Kako sam postala odmornija mama?

Nismo tu da recitiramo nekakva apstraktna pravila. Nego da lijepo i nježno držimo svjetiljku osluškivanja i empatije svojoj djeci dok ona u mraku odrastanja traže svoj put. I to je to. Biti strpljiv, nježan i šutljiv pomoćnik, čiji se glas bolje sluša što je trenutak primjereniji, onda kad ga dijete uistinu traži i kad ga je spremno čuti.

Odjednom sam shvatila da ja previše zvocam primjedbama svojoj djeci, a premalo pričam S njima. Znate onaj glupi set generičkih roditeljskih jednosmjernih savjeta – nemoj ovo, nemoj ovo, moraš ono, moraš ovo… – autopilot koji nikad ni mi sami nismo voljeli slušati, ali se nekako podmuklo ušuljao u naš automatski govorni repertoar. I sav onaj napor – ti pričaš, a vidiš da djeci u glavu ne ulazi. Kakva muka! A besmislena! I još stalno mislim da ne radim takve amaterske pogreške. A radim. Nije ni čudo da sam umorna!
Nakon što sam toga postala svjesna, odlučila sam više slušati.

Razgovor s djecom u kojem ih doista slušate je toliko manje zahtjevan i umarajuć. I to je tajna sretnog roditeljstva. Živiš u skladu s onime što jest i kako treba biti.
Kad stalno pametuješ djeci, to je kao da valjaš onaj kamen uz brijeg (jer objektivno ga valjaš). Kad pričaš S djecom, djeca se sama raspetljavaju pred tvojim očima, skupljaju svoje misli, emocije i sve nekako blago i lijepo sjedne na mjesto. Bez napora, to je to! Umor, to smo mi…
Trebalo je samo napustiti strah. Što će biti? Što ovo ili ono znači? Hoće li uspjeti ovo ili ono?... Naše konstantno brbljanje kojim bombardiramo djecu plod je straha, jer mi kao preveniramo imaginarne opasnosti tako da im kažemo nemoj ovo, nemoj ono, ili moraš ovo, moraš ono. Možeš misliti! To je toliko besmisleno! I zamarajuće!

 

Nismo tu da recitiramo nekakva apstraktna pravila. Nego da lijepo i nježno držimo svjetiljku osluškivanja i empatije svojoj djeci dok ona u mraku odrastanja traže svoj put. I to je to. Biti strpljiv, nježan i šutljiv pomoćnik, čiji se glas bolje sluša što je trenutak primjereniji, onda kad ga dijete uistinu traži i kad ga je spremno čuti.

Djeca će uz prisutno vodstvo i primjerene riječi koje od nas traže otkriti vlastita pravila. Puno preciznija, ljepša i smislenija od gomile nabacanih generičkih fraza temeljenih na strahu. A sve to uz manje umora, a više energiziranosti koja dolazi iz upoznavanja istinske ljepote, šarma i pameti svoje djece.

Skuhajte si čaj, smjestite se na kauč, ušuškajte pod dekicu i uživajte u djetetu, u razgovoru s njim, uz uključen filter na roditeljsko brbljanje. To je sve što trebate ako želite biti manje umoran roditelj. U toplini i povezanosti doći će prava riječ, postavit će se pravo pitanje. Lagano, bez napora i bez stresa. Kao što zora sviće i cvijeće se otvara, tako.

 

Tekst: Željka Babić, mompreneur, bloggerica
Foto: Profimedia

Tagovi: , , ,

Vezano uz temu

Dijete vas ne sluša ili ne čuje, ne poštuje pravila? Promijenite način komunikacije!

Preporuučujemo radionicu naše kolumnistice Lane Kihas, namijenjenu roditeljima…

VIDEO: Prepoznajete li sebe u jednom od tipova roditelja u filmiću?

Možda ste primijetili da oko vas ima nekoliko…

Obiteljske rutine - prilike za učenje

Obiteljske rutine možemo definirati kao specifične, ponavljajuće okolnosti…

Pročitajte i:

mala bula starog

Što kad su djeca bullyji, a roditelji žrtve?

Bullying najčešće povezujemo sa školom i s vršnjačkim zlostavljanjem, no događa se da i roditelji…

mama postavlja granice u odgoju kćeri

Smireno i dosljedno, ne posustajte! 7 pravila za uspješno postavljanje granica

Razvoj djeteta uvelike ovisi o sposobnosti roditelja da postave granice, a neka istraživanja kažu kako…

girl in the bus

Kći mi se ozlijedila u gradskom autobusu. Imamo li pravo na odštetu?

Što ako se djetetova ozljeda dogodi u javnome prijevozu, ima li roditelj pravo na odštetu,…

seksualno zlostavljanje djece

Hoće li nam dijete biti žrtva seksualnog zlostavljanja - ovisi i o nama kao roditeljima!

Znate li što činite banalnim postupcima poput onog kada dijete nagovarate da poljubi nekog premda…