U prvim mjesecima života dijete piški oko 30 puta u 24 sata. Zapremina je mjehura mala, a piškenje je refleksna i nesvjesna radnja pa svaki put kada se pojača pritisak od količine mokraće dijete će obaviti nuždu. Tek oko šestog mjeseca dijete će rjeđe piškiti, otprilike oko 20 puta u 24 sata, što je znak da je živčani sustav sve zreliji i mišići mjehura se ne stišću toliko često. Mjehur sada već može zadržati više urina, dakle povećao se njegov kapacitet.

Kako mjeseci odmiču, tako do 18. mjeseca djetetova života postupno se prorjeđuju mokrenja, a stolicu, pogotovo nakon uvođenja krute hrane, uglavnom obavlja jednom do dva puta dnevno.

U rzdoblju od 18. mjeseca do 30. mjeseca života dijete počinje biti svjesno punog mjehura, odnosno, tek sada dijete signale svog tijela počinje povezivati s punim mjehurom. Za to do sada nije bilo sposobno. Uz to, promatrajući najbliže osobe oko sebe, ono uočava poveznicu između male i velike nužde te odlaska na zahod.

Zato treniranje djeteta da traži kahlicu prije tog vremena često nema puno smisla. Djeca su najranije krajem druge godine, u najvećem broju slučajeva tek u trećoj godini, spremna kontrolirati mjehur. Osjećaju potrebu za odlaskom na zahod i prije nego što se mjehur do kraja napunio. Dijete u toj dobi će piškiti do 10 puta na dan, a katkad će se još uvijek popiškiti u gaćice.

Što se tiče velike nužde, djeca nju brže nauče kontrolirati od male nužde. Dijete u trećoj godini jednom do dvaput dnevno ima veliku nuždu, ponekad i svaki drugi ili treći dan. Da se sprema velika nužda, dijete počinje primjećivati po pokretanju crijeva u trbuščiću, što se često događa u određena vremena u danu: nakon buđenja, nakon doručka ili nakon toplog čaja. Obično se dijete malo umiri, čak malo i povuče u neki svoj kutak kako bi obavilo posao, naravno u pelenu. Nemojte ga odmah postavljati na kahlicu. Radije mu dopustite da postane svjesno procesa i ojača spoznaju da je obavilo nuždu.

Zašto su djevojčice češće naprednije u kontroli nužde?

Djevojčice obično dva do tri mjeseca ranije nauče kontrolirati mjehur. One su i u drugim stvarima naprednije od dječaka. Djevojčice obično brže počnu sjediti, imaju bolju koordinaciju oko – ruka, što se objašnjava time da se lijeva i desna polutka mozga djevojčica i dječaka različito razvijaju s obzirom na različite hormonalne slike.

Postupno s odvikavanjem od pelena:

  • Koliko brzo će neko dijete naučiti kontrolirati nuždu potpuno je individualno. Stoga, nemojte to doživjeti kao razlog za natjecanje s drugim mamama i djecom koja su možda ranije upoznala suhe pelene.
  • Tipično ponašanje djeteta, koje se polako sprema učiti kontrolirati nuždu, jest da vas nakon obavljenog posla obavijesti što je napravilo. U tom trenutku dijete je preplavljeno tim novim saznanjima i tada nemojte odmah tražiti od njega da vam tu informaciju kaže prije nužde. Kahlicu ostavite da stoji u zahodu u koji i vi idete na nuždu i objasnite djetetu da je to njegov zahod kad god poželi ići na njega.
  • Ako vas trogodišnje dijete traži pelenu, iako vi smatrate da je spremno na vrijeme reći da treba obaviti nuždu, dajte mu pelene. Djeca se ne usude katkad biti bez pelena jer nisu sigurna u čitav proces.

Nekad se boje rezultata koji mogu vidjeti u pelenama, školjci, kahlici i osjećaju se čudno znajući da je tako nešto izašlo iz njih. Vjerujte, ta će faza brzo proći, ako od toga, prije svega vi, ne radite veliki problem. Ako se suprotstavite djetetu, mogli biste doživjeti da vam počne odbijati obavljati nuždu ili je zadržavati. To nikako ne želite. Bez brige, jednog dana, ubrzo, dijete će zaboraviti da je bilo problema, a isto tako će zaboraviti i na pelene.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock