Moja priča o razvodu i kako se nositi sa svime što donosi

Najviše od svega mi još uvijek fali što ne mogu svaku večer zagrliti svoje dijete i poljubiti je prije spavanja. Vjerujem da tu prazninu mogu osjetiti samo rastavljeni roditelji i teško ju je opisati nekome kome je stran taj osjećaj.

Pri Hrabrom telefonu, u sklopu savjetovališta Snaga obitelji, provode se radionice za osnaživanje roditelja koje se nalaze u procesu razvoda braka, odnosno koji su razvedeni, ali je konflikt između roditelja i dalje prisutan. Ciklus radionica sastoji se od 12 radionica tijekom kojih će roditelji moći iskazati svoje emocije vezane za razvod braka, pozitivno usmjeriti proces “tugovanja i ljutnje”, sagledati svoju odgovornost u cijelom procesu, doznati kako djeca reagiraju na razvod braka te će moći dobiti psihološku podršku stručnih voditelja te podršku u prihvaćanju novonastale situacije.

S obzirom na to da je problematika koja uključuje razvod braka roditelja u Savjetovalištu vrlo zastupljena (40% korisnika je razvedeno ili je kod njih razvod u tijeku), radionice su vrlo brzo popunjene, a jedna majka odlučila je podijeliti s svoju priču s drugim roditeljima i možda im na taj način bar malo olakšati cijeli proces.

Moja priča o razvodu braka

Za sve bi bilo najbolje da ste u braku i da živite sretni i zadovoljni, ali i sami znate da život nije film i da postoje i sive zone na koje ne možete utjecati. Meni je na samome početku bilo teško prihvatiti da moj brak nije onakav kakvim sam ga zamišljala. Uz sve stvari s kojima se pokušavate nositi najgore je kada vas druga strana ne razumije, ne želi sudjelovati u zajedničkim odlukama i jednostavno se ne želi uključiti. Između ostalog, svađe su postale učestalije, čak i dio svakidašnjeg života. Vjerujem da je jedna od najtežih stvari kada sami sebi priznate da imate problem. Da ćete sada ili kasnije trebati napraviti prvi korak, vama stran, ali opet toliko težak i bolan da i pomisao na njega izaziva suze u očima. Takva stvar postaje i puno teža ako imate zajedničko dijete.

Na koji način ste priopćili djetetu da se razvodite i kako su reagirala?

Iskreno, smatram da nikada nije pravi trenutak reći da se rastajete i nikad vam ustvari neće biti lakše. Jednostavno morate sjesti i razgovarati. Kao što ste donijeli odluku da ćete neko vrijeme živjeti odvojeno ili se odmah rastati, bitno je da djeca d početka znaju istinu. Naravno, sve ovisi o dobi djeteta što ćete, kako i na koji način napraviti. Neće biti lako, nikad nije. Što god se međusobno dogovorili bitno je da im za odluku kažete, ako možete, zajedno. Probajte usput odgovoriti na što više pitanja, biti će ih u početku puno. Koliko god ih smatrali malima, oni razumiju da nešto nije u redu i prije nego što im to kažete. Tako da će vas možda svojom reakcijom i iznenaditi. Kod mene je bilo nekako drugačije. Na samome početku razdvojenosti bila sam i mama i tata. Odgovarala sam na hrpu pitanja: “…zašto, kako i zbog čega?!” Svojoj sam curici znala prije spavanja uvijek iznova ponavljati da je i mama i tata vole, da se nismo rastali zbog nje, da ćemo sudjelovati u njezinom odrastanju i da neovisno o tome živimo li zajedno ili ne viđat će i jedno i drugo. U početku smo plakale zajedno, ali s vremenom pitanja su se mijenjala i postala su manje bolna. Djeca su jaka, nekad jača od nas, mi smo traumatizirani. Razmišljamo sto koraka prije nego što se nešto dogodi. Treba uvesti opet jednostavnost i nekako živjeti dan po dan. Uživati u malim stvarima i malom napretku. Sa svoje strane možete napraviti sve, možete davati i više, ali opet ne možete utjecati na odluke bivšeg partnera. Zato je bitno da razgovarate, da se možete dogovarati, jer možda više ne postojite vas dvoje, ali tu je još uvijek dijete koje vas veže i zbog kojeg morate biti u kontaktu.

 

U kakvom odnosu ste ostali s bivšim partnerom nakon razvoda? Donosite li sve odluke oko djeteta i dalje zajednički?

Na početku je sve teško, pa i disanje. Nekako, najbitnije je napraviti neki red. Da ste u isto vrijeme i vi i druga strana zadovoljni s viđanjima djeteta. Ako ste dobili skrbništvo i ako je dijete kod vas, nemojte braniti susrete. Koliko god bilo bolno vama, vi ste se rastali s tom osobom i ne morate održavati s njom nikakve kontakte osim onih vezanih uz dijete. Ali djetetu je druga strana i dalje jedan od roditelja i to će vas vezati do kraja života. Što god napravili na štetu onog drugog, dugoročno gledano može biti samo gore. Mi smo na počeku rastave bili kao pas i mačka. Ili bi se svađali preko poruka ili bi se čuli kada bi mala zaspala, a u pauzi bi se ljutili jedno na drugo. Morate proći sve faze, koliko god bile one složene i teške. Na kraju će doći vrijeme kada će vam sve biti svejedno. Kada ćete samo čekati da se maknete i da sve na kraju što prije završi. Oboje smo nastavili sa životima. Poštujemo privatnost jedno drugog i imamo više razumijevanja. Sve se nekako smirilo. Nema više loših misli, želja i poruka. Hladne glave možemo sjesti, porazgovarati i dogovoriti se oko djeteta. Nekad je bitno slušati, a nekad jednostavno dobro se znati i posvađati. Reći što ti smeta, pokušati objasniti kako i zašto bi drugačije bilo bolje. Pokušali smo nekako uskladiti odgoj i uvesti red učenja i zabave. Naravno, to sve nije nastalo preko noći, na tome smo radili oboje. Kao i prije, postoje nekad i razilaženja u mišljenju, ali i dalje se pokušamo dogovoriti oko svih stvari koje su vezane za odgoj zajedničkog djeteta. I nije bitno tko je u pravu, tko i koliko popušta. Ako je riječ o sreći vašeg djeteta, nekad je potrebno pristati i na kompromis, koliko god vam bilo teško.

Prošlo je već više od dvije i pol godine od kada živimo odvojeno, od toga smo službeno/papirnato rastavljeni godinu i pol. Iskreno, niti jednom nisam požalila što smo krenuli s rastavom. Bilo mi je jedino žao što to nismo možda napravili i ranije. Što su postojale neke lažne nade. Znam, teško je krenuti. Trebaš puno snage uložiti u nešto što gradiš godinama, a sada ti pred očima sve propada. Možda je presudno i to što se želiš pomaknuti s “mrtve” točke. Želiš znati kuda sve vodi i nekako nemaš više volje davati sebe kada vidiš da nema smisla i da sve ostaje isto. Nekako, uvijek se nadaš da se neke stvari mogu promijeniti i da će se ljudi drugačije ponašati prema tebi. Da će biti više zainteresirani za zajedničke planove i život. Da će više dati “sebe”. Istina je ustvari posve drugačija, ljudi se mijenjaju kada oni to žele i način na koji to naprave i brzina ovisi samo i jedino o njima samima. Voljela bih da nisam prošla kroz rastavu, da sam u sretnom braku i da je naš brak opstao. Ali isto tako vjerujem sve se stvari događaju s razlogom. Možda prste u svemu ovome ima i sudbina. Sve se dogodi u trenutku kada ste spremni za nešto novo. Zato, polako okrenite novu stranicu i zatvorite staru priču. A kod mene?! Počela sam stvari gledati drugačije. Ne uzimati sve toliko srcu i nekako iz svega pokušam izvući nešto pozitivno, čak i ako pozitivnog nema. Teško je kada se sami borite protiv duhova prošlosti, a još teže ako imate i dijete koje ovisi o vama. Nemate vremena stati i razmisliti i pitati se da li nešto možete ili ne. Nema razmišljanja, samo ravno korak po korak. S vremenom shvatite da sve možete i da ste dovoljno jaki da sve izdržite. Tek onda, sve ima smisla i samo nebo je granica. Morate biti čiste glave i nadati se najboljem ako želite opstati. Ne zaboravite, borite se za sebe, ali i za svoje dijete. Morate vjerovati da se loše stvari događaju, kao i one dobre… svima!

S čime vam se bilo najteže nositi tijekom postupka razvoda? S čime se još uvijek teško nosite?

Najviše od svega mi još uvijek fali što ne mogu svaku večer zagrliti svoje dijete i poljubiti je prije spavanja. Vjerujem da tu prazninu mogu osjetiti samo rastavljeni roditelji i teško ju je opisati nekome kome je stran taj osjećaj. Dobro je kada je vikend u pitanju, ali nekako godišnji i ljetovanja, kada je ne vidim po dva tjedna još mi uvijek teško pada. Pripremam se za to vrijeme i mjesec dana prije nego ono dolazi. Napeta sam, živčana i ljuta, ali iznad svega osjećam se poražavajuće jadno. Jedva čekam da prođu i ljeto i ta tri mjeseca i da se sve nekako ustali. Prije je to bilo s kretanjem u vrtić, sada je škola u pitanju i nove obveze. Nekako, više ne znam uživati u blagdanima, ali ni u ljetu. Zaboravila sam što znači slaviti Božić i Novu godinu u komadu i znam da zbog rastave to nikada više neće biti “normalno”.

Na samome početku bilo mi je teško, zaista teško. A onda, kako je vrijeme odmicalo prestala sam razmišljati o vremenu koje ne provodim s njom i nekako se više zaokupila vremenom kada sam sama. Pokušala sam ga iskoristiti na najbolji mogući način. Nekad bi našla hrpu posla koje bi radila (pospremanje stana, pranje veša, čišćenje, …) ili bi samo sjela u auto i vozila (obožavam voziti). Ponovno sam počela upoznavati sebe i nekako tražiti načine kako napraviti neke stvari na najbolji mogući način. Kako preživjeti razdvojenost i naučiti ponovno samo disati. Dobro je u svemu ovome što imam dijete koje je komunikativno. Voli upoznavati novu djecu i dosta se lako sprijatelji sa svima. Nastavile smo našu tradiciju pitanja i odgovora nekoliko minuta prije spavanja. Nađemo trenutak kada se "ušuškamo" i umirimo i tada razgovaramo o svemu što je bilo u danu, što nas još čeka u tjednu. O nekim njezinim strahovima i nadama, možda poneko novo pitanje ili situacija koja joj je još uvijek strana. Naučile smo živjeti svaki dan polako, dosta razgovarati i puno se svemu smijati. Ne znam što donosi sutra, ali se nadam onom najboljem. Uz nju sam ponovno naučila biti dijete i na tome ću joj uvijek biti zahvalna. Zapamtite samo jedno, u kakvim god odnosima bili, vaša okolina se mijenja, vi se mijenjate, a samim time i vaše dijete.

Prije godinu i pol smo se preselile u drugi dio grada. Uzele stan na kredit i počele sve graditi ponovno od nule. Bila je zadnju godinu u novome vrtiću, a sada je u školi. Nove obveze su počele, polako smo se priviknule i na novi stan i novu okolinu. Svakim danom postaje lakše i jednostavnije. Život ide dalje, žive smo, zdrave smo, to je najbitnije. Nakon nekog vremena shvatite da ste postali otporniji, jači i da ste “narasli”. Da vas ne diraju više sitnice. Shvatite koliko ste ustvari moćni i koliko ste u “teškim” trenucima zaista jaki. I na kraju saznate koliko vaše novo “ja” ima moć da privuče ili odbije neke ljude.


Nesumnjivo je da proces razvoda utječe na pomicanje fokusa s djeteta i usmjeravanje na sebe i partnera u tom periodu. Jeste li to primijetili u svom slučaju i kako ste ponovno fokus vratili na dijete i roditeljstvo? Što vam je u tome pomoglo?

Kod mene nekako nije bio problem micanje fokusa sa djeteta, jer sam sebe stavila po strani i više sam se brinula kako će ona sve to prihvatiti i na koji joj način mogu umanjiti sve one strahove i tugu koja je nastala sa rastavom. Iako je moja curica bila mala, navršila je tek pet godina, shvatite da djeca ustvari jako puno toga razumiju. I koliko god ih mi smatrali malima, uvijek nas znaju iznenaditi svojim pričama i stavovima. Već na samome početku razdvojenog života uveli smo termine kada će biti kod koga. Puno je lakše ako se obje strane mogu dogovoriti kao ljudi i ako gledaju da dijete treba oba roditelja i dalje. Znam da zvuči loše i da izgleda kao da dijelite dijete, ali nakon nekog vremena shvatite da je to puno bolje nego sve one nesuglasice koje ste rješavali ranije zajedno, sve one noći kada ste zaspali sami, ljuti ili u suzama. Shvatite da vaš mir ima cijenu i nekako naučite preživjeti vrijeme kada dijete nije s vama i kada radite na sebi i ono drugo, vrijeme kada ste sa djetetom i kada mu se možete u potpunosti posvetiti, nasmijani i sretni. Znam da je teško i svaki dan je nova borba. Na početku uspijete napraviti korak, uspijete preživjeti dan, pa tjedan, pa mjesec, pa dva. Na početku ne dišete kada nije s vama i fali vam više od ičega, ali kasnije si uspijete nekako posložiti stvari i bude lakše. Nikada ustvari neće biti isto kao da ste u braku, ali bude lakše. Kada na kraju počnete ponovno normalno funkcionirati i kada se maknete od svega onoga što je bilo loše shvatite da vrijeme kada ste sami možete iskoristiti za ponovno upoznavanje sebe, za rad na sebi. Možete ponovno početi istraživati stvari koje vam pašu, ali su sa vremenom i konstantnim davanjem sebe i odricanjem jednostavno pale u drugi plan. Ili možete samo vrijeme provesti uz neki dobar film ili neku tihu muziku i čitanje zanimljive knjige.


Osjećate li da se sada možete kvalitetnije posvetiti djetetu kad više niste u odnosu koji vas nije usrećivao ili imate još manje vremena i više obaveza?

Bitno je da dopustite djeci da budu djeca, da uživaju u svim trenucima odrastanja. Omogućite im bezbrižno djetinjstvo, što raznovrsniji dan i vrijeme provedeno s vama.

Nas dvije znamo otići u kino, kazalište, na bazen ili posjetiti neku radionicu, na kojoj zajedničkim snagama stvaramo neka nova umjetnička djela. Naravno, sve ovisi o godišnjem dobu, ali svako vrijeme ima svoje čari i prednosti. Iako znam da se neke stvari neće napraviti same, uvijek nađemo vremena malo izaći u prirodu, otići do parka, prošetati i uživati na svježem zraku.

Vjerujem da, bili u braku ili rastavljeni, oni koji žele biti uz svoje dijete i sudjelovati u njegovom odgoju i odrastanju uvijek mogu naći vremena i želje biti “tu”. Znam mnogo današnjih parova koji funkcioniraju da uvijek jedan roditelj (većinom mama) preuzme ulogu odgoja djeteta, odlaska doktoru, u park, na rođendane, kasnije roditeljske, vožnju na izvanškolske aktivnosti i sl. Tako da im brak izgleda kao da su već rastavljeni. Samo što nakon rastave znate da ste sami i da se možete jedino osloniti na sebe, a u braku samo živite u uvjerenju i imaginarnoj slici partnera, gdje je netko drugi dovoljno sebičan i nema vremena za obitelj. Uz komentare da vi to znate bolje, ljepše, lakše ili samo brže (hmm, koliko puta sam čula te izgovore). Zato kažem, budite uz njih i uživajte u vremenu koje možete iskoristiti na razne načine. Bilo da imate modne revije, natjecanje u pjevanju ili se u korak s vremenskim prilikama grudate, napravite ponekog snješka ili se samo spuštajte s obližnjeg brijega na sanjkama. Djeca će brzo postati “veliki”. Uskoro će početi, pa završiti svoje školovanje, onda odseliti ili samo “odrasti”, a tada će biti kasno da se “ponovno” vežete uz njih. Pitat ćete se gdje ste bili do sada, na kojem putu ste se pogubili?! Djeca vole biti djeca, baš kao što je nekad korisno i roditeljima da se sjete kako je biti dijete. Ostavite sve na sat-dva i samo uživajte u vremenu koje provedete s njima. Shvatit ćete da je lako opet biti dijete i da vas djeca mogu naučiti ponovno jednostavnosti. Razmislite, kako je lijepo igrati se, a da u “pauzi” ne mislite na NIŠTA!

 

Kakav odnos dijete sada ima s vašim bivišim partnerom? Koje promjene ste primijetili kod djeteta što se tiče razvoda braka? Kako ste se nosili s njima i pristupili im?

Iako živimo odvojeno pokušala sam da malena što više bude u njegovom životu. Na početku smo imali rasprave je li pametno da odlazi izvan Hrvatske, jer je i to bila opcija jedno vrijeme. A onda sam shvatila da ne mogu više utjecati na tuđe odluke i da će sudjelovati u njezinom životu koliko on ustvari želi i kako on odluči. Pomirila sam se s tim da ja ne mogu biti i mama i tata u isto vrijeme. Mogu se samo nadati nekom “normalnom” odnosu koji će on izgraditi s njom i dati najviše od sebe da bude korektno i s moje strane. Još uvijek nam se razmišljanja mogu razlikovati, ali naučili smo stati prije svađe i dogovoriti se. Svađa s bilo koje strane može samo zaoštriti odnose, a to nam nije cilj.

U početku je mom djetetu bilo teško i trebalo joj je vremena da se navikne. Jednostavno joj nisam davala razloga da se buni i da možda vidi stvari gore nego što one jesu. Dosta bi razgovarale, puno plakale i kada je bilo teško grlila sam je i bila sam samo “tu”. U krugu prijatelja bili smo među prvima koji su se rastali. Sve smo prolazili prvi put i nailazili na razna razmišljanja, osude i sl. Vjerujem da se nitko ne odluči za rastavu preko noći i da je potrebno puno vremena da odustaneš i “digneš” ruke. Ali isto tako treba puno snage krenuti i napraviti rez. I što god pričali, krive su i jedna i druga strana. Možda ne jednako, ali za svađu kao i za mirenje potrebno je dvoje. Treba komunicirati, saznati koji je razlog. Sjesti i hladne glave vidjeti gdje nastaju problemi i kako se mogu popraviti. Rastave i rastanci su bolni. Ali ako na svome putu polako gubite sebe i nestajete, postat ćete biljka. Živjet ćete samo da bi preživjeli i to će vas na kraju koštati zdravlja.

Tko vam je bio najveća podrška u procesu razvoda i kasnije brige oko djeteta?

Vjerujem da je rastava jedna od težih stvari kroz koje čovjek može proći, nešto gore može biti jedino bolest ili smrt nekoga vama bliskog. Sada još samo postoji pitanje, koliko želite da ljudi oko vas znaju o vašim problemima?! Koliko im želite približiti vaše želje i strahove, vaše nade i sva ona razočarenja na koja ste naišli na svome putu. Uvijek je bitno imati potporu. Ako išta dolazi od vaše obitelji ili prijatelja kojima ste okruženi, to je najbolje, nekad i najjednostavnije. Smatram da nikome nećete ispričati u potpunosti što se događalo i da ćete neke stvari uvijek zadržati za sebe. Ali opet vjerujem da trebate s nekim porazgovarati i otvoriti mu se, bio to stranac ili osoba koja vas već duže vrijeme zna, odluka je na vama. Ako je potrebno, zatražite psihološku ili pravnu pomoć. Vjerujem da je najgore ako se osjećate usamljeno i samo, a nemate s kim porazgovarati. Moji su na prvu bili iznenađeni i bilo im je teško jer pričamo o rastavi. Ali su isto tako rekli da će poštivati moju odluku ako se odlučim rastati i da mogu računati na njih vezano uz bilo kakvu pomoć. Ja sam nažalost jedna od onih koji dosta toga gutaju i šute i nekako samo guraju pod tepih. Vjerujete mi, to je najgora opcija. Na kraju radite sebi štetu, narušite svoje zdravlje i negdje na tom putu “ugađanja” svima izgubite sebe i prestanete sami sebi biti važni. A ja?! Počela sam se mijenjati. Ove godine sam rekla da ću početi drugačije, da ću nekako naučiti biti bolja za sebe i maknuti se od ljudi koji mi ne pašu. Početi više misliti na sebe, svoju sreću i svoje snove, biti malo i sebična po prvi puta. Iskreno, najveći korak je kada si priznate da imate problem i kada ne dignete ruke nego ga pokušate umanjiti ili do kraja ispraviti, trenutak kada si date “još jednu” priliku. Ali isto tako morate znati i kada reći: “Dosta je, ja zaslužujem više!!”. To sam po prvi put čula od meni draga prijateljice i urezalo mi se odmah u pamćenje. Ja zaslužujem više, i da me netko voli iz dubine svoga srca i da me poštuje kao osobu, pojedinca. Jer ako taj korak ne napravite za sebe, nitko neće. Koliko god bilo teško započeti rastavu, prolaziti kroz nju ili samo čekati da se sve na kraju riješi, toliko će vam puno lakše jednom biti kada dobijete papire i kada se u potpunosti odvojite.

Sve one noći u suzama, sve one svađe, sve stvari koje su puno dalje od “normalnih” imaju svoju težinu i narušavaju vašu sreću. Kada se jednom založite za sebe i kada vam bude više stalo do sebe nego do zadovoljavanja raznih formi i potreba drugih, tek tada će sve imati neki veći smisao. A do tada, samo preživljavate, puštate se u rijeku da vas nosi i nekako hvatate dah i držite glavu na površini. Kad tad, prestat ćete sebi biti važni i postat ćete biljka. Pitanje je samo koliko dugo možete izdržati i koliko dobro znate glumiti da ste “u redu” i da je “sve ok”?! Znam da je teško i iskreno ne znam kada će početi biti lakše. Ali opet puno je bolje da znate da ste sami i da se možete osloniti samo i jedino na sebe nego da živite u iluziji.
Ne smijete zaboraviti da imate djecu i da su vam oni jedini bitni. Ne možete poništiti neke stvari, ali si bar možete olakšati da vam bude lakše, a samim time će i vašem djetetu biti sutra bolje.

Nabrojite tri stvari koje mislite da su bile loše po dijete, vas ili općenito obiteljsku situaciju te tri dobre stvari bez obzira na težak period

– zatrovan odnos, pun vrijeđanja i omalovažavanja, a u pauzi učestale svađe

– dijete uči što je obitelj i roditeljska “ljubav” na temelju onoga što svakodnevno vidi

– stavljati sebe na zadnje mjesto kako bi svima drugima udovoljio

Dobre stvari:

– zajedničko vrijeme – vrijeme kada smo bili obitelj, bez dijeljenja datuma, blagdana i rođendana

– dobri trenuci, kada smo bili “sretna i bezbrižna” obitelj

– da se nisam udala i da nisam izabrala ovaj put ne bi imala divnu curicu čija sam ponosna mama, tako da sam zahvalna na svakome trenutku koji me je doveo do današnjeg razmišljanja i onoga što je danas moje pravo “ja” bez lažnih stavova i pretvaranja, ponosim se na ono što sam postala koliko god bolan bio put. Još uvijek “rastem”, ali rastem prema svojoj sreći i sreći svoga djeteta.

Djeca će uvijek biti ta koja će željeti da su im roditelji zajedno, bila ona velika ili mala. Njihovi roditelji su njihovi roditelji, njihovi kraljevi i kraljice. Uvijek će postojati pitanja koja će vas znati zbuniti, koja nećete očekivati ili za koja ćete misliti da ste im već dali odgovor. Koliko god bolna bila rastava, oni moraju znati samo jedno, da ih volite i da ćete uvijek biti tu za njih. Živjeli oni s vama ili sa drugim roditeljem, bitno je da vam se mogu obratiti kada budu trebali vašu pomoć, bitno je da znaju da mogu računati na vas. Bit će dobrih dana, baš kao i onih loših, ali bilo bi sličnih situacija i da ste u sretnom braku.

Kakav god bio rezultat, rastali se vi ili ostali zajedno, bitno je samo da osjete ljubav oba roditelja i da znaju da za probleme u braku nikada nisu oni krivi. Koliko god u zadnjih nekoliko godina gledala oko sebe shvaćam koliko je ustvari nesretnih veza i brakova. Shvaćam da nije bitno samo u nečemu sudjelovati, već treba biti u tome 100%, treba se truditi i održavati odnos. Trebate naučiti razumjeti i voljeti sebe kako bi vas i drugi mogli voljeti. Nitko nije rekao da će biti lako, za sve je potreban trud i konstantni rad. Kao što i dijete učite od početka novim stvarima, za sve su bitne želja i volja i da ne zaboravim upornost. Zapamtite, djeca sve vide i čuju. Bitni su oni mali znakovi pažnje, poneki zagrljaj i poljubac koji djeca u lošem odnosu ne vide. Vi im dajete živu sliku svijeta u kojem trebaju odrastati. Učite ih što znači živjeti s nekim i dijeliti obveze. I što je to brak i što znači kada vas netko zaista voli i poštuje. Kako se ta osoba treba ponašati prema vama i kako vi prema njoj. Učite ih o ljubavi i uzajamnom poštivanju oba partnera bez pravljenja razlike između jednog i drugog. Recite mi onda, kakvu im sliku šaljete ako ostajete u nečemu što nije dobro za vas, a samim time ni za vaše dijete?! Oni gledaju vas, uče od vas i s vremenom postaju vaše kopije. A ako je odnos u kojem se nalazite loš, vi ih učite da trebaju trpiti i ne boriti se za sebe, učite ih da se trebaju žrtvovati i biti sami sebi na zadnjem mjestu. Što im govorite time i kakve će osobe oni na kraju postati?! Dopustite im da na vašem primjeru uče što znači ljubav i kako bi na kraju trebalo postupati prema sebi. Pitajte se samo jedno, da su oni na vašem mjestu da li bi im rekli da se maknu iz odnosa koji ih truje ili bi im rekli da ostanu i da gutaju “sranja”?! Da li bi napravili sve da budu sretni?! Sada je prilika da vi budete sretni, da si dopustite da opet živite i da im dajete ljubav upravo onakvu kakvu i zaslužuju, bez spavanja noću u suzama.

Vjerujte, koliko god oni bili mali, sve vide i sve čuju, a vi zaslužujete puno više i možete dati od sebe puno više kada se malo založite za sebe i kada se maknete iz odnosa koji nije dobar za vas. Treba “rasti” prema onome što vas veseli, prema onome što vam “hrani” dušu. Treba biti i živjeti svoje “ja”. I kada poželite slijediti svoje snove, shvatit ćete da niste sami i da ma još ljudi koji su i ušli u brak i rastali se. Da ima još onih kojima je teško i koji svoja prava lica skrivaju iza maski. U “tuđem” vrtu trava nije zelenija, nego samo jasno ne vidite kakav “korov” raste kod njih. Lijepo je pokušati, još ljepše dobiti rezultat, ali ako ne ide, nekad je dobro i krenuti dalje zbog sreće vas, ali i vašeg djeteta.

Tekst: Azrijela
Foto: Profimedia

Tagovi: , , , , , , , , , ,

Vezano uz temu

razvod roditelja i utjecaj reazvoda na dijete

10 znanstveno dokazanih posljedica razvoda na djecu

Razvod je stresan za čitavu obitelj, ali većina…

Kako se nositi s prekidom (ne samo ljubavnim)?

Prekidi su neizostavan dio života, bez obzira radi…

Radionice osnaživanja i podrške za djecu razvedenih roditelja

Hrabri telefon provodi radionice kojima se nastoji pružiti…

Pročitajte i:

dijete slomilo ruku

Lom ruke tijekom praznika i školsko osiguranje

Osiguranje učenika vrijedi godinu dana i obuhvaća 24-satno razdoblje, no kod jednog osiguravajućeg društva za…

dijete u bolnici

I struka se digla protiv odluke o 15 minuta s djetetom u bolnici!

Nakon roditelja, sada se i struka angažirala u zahtjevima da Ministarstvo zdravstva promijeni odluku prema…

Iskustvo mame djeteta s teškom dijagnozom: 'Znala sam da nije 'lijena beba'. Srećom, to je na vrijeme prepoznala i pedijatrica!'

Zahvaljujući ustrajnoj borbi Udruge Kolibrići danas svako dijete u Hrvatskoj s dijagnozom spinalne mišićne atrofije…

mama i kći

Mama i kći: novo otkriće o ovom najčvršćem, ali nerijetko i najkompliciranijem odnosu

Sada je i znanstveno dokazano da majke i kćeri imaju sličnu anatomiju kad je u…