Hrvatski stručnjak otkriva u kojoj je dobi utjecaj igrica i kompjutera najgori za djecu

Hrvatsko društvo za neuroznanost, Hrvatski institut za istraživanje mozga i Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, od 16. do 22. ožujka 2020., devetnaesti puta u Hrvatskoj organiziraju Tjedan mozga, kampanju u svijetu poznatu kao Brain Awareness Week. Tema 19. tjedna mozga je mozak i evolucija, a tim smo povodom razgovarali s doc. dr. sc. Goranom Sedmakom s Hrvatskog instituta za istraživanje mozga koji nam je otkrio pravu istinu o utjecaju šećera na inteligenciju, predviđanja za budućnost, ali i – najaktualnije! – u kojem razredu je pametnije držati mobitel što dalje od djece.

Kako bi se mozak normalno razvijao djeca trebaju interakciju s ljudima, a danas smo svjedoci toga da se djeca sve manje igraju u parkovima, a sve više “druže” u virtualnom svijetu. Koliko je to opasno za razvoj mozga? I koje će funkcije “zakržljati” zbog toga?
Interakcija je iznimno bitna za normalan razvoj mozga. Mnoge vještine i osobine djeca mogu naučiti samo promatrajući druge osobe ili u igri s drugim vršnjacima. Pretjerani boravak u virtualnom svijetu može dovesti do poremećaja razvoja nekih od osobina. Prvenstveno se to odnosi na socijalne vještine, mogućnost interakcije s drugim ljudima, te razvoju empatije i emocionalnog života općenito. Ove funkcije su presudne za normalnu integraciju svakog pojedinca u društveni život zajednice. Ljudi su prvenstveno društvena bića i svako oštećenje funkcija koje pomažu u njihovoj integraciji u društvo dovodi i do lošijeg života tog pojedinca, a posljedično i do gubitaka društva u cjelini. Koje će posljedice sve veća fokusiranost na virtualnu stvarnost donijeti u budućnosti teško je reći, no svakako će promijeniti način na koji se ljudi razvijaju, kako komuniciraju međusobno, te na njihovu emocionalnu povezanost s drugim pripadnicima društva. Osobno smatram da pretjerana posvećenost virtualnom svijetu ne može nadomjestiti sve prednosti osobnog kontakta s drugim ljudima i da su osobe koje provode iznimno puno vremena u virtualnom svijetu “siromašnije" zbog toga.

U jednom ranijem intervjuu rekli ste kako djeci treba ograničiti upotrebu digitalnih medija u ranom djetinjstvu. Do koje godine djeca uopće ne bi smjela koristiti mobitele i tablete i zašto?
Teško je u današnje doba u potpunosti zabraniti koristiti digitalne medije djeci u ranom djetinjstvu. Od trenutaka kada mogu sama se kretati kroz prostor ekrani ih privlače, a sadržaji koji se na njima prikazuju izrazito fasciniraju. Nadalje, ta djeca će živjeti u digitalnom svijetu i morati će znati odgovorno se služiti tehnologijom. Stoga se ni ne treba truditi u potpunosti zabraniti korištenje digitalnih medija nego ih limitirati na minimum koliko je to moguće. Moje osobno mišljenje je da do druge godine života (dok djeca razviju osnovne socijalne i kognitivne vještine) digitalni mediji nemaju neke velike koristi u edukaciji djece te da treba njihovo korištenje maksimalno limitirati i kad je to god moguće izbjegavati. Osobno smatram da se prvenstveno trebaju mijenjati roditelji i njihove navike, a djeca će to vrlo lako imitacijom naučiti od nas. Ako mi provodimo svaki slobodni trenutak udubljeni u ekran mobitela, laptopa ili televizora djeca će imitacijom naučiti da je to poželjno ponašanje. Zbog današnjeg ubrzanog i napornog životnog stila roditelja nekada je lakše ostaviti dijete s ekranom kao dadiljom. I to je ponekad uredu, na ako to prelazi u rutinu, a ne iznimku, onda smo mi kao roditelji iznevjerili našu djecu, te nikakva zabrana digitalnih medija neće biti učinkovita, jer je obrazac ponašanja već naučen. Kao i za sve stvari u životu, korištenje digitalnih medija treba biti razborito.

Imate li neka istraživanja o tome kako digitalni mediji, koji potenciraju površnost i brz protok informacija, utječu na školski uspjeh, a posebice sposobnost koncentracije i pamćenja.
Istraživanja na tu temu su još uvijek u tijeku, jer prve prave digitalne generacije tek stasaju. U Njemačkoj su početkom 90-ih godina proveli istraživanja na tu temu i pokazalo se da djeca koja su koristila računala u školama i kod kuće su ostvarivala slabije rezultate u školi nego njihovi vršnjaci koji nisu ih koristili. Jedna od mana ovih istraživanja je što u to doba su računala još uvijek bila novitet i mnogi alati za podučavanje nisu bili razvijeni. Također, nastavnici se nisu znali dobro koristiti računalima pa su djeca bila prepuštena sama sebi. Jasno u takvom okruženju primarno su se interesirala za zabavne, a ne korisne stvari, što je i dovelo do lošijih rezultata. Mislim da korištenje računala na ispravan način (npr. razvoj interaktivnih edukacijskim materijala, poticanje kritičkog razmišljanja i sl.) može u nekim situacijama dovesti do boljeg usvajanja gradiva. Opet, u nekim situacijama računala su u potpunosti beskorisna. Primjerice, kada djeca počinju učiti čitati, pisati i računati, računala mogu stvoriti više štete nego koristi jer ne pridonose razvoju osnovnih neurobioloških procesa koji su potrebni za usvajanje ovih vještina.

Naš je mozak dvostruko veći od primata, a znanstvenici smatraju da je upravo njegova veličina igrala važnu ulogu u evoluciji i razvoju ljudske inteligencije. Što mislite o tome? I, nadalje, što mislite o tezi nekih autora da šećeri štete mozgu i da više šećera znači manju inteligenciju i slabiji uspjeh djece u školi?
Veličina mozga je bitna za evoluciju no ne na način na koji većina ljudi to doživljava - veći mozak - inteligentnija osoba (ili vrsta). Postoje mnoge životinjske vrste koje imaju apsolutno veći mozak od čovjeka (npr. slon ili plavetni kit), no njihove kognitivne sposobnosti nisu blizu ljudskima. Nešto puno važnije od apsolutne veličine mozga je broj moždanih stanica - neurona koje imamo i način na koji ih povezujemo. To je ono što ljudima daje kognitivne prednosti pred drugim životinjskim vrstama. Kada govorimo o prehrani, ona doista ima važnu ulogu u razvoju i evoluciji mozga. Tek kada je čovjek počeo konzumirati energetski bogatu hranu mogao je prehraniti i održati ovako veliki i zahtjevan mozak. Teza da šećeri štete mozgu je najblaže rečeno smiješna. Naime, jedini izvor energije za mozak su šećeri, tj. svi drugi oblici energije prvo se moraju pretvoriti u šećere da bi se mogli metabolizirati u mozgu. Ljudski mozak je evoluirao da traži šećere, i zapravo ih “obožava", posebice voće. Voće je izrazito bogato šećerima i kao takvo je idealno gorivo za naš mozak. Šećeri ne dovode do niže inteligencije. Ako govorimo o uspjehu u školi onda puno veći učinak na uspjeh će imati mnoge druge stvari nego šećeri. Ponekad kod neke djece povećana konzumacija šećera u školi (u obliku čokoloda ili bombona) može dovesti do nemirnosti na nastavi (njihova moždana kora ima viška energije pa sada može slobodno raditi), što može uzrokovati slabije praćenja nastave. Šećeri, dakle, ne dovode do niže inteligencije jer bi to bilo u suprotnosti s neurobiologijom moždane kore.

Možete li nam otkriti neke nove spoznaje o evoluciji ljudskog mozga, predviđanja što će se događati u budućnosti te čega se najviše trebamo bojati?
Posljednjih godina većina novih podataka o evoluciji ljudskog mozga došla je iz genomskih studija. Analizom tih podataka uočeno je da razlike između nas i naših najbližih srodnika nisu samo u ekspresiji određenih gena nego i u vremenskom razdoblju kada se oni eksprimiraju i mjestima gdje se eksprimiraju. Na taj način povećava se mogućnost kombiniranja različitih gena te postiže veća raznolikost između nas i naših najbližih srodnika, što donekle i objašnjava sve različite funkcije koje mi posjedujemo, a do sada nismo mogli jasno evolucijski definirati. Što će biti u budućnosti s evolucijom ljudskog mozga teško je reći. Sigurno je da će veliki utjecaj na evoluciju imati tehnologija koju razvijamo i način na koju je koristimo. Evolucija nije ni pozitivan ni negativan proces, ona je jednostavno prilagodba na nastalo stanje kako bi naše tijelo, tj. mozak, optimalno funkcionirao. Stoga se ne moramo bojati ničega, jer što god se dogodi u našoj evoluciji, bit će to izravan odgovor na nastalo stanje u svrhu boljeg funkcioniranja mozga.

Razgovarala: Danijela Petrov
Fotografije: Profimedia

Tagovi: , ,

Vezano uz temu

Može li vaše dijete skočiti unazad?

Obično se svi trude paziti puže li beba,…

Razvoj dječjeg mozga i razlog određenog ponašanja objašnjen na najlakši način

Autori svjetskog bestselera Čudesni tjedni opisuju svaku fazu…

Pročitajte i:

Znate li što je Blue Day i zašto biste u subotu trebali obući nešto plavo?

Važno zdravstveno-edukativno događanje četvrtu godinu zaredom u Hrvatskoj organizira Udruga P.I.N.K.– life s ciljem jačanja…

preuranjeni pubertet

Značajno spuštena dobna granica ulaska djevojčica u pubertet! Što kad već sa šest godina počnu rasti grudi?

Indeks tjelesne mase i kemikalije u proizvodima za osobnu njegu mogli bi biti glavni krivci…

nasilna djeca

Zašto su djeca nasilna i koja činjenica posebno zabrinjava psihologe?

Istraživanja potvrđuju da je suosjećajnost u ozbiljnom, do sada nikad zabilježenom padu. A to, dakako,…

Poznata manekenka jača od zdravstvenih problema! Postat će mama!

Čak sedam godina nije imala menstruaciju, a onda su joj liječnici dijagnosticirali sindrom policističnih jajnika.…