tinejdžerica s vagom

Čini se kako je pandemija odgovorna i za sve više poremećaja u prehrani kod djece. Ima smisla…

Iako u Hrvatskoj nema statističkog praćenja oboljelih od poremećaja hranjenja, u Centru Bea, čiji se stručnjaci bave oboljelima od anoreksije i bulimije, kažu da im se za pomoć javljaju mlađe djevojčice nego u razdoblju prije pandemije, što bi značilo da se dobna granica sa 14 do 15 godina pomaknula na 11, pa čak i na 9 godina

Unatrag godinu dana, otkad smo izloženi korona virusu i živimo pod epidemiološkim mjerama, mnoge su se stvari u našim životima promijenile. Izolacija, manjak društvenog života, online škola, online posao, online treninzi, sve je to utjecalo ne samo na roditelje nego i na djecu.

Adolescencija i ulaz u adolescenciju vrlo je osjetljivo razdoblje, a u nedostatku realnih socijalnih kontakata mnoga djeca svoju utjehu traže povećanom aktivnošću po društvenim mrežama i na internetu.

Kao jedna od posljedica različitih psiholoških stresora, javljaju se i poremećaji s hranjenjem koji su usko povezani sa slikom o sebi koju djeca stvaraju u pretpubertetskom razdoblju, a koja je podložna utjecaju raznih medija. Oko oboljelih je stvorena stigma jer se ne razumije kako nije riječ o taštini niti o želji za lijepim izgledom, nego da je riječ o kompleksnom mentalnom poremećaju.

Povodom toga razgovarali smo s Jelenom Mavrović, sociologom i psihoterapeutom (EAP), stručnjakinjom koja već godinama radi s djecom oboljelom od poremećaja hranjenja i njihovim roditeljima u sklopu Centra za poremećaje hranjenja Bea.

Je li nužan preduvijet poremećaja u prehrani pretilost u nekoj mlađoj dobi?
Ne, to je pogrešna percepcija. Statistika kazuje da djevojke koje razviju anoreksiju po svojoj su konstituciji iznimno vitke djevojke.

U dobi pretpuberteta žensko tijelo mijenja svoj oblik i nakuplja masne stanice u pripremi tijela za menstruaciju, a to masno tkivo nije uvijek skladno raspoređeno, što iznenadi djevojčicu, ali i okolinu, te se krivo definira kao pretilost. Kako je to razdoblje vrlo ranjivo, djevojčice postaju nezadovoljne svojim novim izgledom i same sebe doživljavaju ‘debelima’, a što uvriježeni ideal ljepote i vitkosti samo još više potiče.

Kakva su vaša iskustva u Centru Bea? Ima li kakvih promjena što se tiče dobi i broju pacijentica unatrag godinu dana?
Tijekom pandemije u Centar se javljaju sve mlađe djevojčice, u dobi od 11 godina ili čak 9 godina, što prije nije bio slučaj. Korona kriza u Zagrebu, ali i stres nakon potresa, rezultirali su lošijim mentalnim stanjem kod djevojčica. Tijekom lockdowna one su bile izolirane od društva svojih vršnjaka, nisu išle u školu te su bile više upućene u konzumaciju društvenih mreža.

Pokazalo se da vrlo često djevojčice u toj dobi slijede razne influencere, posjećuju instagram profile ljudi koji su samouki treneri, gurui prehrane, koji na vlastitu primjeru, zato što se njima nešto pokazalo dobro, to propisuju drugima i upućuju mlade djevojčice koje ih slijede, da i one svaki dan vježbaju ili se hrane na neki određeni način.

Takvi sadržaji, koji možda inače ne bi imali toliki utjecaj, u situaciji kada one ne idu u školu, pojačano su trigerirajući.djevojcica s tabletom

Kako funkcionira Centar? Koje korake roditelj treba poduzeti?
Centar Bea nudi besplatan ulazni razgovor, koji može zbog pandemije biti i online. Potrebna je prisutnost barem jednog roditelja i, naravno, djeteta. U razgovoru sa psihologinjom upoznaje se obiteljska situacija i svakodnevica djevojčice ili dječaka. Potom psihologinja daje preporuku za daljnju terapiju.

Centar Bea usko surađuje sa zdravstvenim sustavom, Klinikom za pedijatriju KBC-a Sestre milosrdnice, što je jako važno, pogotovo ako je djevojčica toliko loše da joj je potrebna hospitalizacija. Tada, svakako, upućujemo na hospitalizaciju i suradnju s pedijatrima. Surađujemo i s dječjom psihijatrijom na KBC-u Zagreb u slučaju da je potrebno uključiti dječjeg psihijatra radi nekih dodatnih poteškoća, kao što su anksioznost ili depresija.

U Centru postoji nutricionistica, psihoterapeut, a također postoji i grupa podrške za maloljetne oboljele te grupa podrške za roditelje oboljelih i, naravno, psihoedukacija za roditelje. Pokušavamo pronaći pristup svakom oboljelom individualno i pomoći da se roditelji pronađu u zdravstvenom sustavu.

Budući da je poznato kako se teži oblik anoreksije i bulimije dugo liječi, na koje simptome roditelji trebaju obratiti pozornost kako bi pomoć bila pravodobna?
Ako roditelj primijeti da je dijete postalo fokusirano na hranu, da se često važe, uspoređuje s drugima, da ne želi izlaziti van jer se smatra debelim ili neprivlačnim, to je već trenutak kada treba uključiti stručnjaka. Bolje je što ranije djelovati nego čekati i odgađati.vaga i metarKako prevenirati poremećaje u hranjenju?
Odnos u obitelji vezan uz tijelo i prehranu jako je važan. Ako u obitelji postoji nezdrav pristup tjelesnom izgledu, bilo majke, oca ili djece, riječ je o visokorizičnoj okolini za razvoj poremećaja hranjenja. Također, ako je fokus na dopuštenoj i zabranjenoj hrani, i da se to nameće djeci, govorimo o rizičnom faktoru za razvoj poremećaja hranjenja.

Potrebna je atmosfera prihvaćanja i ljubavi prema sebi i svome tijelu. U takvom će okruženju djevojčice i dječaci lakše proći tu fazu prolaska kroz pubertet.

Što biste istaknuli kao društveni problem u slučaju poremećaja hranjenja?
Jedna od otežavajućih okolnosti je javnozdravstveni fokus na pretilost i krajnje stigmatiziranje bilo kakve povišene tjelesne težine kod djece ili odraslih i demoniziranje bilo kakvog odstupanja od nekakvog ideala i standarda. U tako osjetljivoj životnoj dobi kao šro je pretpubertet i pubertet, to djeci daje krivu sliku o njihovu tijelu i općenito vrijednostima u životu.

Danas kada djeca govore ružne riječi jedni drugima, ‘ti se debeo’ vrh je uvrede, pogotovo među djevojčicama. U takvoj je okolini vrlo teško zdravo odrasti, a djeca su ranjiva na takve komentare.

Iako danas živimo vremenu kada je zabranjeno etiketirati bilo kojeg pripadnika neke manjinske orijentacije, ili osobe s hendikepom, potpuno je dopušteno nekome reći da je debeo i prozivati ga zbog toga.

Koja je uloga roditelja u stvaranju pozitivne slike o vlastitu tijelu kod djece?
Roditelj u tim ranjivim godinama treba biti glas razuma, odraz zrelog poimanja života, i osoba koja sve te male nesigurnosti i propitivanja od strane djece treba umiriti i obložiti ljubavlju i prihvaćanjem.

Roditelj treba raditi na sebi i na pozitivnoj slici o sebi da bi dijete na zdrav način prošlo razdoblje adolescencije.

Što u slučaju da dijete ipak ima problema s povišenom tjelesnom masom?
Ako netko ima povišenu tjelesnu težinu, preporučujemo blagu promjenu životnog stila. Dobro je konzultirati stručnjake koji se bave poremećajem prehrane kako ne bi u najboljoj namjeri napravili štetu.

U Centru imate i grupu podrške roditeljima?
U grupi roditelji razmjenjuju iskustva, a imaju i stručnu podršku. Kada se poremećaji hranjenja razviju, pred roditeljima je dugačka, teška i iscrpljujuća borba. Roditelj mora skupiti snagu i izdržati jednako kao i dijete. Borba s poremećajima hranjenja traje 4 do 6 godina, to je maraton, a ne utrka na kratke staze. Treba raspoređivati snagu.

No tijekom te borbe mnogi su roditelji i u svome životu napravili pozitivne promjene jer uspijevaju sagledati i sebe i obiteljske odnose, a i svoj način života.

Tekst: Sanja Matasić
Foto: Shutterstock

Tagovi: , , , ,

Pročitajte i:

Empatija se uči od rođenja, a dijelom je i nasljedna. Kako odgojiti empatičnu djecu?

Empatija se uči od rođenja. Kroz emocionalno izražavanje dijete prilagođava izražavanje emocija drugima. Empatija je…

Za djecu je najbolji proizvod za sunčanje onaj koji štiti kožu od cijelog spektra štetnog zračenja...

Kada je o našim najmlađim članovima obitelji riječ, nastojimo im uvijek pružiti najbolju njegu. A…

Kako reagirate kad na rođendan vašeg djeteta dođe i nepozvani brat pozvanog prijatelja?

Jeste li svojim mališanima simbiozu kada je o druženju s drugom djecom riječ, postavili kao…

minipolis naslovna

Nije riječ samo o igri, u dječjem gradu MiniPolisu razvijaju se važne životne vještine!

Igra nije samo zabava, ona je i učenje vještina koje su važne za život. U…