Mogu li i odrasli ispraviti svoj izgovor?

Prema Vuletić (1975.) kod odraslih se najviše sigmatizam očituje u vidu interdentalnih i addentalnih distorzija. To znači da je jezik vani, odnosno izgovor glasova S Z C Š Ž Č Ć Đ DŽ se ostvaruje tako da se vrh jezika smjesti između gornjih i donjih sjekutića, a na jeziku nema žlijeba te se zračna struja rasipa cijelom površinom jezika. Postoje mnoge vrste sigmatizma, a to zapravo ovisi o "krivom" načinu i mjestu položaja jezika.

Tako među najčešćim sigmatizmima kod odraslih nalazimo addentalni (prizubni) sigmatizam, gdje je vršak jezika prislonjen na sjekutiće (dobar položaj), ali većom površinom pa nema žlijeba na jeziku te tada zrak prolazi cijelom površinom jezika. Postoje još i interdentalni, mulzilokularni, lateralni, stridentni, palatalni, okluzivni i naposljetku nazalni sigmatizam, također  prepoznatljiv kod odraslih. Kod nazalnog sigmatizma se nazalnost očituje kroz dentalne i palatalne frikative i afrikate. Ono što je karakteristično je to što je zračna struja usmjerena kroz nos umjesto kroz usta.

Rotacizam

Najčešća i najčujnija poteškoća u izgovoru kod odraslih je taj famozni glas R, odnosno rotacizam. Kod odraslih se on najčešće manifestira u vidu nedovoljno vibrantnog R. U normalnom tečnom govoru sonant R ima jednu do tri vibracije, u konsonantskom položaju ima jednu, a u vokalskom do tri. Međutim, ako vibracije posve izostanu i ostane samo jedan dodir, takav će rotacizam biti zamjetljiv u svim položajima te može sličiti supstituciji glasom L. Nadalje kod rotacizama se kod odraslih može javiti bilabijalni (dvousneni) rotacizam. Tu se glas R ostvaruje vibriranjem usana, a ne vrškom jezika. Onaj nama recimo najzvučniji i najčešći bi bio dorzalni(hrpteni) gdje se vibracije ostvaruju na hrptu jezika i guturalni (grleni) gdje se vibrira iza hrpta jezika prema njegovu korijenu. Usko vezano uz "krivi" izgovor glasa R je i "krivo" izgovaranje ili neizgovaranje glasa L.

Budući da je izvedba glasa L po mjestu i načinu vrlo bliska glasu R, mnogi koji imaju problem s glasom R mogu imati i iskrivljen glas L. Tako postoji lambdacizam, odnosno poteškoća u izgovoru glasa L i LJ. Konkretno kod odraslih se radi o glasu L na način da ga ili  "ispuštaju" ili je u distorziji (bilo da se radi o interdentalnom, lateralnom).

Vrlo je važno napomenuti da se izgovor glasova može ispraviti u bilo kojoj dobi (bilo da se radi o sigmatizmu, lambdacizmu ili rotacizmu), no potrebno je puno vježbati kod kuće, redovito ići na logopedske terapije, a i pripremiti se na barem duplo vremena trajanja terapije nego kod djece. No na kraju, trud se isplati jer su mnogi zadovoljni svojim "novim "izgovorom i sa sigurnošću pristupaju novim situacijama koje zahtijevaju dobro izražavanje.

Brzopletost u govoru odraslih

Da se ne bi orijentirali samo na izgovor glasova, važno je napomenuti da je vrlo česta poteškoća u govoru odraslih brzopletost koja se može javiti udružena s elementima mucanja. Tu je vrlo važno usmjeriti osobu da sebe "čuje". To znači da mnogi brzopletaši sebe "ne čuju",  ne čuju svoj izrazito brzi govor. "Ne čuju" kako "gutaju" ne samo glasove, nego i cijele slogove. Spajaju dijelove jedne riječi s drugom te tako postaju izrazito nerazumljivi. Tada je potrebno da se osvijeste, da ih se snimi tako da se mogu čuti i identificirati sa svojim govorom. Tu je potrebno uključiti i vježbe disanja i opuštanja. U terapiji se tada primjenjuju tehnike vježbi disanja, opuštanja i rad na Behringer aparatu (DAF efekt - govor s odgodom).

Afazija

Afazija je stečeni jezični poremećaj, odnosno gubitak ili poremećaj jezičnih sposobnosti izazvan lezijom mozga različite etiologije. Ispoljava se redukcijom ili disfunkcijom jezičnog izraza, jezičnog sadržaja i jezične funkcije u spontanom govoru, razumijevanju, imenovanju, ponavljanju, čitanju, pisanju i jezičnom mišljenju, kao i redukcijom ili poremećajem pažnje, pamćenja i mišljenja ( Golubović,S.1998.).

Terapije afazije su vrlo često zahtjevnije terapije, no ne toliko za terapeuta koliko za samu osobu kojoj je vrlo teško izvoditi vježbe koje je možda prije mjesec dana mogla napraviti "kao od šale". Tada se treba paziti i na psihičko stanje osobe (obavezno uključiti i psihijatra ) jer mnogi znaju postati depresivni.

Postoje različite afazije (ovisi o mjestu mozga koji je pogođen), no najčešće su dvije: Wernickeova (senzorna) afazija i Brokina (motorna) afazija. Kod senzorne afazije je karakteristično to da je poremećeno auditivno razumijevanje govora, govor je dosta dobro artikuliran i fluentan (tečan), ali parafazičan te postoji oštećenje repetitivnog govora i anomičke teškoće (poteškoće u prisjećanju riječi). U najtežim slučajevima osoba ne razumije ništa što joj se govori. Iako je kod osoba sa senzornom afazijom očuvana tečnost govora, artikulacija, gramatička struktura rečenice i sintaktička struktura govora, postoje poteškoće u zamjeni riječi prilikom imenovanja, izrazito nerazumijevanje prilikom govora te popriličan broj neologizama (nepostojeće riječi). Što se tiče motorne afazije, klinička slika je sljedeća: fluentnost govora je lošija, imaju dizartriju, naporna i otežana artikulacija, ponekad i skoro nemoguća. Ono najčešće kod osoba s motornom afazijom su vrlo česti agramatizmi u govoru, s lošom upotrebom riječi unutar govora (prijedlozi, prilozi, glagoli) te i nastavaka riječi tako da cijela rečenična struktura biva vrlo loša i okolini teško razumljiva. Kod  terapije osoba s afazijom važno je da se cijela obitelj, koliko je moguće, uključi u terapiju i stalno osobu potiče i pozitivno potkrepljuje.

Kod  terapije odraslih se zasigurno postižu rezultati, no potrebnije je više angažmana i dulji je period terapije, ali je lakše u jednom slučaju. Odrasli znaju zašto su došli na terapiju i žele "ispraviti" govornu poteškoću. Dolaze sami i bez ičijeg nagovaranja. Znaju zašto su došli pa će i rezultati biti dosta dobri i sigurno vidljivi u prva tri mjeseca terapije.