Postoji velika zabrinutost da će "novo normalno" najviše utjecati na mentalno zdravlje djece. U prvom valu nastavu od kuće imalo je više od 91 posto učenika i studenata diljem svijetu, a za očekivati je da će u idućim mjesecima, zbog zaraze virusom ili zbog samoizolacije, velik broj njih nastavu ponovno pratiti online. Situacija u kojoj su djeca i mladi zatvoreni u kući, i kada je sve to začinjeno strahom od zaraze, obiteljskim stresom i eventualnim financijskim problemima, može imati negativne posljedice po mentalno zdravlje djece i mladih. Koja su djeca najugroženija?

Istraživanja pokazuju da gotovo trećina djece u ovakvim situacijama razvije znakove posttraumatskog stresnog poremećaja, a - kad je u pitanju Hrvatska – posebno rizična djeca su u Zagrebu, jer su prošla i iskustvo potresa. Zbog toga stručnjaci Grada Zagreba, zabrinuti za psihičko stanje djece, provode brojne preventivne aktivnosti, a na jesen će i screening djece, kako bi se na vrijeme uočili alarmantni znakovi i adekvatno reagiralo na njih. Da će neki oboljeti od PTSP-a, a da već mnoge muči tjeskoba, slaže se i ravnateljica Psihijatrijske bolnice Vrapče u Zagrebu, dr. Petrana Brečić, koja je za 24 sata rekla kako su tome posebno izložene osobe koje su oboljele od COVID-19, a pogotovo one koje su pretrpjele teške oblike bolesti, poput onih koje su bile podvrgnute intenzivnom liječenju, ili su bili na respiratoru.

"Nikako ne smijemo zanemariti  osobe koje su prije same ugroze imale određene psihičke smetnje ili poremećaje. Takve osobe, po samoj definiciji psihičkog poremećaja, imaju smanjenu sposobnost prilagodbe, a često i nepovoljnije izvanjske čimbenike, na primjer ovisno u kakvom životnom okruženju žive, koliko su im dostupna različita životna sredstva, koliko im je dostupna podrška bližnjih i slično. Mogli bismo reći kako je svaka ugroza sklona produbljivati postojeće razlike u društvu", kaže dr. Brečić napominjući kako mnogi ljudi neće moći ostvariti zacrtane ciljeve, od mnogih će morati odustati, neki će izgubiti posao, upasti u financijske krize i slično.

"Nikako ne smijemo zaboraviti teret svih drugih, posebice kroničnih bolesti, koje smo po prirodi stvari 'zaboravili', odnosno s kojima se manje bavimo. Tu se krije opasnost da će porasti broj anksioznih, depresivnih poremećaja, PTSP-a, bolesti ovisnosti, poremećaj spavanja i slično", upozorava ravnateljica Psihijatrijske bolnice Vrapče.

Roditelji imaju važnu ulogu u zaštiti mentalnog zdravlja djece tijekom pandemije. Istraživanja su pokazala da je u situacijama koje uzrokuju stres tijekom duljeg perioda iznimno važna kvaliteta obiteljskih odnosa. Puno važnija nego tijekom akutnih razdoblja stresa. Drugim riječima, kvaliteta odnosa u obitelji važnija je za mentalno zdravlje djece tijekom pandemije nego tijekom prolaznijih traumatičnih iskustava.

Nedavno istraživanje, u koje su bili uključeni roditelji iz Australije i Velike Britanije, pokazalo je da je 81 posto djece u dobi od 5 do 17 godina tijekom prvog vala pandemije koronavirusa doživjelo barem jedan simptom traume. Primjerice, neka djeca više nisu htjela sama spavati ili su se ponašala neobično za svoju dob. Također, došlo je i do velikog porasta emocionalnih problema. Prema tvrdnjama roditelja 29 djece danas je manje sretno nego prije pandemije.

Evo što je još pokazalo istraživanje:

1. Na djecu utječe kada je roditelj tužan

Problemi koje

su prijavili roditelji uglavnom su bili povezani s pogoršanjem mentalnog

zdravlja tijekom pandemije, a odnose se na opći stres, uz dodatak straha od

zaraze. Neki od njih naveli su i anksioznost povezanu s problemima koji su

postojali prije Covida-19. U cilju mentalnog zdravlja djece, jako je važno da

roditelji paze i na svoje mentalno zdravlje i razinu stresa. Za one koji se

teško nose sa stresom najbolja je opcija potražiti stručnu pomoć.

2. Za suzbijanje traume jako su važni dobri obiteljski odnosi

Roditelj bi

trebao biti zainteresiran za to kako je njegovo dijete provelo dan i morao bi

ga potaknuti na razgovor o onome što ga muči. Djeca iz obitelji u kojima se svi

članovi međusobno pomažu i podržavaju, i u kojima vladaju topli međuljudski

odnosi, imala su manje izražene simptome stresa i traume.

3.  Optimizam roditelja može biti zarazan

Iako

pandemija bolesti COVID-19 ima mnogo negativnih posljedica, neki su roditelji

izdvojili pozitivne učinke, poput mogućnosti da provode više vremena s

obitelji. Djeca ovih roditelja rjeđe su se od njihovih vršnjaka suočavala s

problemima poput nasilja. Ne zaboravite da ste kao roditelj svojim ponašanjem

djeci uzor. Pokušajte ostati pozitivni i što je više moguće ističite dobre

strane ove situacije. To će sigurno pomoći i vašoj djeci da se lakše nose s

novim okolnostima.

4. Na udaru su posebice ranjive obitelji

Pokazalo se da je ponašanje roditelja u kriznoj situaciji od posebnog utjecaja u nižim socioekonomskim sredinama i jednoroditeljskim obiteljima. U siromašnijim obiteljima upravo je toplina roditeljskog doma bila osobito važna za ublažavanje simptoma dječje traume. Pokazalo se i da je u jednoroditeljskim obiteljima upravo stres kojem je izložen samohrani roditelj doveo do problema u ponašanju djece. To ukazuje na potrebu za dodatnom psihološkom i novčanom podrškom ovih obitelji.

Tekst: I. K.
Fotografije: Unsplash