"A jesu li svima ta prava osigurana? Gdje su rođena, koje su etničke i vjerske pripadnosti, kojeg su spola, koliko njihove obitelji zarađuju, imaju li teškoće u razvoju, žive li na selu ili u gradu… sve to određuje kako djeca žive i koja su im prava zajamčena. Sva se djeca rađaju sa slobodama i s pravima koja pripadaju svim ljudskim bićima.

Svijet je dao obećanje da će svoj djeci osigurati jednaka prava kada je 20. studenoga 1989. godine Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila Konvenciju o pravima djeteta, međunarodni dokument kojim se priznaju prava djece u cijelome svijetu. Konvenciju su potpisale 194 države (među kojima i Hrvatska), čime je postala najbrže i najšire prihvaćen sporazum na području međunarodnih ljudskih prava u povijesti.

Time je svijet pokazao predanost da učini sve kako bi se zaštitila i osigurala prava djece na preživljavanje, sudjelovanje i razvoj, bez diskriminacije. Konvencija obećava svakom djetetu i mladoj osobi (do 18 godina) na svijetu pravo na obrazovanje, zdravstvenu skrb, prehranu, smještaj, igru, uvažavanje, poštovanje, zaštitu od diskriminacije, iskorištavanja, nasilja… i još mnogo toga.

Međunarodna organizacija UNICEF ravna se prema Konvenciji o pravima djeteta, a njegova je uloga pomoći vladama širom svijeta da bolje ispunjavaju prava djece. www.unicef.org/crc/

Konvencija kaže da sve osobe mlađe od 18 godina moraju biti upoznate s pravima djeteta kako bi postale svjesne svojih prava, načina njihova stjecanja, ali i zaštite u slučaju njihova ugrožavanja.

U Hrvatskoj je postotak djece koja su čula za svoja prava u zadnjih pet godina porastao s 48% na 63%, ali istovremeno je ocjena kojom djeca ocjenjuju da se njihova prava ostvaruju pala s 4,1 na 3,6. Od djece se uglavnom ne traži mišljenje prilikom donošenja odluka u školi (75%), kao ni onih u mjestu gdje žive, a koje se tiču upravo njih (88%). (izvor: Ipsos Puls za UNICEF, 2014.)

UNICEF-ovo istraživanje pokazalo je da djeca traže da ih se više uključi u odlučivanje kada se razmišlja o sportskim igralištima, uređenju parkova i škola, čistoći naselja, ali i pomoći siromašnima. Na pitanje što učiniti kako bi se dječja prava bolje poštovala, djeca odgovaraju da bi ih se trebalo više slušati i razgovarati s njima.

U stvarnome svijetu djeca često izražavaju svoja mišljenja i stavove, ali ih odrasli prečesto zapravo i ne slušaju. Iako bi to trebali, jer ih na to obvezuje Konvencija o pravima djeteta..."

Tekst je ovo s UNICEF-ovog portala čiji ostatak možete pročitati na sljedećoj poveznici .

Na Facebooku iste organizacije možete pronaći i poziv na ispunjavanje ankete čiji je cilj podsjetiti svjetske lidere da prava djece moraju biti na prvom mjestu. Potražite je na ovoj poveznici

Nažalost, ono što pratimo preko medija da se s djecom događa u svijetu, ali i našem bližem susjedstvu, ne govori u prilog da se poštuju prava djece, i sumnjam da nakon 29 godina od donošenja Konvencije o pravima djece možemo biti zadovoljni s trenutnim stanjem, bez obzira na sve pomake nabolje. I nemamo vremena upirati prstima u krivce tamo negdje drugdje, možemo samo kretati od sebe samih i napraviti najviše što možemo da se pobrinemo za vlastitu djecu kako najbolje znamo. A da se educiramo i pitamo za pomoć ako ne znamo kako. Osvještavanjem koliko su djeca važna i na koji način s njima komunicirati te međusobna pomoć i suradnja između roditelja, vrtića, škola... jedini su suvisli put da dođe do značajnijih promjena i kod nas i u svuda u svijetu. Neka svatko ponudi najbolje od sebe.

Tekst: I. T.

Foto: UNICEF