Kako sam prestala biti mama koja stalno viče na djecu…

Njezine blizanke toliko su je izluđivale da jednostavno nije znala ništa drugo doli vikati na njih. Međutim, takva metoda samo je pogoršala njihov odnos na svim poljima te je odlučila nešto promijeniti. Ovo je priča koju morate pročitati

Kad su moje blizanke Chloe i Claire imale 18 mjeseci, odjednom su se pretvorile u prave male tirane. Vikali su ne, plakale kad bismo drugoj prvo promijenili pelene, počeli odbijati jesti organska jela koja smo njihov otac i ja s ljubavlju pripremali… I ja sam se promijenila zajedno s njima, ali ne na dobar način.

Posebno mi se jedno popodne urezalo u sjećanje. Čim su moje curice dovršile svoje zalogaje, stavila sam ih u prostor za igru (vrtić) ​​u kuhinji kako bih sredila prljavo suđe. No Chloe i Claire odmah su počele plakati i tražile još. Promatrala sam tu hrpu posuđa, a one su se poput zatvorenika popele preko ogradice da bi izašle van i pritom vrištale. Pukla sam.

‘Upravo sam vam dala hranu”, poviknula sam. ‘Što još želite od mene?’ Zurile su u mene, razrogačenih očiju i vrištale još jače. Mrzila sam samu sebe što sam vikala. Nisam htjela biti mama koja viče, ali evo, vrištala sam na svoje kćeri jer su željele još jesti.

Te noći nisam mogla zaspati pa sam na Googleu naišla na RIE roditeljstvo. Prijateljica jedne nove mame, koja je sa svojim sinčićem djelovala tako smireno, zen, spomenula je da vježba RIE (Resources for Infant Educarers). Ova roditeljska filozofija postoji već desetljećima, no ja ranije za nju nisam čula. RIE je kao neprofitnu organizaciju 1978. osnovao specijalistica za djecu i odgajateljica Magda Gerber i dječji neurolog Tom Forrest, a sada među vjerne obožavatelje ubraja slavne roditelje Penélope Cruz i Tobeyja Maguirea. Princip je jednostavan: vjerujte da su vaša djeca i mala djeca sposobna sudjelovati i igrati se bez puno roditeljske intervencije. Zvučalo je pomalo ležerno, ali moj trenutni roditeljski stil – vikanje i osjećaj krivice – očito nije funkcionirao.

Vodila sam bitke s njima za vrijeme obroka. Imala sam stalne napade panike kad bismo bili na igralištu, bojala sam se da bi mogle pasti i ozlijediti se. Ja sam bila sudac svojoj djeci kad su se svađali oko igračaka, gurnuli jedno drugome u lice dok su dojili ili se međusobno udarali. Bila sam iscrpljena i spremna baš sve pokušati.

Pravilo broj 1: Budite mirni

U uvodnom poglavlju knjige ‘No Bad Kids: Toddler Discipline Without Shame’ Janet Lansbury koja doslovce otvara oči, piše da morate ‘odgovoriti u trenutku, mirno, poput izvršnog direktora’. Odlučila sam testirati ovu teoriju dovodeći svoje curice u naše dvorište.

Tamo imamo dio sa šljunkom i moji blizanke vole stavljati kamenčiće u usta pa sam uvijek osjećala da je potreban poseban nadzor dok su tamo. Obično bih vikala ‘ne jedi to!’ i čupala kamenje iz Chloeinih usta dok bi Claire radosno stavljala punu šaku kamenčića u usta. Ali ovaj put, kad je Chloe zabila šaku kamenja u usta, umjesto da to isto napravim, rekla sam: ‘Ne želim da stavljaš kamenje u usta’, a zatim joj ih izvadila.

Nevjerojatna je stvar što su, čim sam se smirila, izgubile interes za svoje čudno natjecanje u ‘jedenju’ kamenčića. Umjesto da ih jurim po dvorištu, pustila sam ih da se igraju, samo intervenirajući ako se međusobno udare ili opet stave kamenje u usta. U satu provedenom vani bila sam iznenađena koliko su dobro igrale bez potrebe za mojim angažmanom. Čak sam sjela na naš vrtni namještaj i gledala ih kako se veselo igraju.

Pravilo broj 2: Smanjite svoja očekivanja

Kad su mi se kćeri rodile, bile su na odjelu intenzivne njege i imale su problema s dobivanjem na težini. Iako me naš pedijatar uvjeravao da su zdrave, stalno sam se brinula hoće li se udebljati i postala sam iznimno nervozna kad ne bi pojele sve. Od tada su obroci postali bojno polje među nama.

Na večeri te večeri, umjesto da nagovorim Chloe i Claire da pojedu po još jedan zalogaj pritom im gurajući žlicu hrane u usta, slijedila sam Lansburyjev savjet o borbama oko hrane. ‘Smanjite svoja očekivanja u pogledu obroka’, piše ona. ‘Budući da mališani osjećaju kako se mi osjećamo, kada smo smireni to najbolje funkcionira’. Ovaj put se nisam uzrujala zbog svakog zalogaja koji nisu pojele. Sjedila sam s njima dok su jele u svojim visokim stolcima. Nisam brojala zalogaje. Nisam im gurala žlicu u usta. Dok su one jele svoje, ja sam pojela šaku badema. Jele su, ja sam ih obrisala i onda su se igrale. Drama je nestala.

Pravilo broj 3: Vjerujte svom djetetu

Najveći test RIE metode za mene je bilo igralište. Prije toga, držala sam se svojih kćeri poput ljepila, promatrala svaki njihov pokret i naglašavala svaku izbočinu u njihovoj blizini. Bila sam uvjerena da bi slomile ruku da nisam bila tik do njih. Sljedeći put kad smo otišli na igralište, moj suprug i ja smo stajali pri dnu sprava dok su se penjale i koristile tobogane. Trebali su mi tjedni da se oslobodim nervoze, ali s vremenom sam primijetila nešto ogromno – nešto što nervozna ja nikad nisam vidjela: koliko su moje kćeri sposobne i samouvjerene na igralištu. Bez da sam djelovala kao dosadni trener, svjedočila sam kako Chloe i Claire svaki put isprobavaju nove stvari.

Zašto je RIE tako učinkovit?

Razgovarala sam sa stručnjakom za roditeljstvo RIE Janet Lansbury o tome zašto ovaj stil roditeljstva funkcionira. ‘U RIE roditeljstvu, roditelji bolje razumiju svoju ulogu i ono što trebaju kontrolirati i što im je potrebno da puste’, rekla mi je. ‘Oni razumiju da je za djecu pozitivno osjećati čitav niz osjećaja. Kad prihvate gdje jesu, roditeljima je puno lakše. Umjesto da pokušavate kontrolirati stvari, vi i vaša djeca ste stručnjaci za zajedničko učenje’.

‘Mi želimo mikroupravljati, ali kad vjerujemo da su naša djeca sposobna, ona se osjećaju sigurnije’, kaže ona. ‘Kao roditelji, vi ste sigurna baza i to omogućuje vašoj djeci da slobodno istražuju’. Prije RIE, ja sam bio mikroupravitelj, točnije mučni šef koji je samo sipao narudžbe i vikao kad me nisu čule. Nije ni čudo što me moje blizanke nisu slušale.

Umjesto da činim sve za moje blizanke, uključila sam ih u mijenjanje pelena, odijevanje i čišćenje. Tijekom pripreme obroka, umjesto da ja radim sve, zajedno peremo i sjeckamo povrće ili zajedno pravimo pizzu, a oni ju preliju umakom. Nisam više zbunjena njihovim ispadima bijesima, tantrumima. Samo duboko udahnem kad sam pod stresom. Puno sam konkretnija s uputama. Umjesto da kažem ‘počistite’ svoju igraonicu, ja kažem ‘voljela bih da svoje knjige stavite u ružičastu košaricu’. Sad kad se svađaju, dopustim im da to riješe same i interveniram samo ako pokušaju jedna drugu fizički ozlijediti.

I ne, nisam savršena u RIE roditeljstvu. Činjenica je da sam čovjek. Ali čak i naizgled nepogrešiva Lansbury ima svoje loše trenutke. Kad sam ju pitala o greškama kao RIE roditelja, kaže: ‘I dalje sam u tijeku provođenja iako su moja djeca odrasla. Dopustite sebi da budete ljudi i griješite. Svi to radimo’.

Tekst: Dunja Ladić, izvor Todayparents.com
Foto: Shutterstock

 

 

 

Tagovi: , , ,

Pročitajte i:

pretilost kod djece

Riječ pedijatra: Debljina u dječjoj dobi jedan je od uzroka pojave preuranjenog puberteta

Preuranjeni pubertet povezuje se s većim rizikom kasnijeg razvoja kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2 i…

podrška u dojenju

Kako mi je suprug pomogao da ustrajem u dojenju? Podrška u krugu obitelji je presudna

Dojenje je ozbiljan posao kojem je majka posvećena 24 sata dnevno, barem prvih 3 mjeseca.…

skidanje iz pelena

Kad odlučimo dijete skinuti iz pelena, trebaju li za to biti zadovoljeni neki preduvjeti?

Koliko god da se roditelji i okolina trudili da dijete izađe iz pelena, ključ je…

masaža srca kod beba

Ako dođe do onoga što nijedan roditelj ne želi: Kako pružiti bebi umjetno disanje i masažu srca?

Iako svi u životu želimo izbjeći takve situacije, dobro je biti na njih spreman. Baš…