom okruženju. Ako ne funkcionira, promatrajte što nije dobro, testirajte i onda mijenjajte. No nikako ne odustajte!

Kristinin savjet: Kupujte manje, ali pametno!
Kod iduće kupovine igračaka postavite si sljedeća pitanja: je li igračka razvojno primjerena, je li ugodna u ruci, je li lijepa i privlačna i funkcionira li bez baterije. Ako na samo jedno pitanje odgovorite s ‘ne’, to je dovoljan pokazatelj da dvaput razmislite želite li je uvesti u vaš dom.

Zaključak:
Igračke koje imaju baterije stavljaju dijete u pasivnost!
Manje kvalitetnih i promišljenih igračaka, bolja su opcija od puno bljeskavih i bučnih!
Nastojte dati prednost prirodnim materijalima, jer je dijete senzorni istraživač i tako stvara iskustva i uči! Na primjer, igračke od drveta!
Ruka je alat mozga, dijete treba manipulirati predmetima kako bi učilo!

Na kraju, uključite se u Kristinin izazov! Naime, slikajte igračke koje ste krenuli raščišćavati, označite @montessorimama.hr i objavite fotografiju na storyju Instagrama ili Facebooka. Slučajnim odabirom ona će izvući dvije osobe te ih nagraditi šestomjesečnom pretplatom na program Kreativni izazovi plus. Riječ je o tematskoj didaktičkoj zbirci s materijalima za uzrast od 3 do 6 godina, koje Kristina osmišljava s puno ljubavi i kreative.
A za one koji žele doznati više o svemu te roditeljstvo shvaćaju kao priliku za osobni rast i razvoj, Kristina je snimila i program Montessori od početka.

Tekst: J. S. Č.
Foto: Shutterstock

Tagovi: , , , ,

Vezano uz temu

dijete gradi

Što je konstruktivna igra i kako je potaknuti?

Igranje, tvrde stručnjaci, važan je dio odrastanja, učenja…

Petra Kurtela

Petra Kurtela na sinu isprobala trik za brzo odijevanje

Glumica Petra Kurtela jedna je onih koja svog…

Pročitajte i:

ravnopravno roditeljstvo

Od majki domaćica do ravnopravnog, ali i odgođenog roditeljstva!

Od vremena kada su žene uglavnom bile domaćice te se osim o kući brinule i…

nuspojave cjepiva

Cjepivo protiv COVID-19: Žene su osjetljivije na nuspojave, zašto je to tako?

Znanstvenici američkog Centra za prevenciju i kontrolu bolesti upozorili su da žene imaju jaču reakciju…

Problem vida kod djece

Kako prepoznati da vam dijete treba naočale? Razgovarali smo sa stručnjakom!

Vaše dijete škilji, stišće vjeđe, žali se na glavobolju i zamagljen vid... sve to naznake…

Današnji klinci nikad neće znati koje su nas brige nekad morile i koliko nam je (malo) bilo potrebno za sreću

Danas su klinci pravi maheri u snalaženju s tehnologijom već od 3. godine, koji god…