Ekskluzivno! Stručnjaci zabrinuti za psihičko stanje djece u Zagrebu. Evo što slijedi na jesen…

Regresija u ponašanju, burne emocionalne reakcije, povlačenje u sebe..., samo su dio problema s kojima se susreću djeca i roditelji u Zagrebu zbog pretrpljenog potresa, a tu je i 30-ak posto mališana koji s iskustvom karantene pokazuju simptome posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a). Zbog toga će se od jeseni u Zagrebu provoditi screening pedijatrijske, ali i studentske populacije, kako bi se na vrijeme uočili alarmantni znakovi u ponašanju i na njih adekvatno reagiralo

Prave posljedice aktualne krize zbog pandemije koronavirusa tek ćemo vidjeti na jesen. Istraživanja pokazuju da gotovo trećina djece u ovakvim situacijama razvije znakove posttraumatskog stresnog poremećaja, a - kad je u pitanju Hrvatska – posebno rizična djeca su u Zagrebu, jer su prošla i iskustvo potresa. Zbog toga stručnjaci Grada Zagreba, zabrinuti za psihičko stanje djece, provode brojne preventivne aktivnosti, a na jesen će i screening djece, kako bi se na vrijeme uočili alarmantni znakovi i adekvatno reagiralo na njih. O screeningu, ali i posljedicama potresa u Zagrebu i koronakrize te načinima kako ih ublažiti, razgovarali smo s prof. dr. sc. Gordanom Buljan Flander, kliničkom psihologinjom i psihoterapeutkinjom, ravnateljicom Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, te Ellom Selak Bagarić, magistrom psihologije u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

Kada će se i kako provoditi screening?

Buljan-Flander: Kada govorimo o mentalnom zdravlju, ključno je otkrivanje predkliničkih stanja i screening rizične djece, odnosno rano otkrivanje poteškoća. U praksi možemo govoriti o dva kruga screeninga, od kojih je prvi diferencijalni, i provodi se ad hoc.  To smo kroz djelovanje Povjerenstva pokušali učiniti tako da smo volonterskim angažmanom producirali materijale posebno izrađene za prepoznavanje poteškoća kod djece i mladih uz preporuke institucijama o rutinskom praćenju pojavnosti simptomatologije. Letke o simptomima možete također pronaći na stranici Poliklinike i na platformi Podrška na dlanu. Oni su dostavljeni na adrese svih predškolskih ustanova te osnovnih i srednjih škola čiji je osnivač Grad Zagreb, što uključuje 60 predškolskih ustanova, koje u aktualnoj pedagoškoj godini pohađa 31 363 djece rane i predškolske dobi, 111 redovnih osnovnih škola, a koje u aktualnoj školskoj godini pohađa 62621 učenik, 4 osnovne škole za učenike s teškoćama u razvoju, koje u aktualnoj školskoj godini pohađa 725 učenika, 55 srednjih škola, koje u aktualnoj školskoj godini pohađa 30 946 učenika. Također su dostavljeni i ustanovama u sustavu socijalne skrbi te zdravstvenim ustanovama. Osim resursa namijenjenih ranom prepoznavanju poteškoća, izradili smo i distribuirali i brojne materijale za osnaživanje psihološke otpornosti djece s ciljem sprječavanja intenziviranja teškoća mentalnog zdravlja. Opći sistematični screening pedijatrijske i studentske populacije planiramo na jesen, kroz suradnju s domovima zdravlja i Rektoratom Sveučilišta u Zagrebu, odnosno novoosnovanim Uredom za zaštitu zdravlja studenata. Osnovana je radna skupina koju čine dr.sc. Igor Mikloušić, magistrice Brezinšćak i Selak Bagarić te dr. Mirjana Orban, voditeljica Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti NZJZ A. Štampar, a u tijeku je razrada nacrta provedbe projekta.

Spomenuli ste, dakle, kako ste posebno zabrinuti za psihičko stanje djece u Zagrebu, koja su, osim koronakrizom, dodatno pogođena i potresom. Imate li neki feedback roditelja; u kojoj mjeri je potres doista utjecao na strahove, anksioznost i druge probleme kod djece?

Selak Bagarić: Kada se u Zagrebu dogodio prvi potres, svi smo bili u stanju šoka. Nažalost su se potresi nastavljali u idućim danima, mnogi su već u prvom izgubili svoje domove, a drugi osluškivali i reagirali na svaki šum u strahu da će se u nekom od idućih potresa isto dogoditi i njima… više djece s kojom radim je danima spavalo u odjeći i obući, s upaljenim svjetlom, ili su tražila da po noći budu u roditeljskom krevetu. U razgovoru s kolegama znam kako su mnoga su djeca s kojom su se susretali neposredno poslije potresa imala regresiju u ponašanju (mokrenje u krevet, traženje bočice iako su odviknuti, tantrumi, tepanje) ali i burne emocionalne reakcije (neutješan plač na svaku pa i najmanju frustraciju, zahtjevnost spram roditelja i okoline u puno većoj mjeri nego inače, svadljivost i prkosljivost) ili su se pak povlačila u sebe (ponašala kao da se ništa nije dogodilo). Za prvu skupinu djece su roditelji u najvećem broju slučajeva sami potražili pomoć stručnjaka (u nekim slučajevima su to učinile druge osobe iz okoline, poput liječnika opće prakse) a mnogi roditelji su nam, kada bi primjerice došli zbog poteškoća kod drugog djeteta, znali reći kako ovo drugo potres uopće ne spominje, ne razgovara o tom iako ga je doživjelo, vidjelo paniku na licu roditelja i sve ono što je u tom trenu slijedilo. Potonje nažalost ne mora nužno značiti kako dijete nije pogođeno stresom, te nam je svako dijete zapravo rizično - znamo da su doživjela niz stresnih događaja. Kada uzmemo u obzir da su se potresi u Zagrebu dogodili u vrijeme COVID-19 krize, te je tada aktualnu poruku #ostanidoma zamijenilo traženje novog doma ili spašavanje ovog u kojem je obitelj živjela, možemo govoriti o kumulativnom učinku stresa, odnosno mogućem toksičnom stresu te kumulativnoj traumi, budući da svi navedeni događaji nose rizik po život i integritet. Stoga je nužno pažljivo voditi računa o mentalnom zdravlju djece i mladih u narednom periodu, a ne samo o onom somatskom. U tom smislu, važno je usmjeriti se na osiguravanje resursa za jačanje djece u vrijeme kriznih događanja i nakon njih, posebice one koja su zbog ranijih teškoća mentalnog zdravlja ili rizičnih uvjeta odrastanja u povišenom riziku.

Buljan-Flander: Iako sam Dubrovkinja, moj cjelokupan profesionalni život se odvija u Zagrebu, u njemu sam osnovala Hrabri telefon, a kasnije i Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, koja je sada već i "punoljetna", a od samog početka djelovanja je primjer dobre prakse u zaštiti djece, ne samo u Europi već i svijetu. Zato sam ponosna što je Grad Zagreb koji je i osnivač Poliklinike, još jednom prepoznao djecu i mlade kao prioritet, te potencijalne utjecaje pandemije i nedavnog potresa na mentalno zdravlje djece i mladih odredio kao prioritetan javnozdravstveni problem, te je odlukom Gradonačelnika Milana Bandića 29. travnja 2020. osnovao i imenovao Povjerenstvo za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih Grada Zagreba tijekom i nakon COVID-19 krize i potresa. Cilj Povjerenstva za mentalno zdravlje djece i mladih Grada Zagreba čiji u članovi predstavnici gradskih ustanova, je dugoročno ojačati otpornost djece putem jačanja kapaciteta sustava zaštite djece i djetetove okoline, kroz koordinirane aktivnosti, potporu suradnji između svih ustanova u vlasništvu Grada Zagreba koje izravno rade s djecom, i promicanje dijaloga između zajednice i zdravstvenih, odgojno-obrazovnih i socijalnih službi, uz stavljanje posebnog naglaska na međusektorsku suradnju i zajedničku inicijativu u zaštiti mentalnog zdravlja najmlađih. Gradonačelnik me je imenovao za predsjednicu Povjerenstva, a kolegice Selak Bagarić i Brezinščak koje su psihologinje u Poliklinici su također članice. Puno toga je u kratkom roku već učinjeno, poput postavljanja platforme Podrška na dlanu na koju su postavljeni odlični materijali i resursi za sve dobne skupine djece, za mlade, roditelje i stručnjake, koju možete pronaći na službenim stranicama Grada Zagreba.

Istraživanja pokazuju kako trećina djece zbog situacije s koronavirusom razvija znakove poostraumatskog stresnog poremećaja. Jesu li i vaša saznanja takva?

Selak Bagarić: Imamo rezultate studija iz drugih zemalja koje su ranije prošle zdravstvene krize, pa i ovu. Primjerice, prva studija na temu negativnih psiholoških posljedica epidemije koronavirusa provedena na nacionalnom uzorku u Kini, otkrila je negativne psihološke posljedice krize na  gotovo 35% populacije. U američkoj studiji koja je provedena na 398 roditelja s iskustvom ranijih epidemija. Prema procjeni roditelja, 30% djece s iskustvom karantene zadovoljavalo je kriterij za posttraumatski stresni poremećaj. Sve relevantne međunarodne organizacije upozoravaju kako se među posebno ranjivim skupinama ističu djeca, čija je psihološka dobrobit zbog neizgrađenosti obrambenih mehanizama u situaciji prolongiranog stresa posebno ugrožena. Kada govorimo o klinički uočenim specifičnim stresorima vezanim uz COVID-19 pandemiju, to su, naravno, strah od obolijevanja. Djeca često više brinu za zdravlje svojih najmilijijh, te strahuju od gubitka bliskih osoba (bake i djedovi, roditelji), što često dovede i do separacijskih poteškoća, a svako odvajanje od roditelja djeca mogu doživljavati stresnim.

Neka djeca su se teže adaptirala na izostanak "normalne" strukture i sadržaja dana i života, prouzročene izolacijom i mjerama zaštite i samozaštite, odnosno fizičkog distanciranja. Mlađi školarci su u početku bili sretni što ne idu u školu i sve doživjeli kao praznike, no, kako vrijeme prolazi, većina ih govori kako im nedostaje stara rutina. Teže su podnijela i gubitak kontakata s prijateljima i obitelji, a posebice gubitak kontakata s roditeljem s kojem ne žive, ako je riječ o obiteljima separiranih roditelja. Aktualnu zdravstvenu krizu su neki razvedeni roditelji i zloupotrijebili kako bi ograničili kontakte djeteta i drugog roditelja iako oni nisu bili rizični, te iskoristili vrijeme karantene za manipulaciju djetetom.

Nadalje, stres i teškoće prilagodbe izaziva i osjećaj neizvjesnosti te percepcija nejasnih informacija, kao što je bio slučaj primjerice sa školskom djecom i njihovim roditeljima na samom kraju školske godine. Maturanti su to posebno osjetili, te se pojačala njihova anksioznost vezana uz obrazovanje.

Neupitno je i kako su i zahtjevi roditeljstva pojačani proteklih mjeseci, što zbog dječjih reakcija na stres i izolaciju, što zbog sukoba uloga (istovremeno prilagodba na rad od kuće u izolaciji i nove uvjete rada, a što zbog zahtjeva za školovanjem djece u dnevnom boravku doma). Mnogim roditeljima sa specifičnim radnim mjestima, poput nas u zdravstvu primjerice, izazov je predstavljala i organizacija skrbi o djeci za trajanja mjera zatvaranja, kada ona nisu odlazila u školu ili vrtić, a roditelji su morali odlaziti na posao. Mnogi roditelji su doživjeli i gubitak posla i gubitak financijske stabilnosti, a sve to je moglo dovesti (a u nekim obiteljima i jest) do narušenosti obiteljskih odnosa, a nažalost u nekim slučajevima i do pojave obiteljskog nasilja. Izloženost stresnim i traumatskim reakcijama osoba s kojima djeca žive, a navela sam samo neke iz kliničke prakse, sasvim sigurno ostavljaju posljedice i na djecu, kao i opća emocionalna klima i percipirana podrška i stabilnost te kvaliteta odnosa s roditeljima.

Zbog svega navedenog, mogu reći kako su nam slučajevi na kojima radimo, koji su i u "normalnom" vrlo kompleksni, proteklih mjeseci bili izuzetno zahtjevni.

Što mislite, potraje li pandemija, kako će se to odraziti na djecu i koje su dobne skupine najugroženije?

Buljan – Flander: Iz prijašnjih kriznih situacija, primjerice iz Domovinskog rata, iz kojeg imam iskustvo rada s djecom i odraslima koji su doživjeli traumu, mogu reći kako nas kapacitet djece za oporavak, otpornost te posttraumatski rast može iznenaditi. U pružanju podrške svojim pacijentima koji su doživjeli traumatska iskustva nerijetko sam bila fascinirana njihovom unutarnjom snagom. Neka djeca uspijevaju u relativno kratkom periodu prevladati značajne životne izazove te pokazati iznimni kapacitet čak i za osobni rast. S druge strane, životna putanja nekih nakon suočavanja sa stresom i traumom biva značajno promijenjena u negativnom smjeru. U rukama stručnjaka mentalnog zdravlja odgovornost je nastojati ublažiti posljedice krize na mentalno zdravlje djece i odraslih te pružiti adekvatnu podršku djeci i odraslima čije je mentalno zdravlje narušeno. Ono što znamo je kako je važnost pravodobne psihološke pomoći nužna kako bi negativne posljedice ublažili i posebno voditi računa o posebno ranjivim skupinama djece i mladih, što ne ovisi toliko o dobi koliko o drugim važnim faktorima - poput ranijih traumatskih iskustava, kvaliteti podrške iz obitelji, bliskim odnosima, stabilnosti uvjeta odrastanja… neka djeca su nam uvijek ranjivija i trebaju posebnu pažnju odraslih.

Koje preventivne aktivnosti biste preporučili roditeljima?

Selak Bagarić: Nema “one size fits all" savjeta, ali sve ono što čini kvalitetno roditeljstvo i inače, vrijedi i sada. Pronađite vrijeme za sebe i dijete i zajedničke aktivnosti u kojima oboje uživate. Neke od prijedloga ovisno o dobi možete pronaći na platformi Podrška na dlanu. Vodite računa i o svojim i o djetetovim reakcijama, ako prepoznate promjene koje vas brinu, potražite podršku stručnjaka. Pronađite vrijeme i dajte prednost razgovoru nad drugim aktivnostima, pogotovo u vrijeme praznika. Vodite računa da dijete ostane povezano s vršnjacima, a vi s osobama koje su vam podrška, a danas nam suvremene tehnologije omogućavaju da iako nismo zajedno, ostanemo blizu jedni drugih. Sjetite se i drugih kriza koje ste prošli i svega onoga što vam je pomoglo da se bolje nosite s izazovima - razgovarajte s djetetom o njegovim ranijim iskustvima i podsjetite ga kako je i to prošlo, a proći će i izazovi s kojima se danas suočavamo. I najvažnije, budite nježni i prema sebi, i prema djetetu. U okolnostima u kojima se nalazimo, briga o sebi mora biti na prvom mjestu. Neka to bude nešto što vaše dijete uči gledajući vas.

Razgovarala: Danijela Petrov
Fotografije: Shutterstock

Tagovi: , , , , , , , , , ,

Vezano uz temu

djevojčica s maskom za lice zbog pandemije koronavirusa

Kako olakšati djeci nošenje maski za lice?

U situaciji kad je nošenje maski i održavanje…

mitovi o mentalnom zdravlju i zašto je važno potražiti pomoć

Stručnjaci upozoravaju: 'Ovo morate izbjegavati ako želite biti sretni i mirni u glavi'

Povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja, koji je obilježen…

mentalno zdravlje mladih, djevojčica koja pati od anksioznosti

Svaki peti adolescent ima ozbiljne znakove depresije! 'O tome ne govorimo zbog srama!'

Povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja, 10. listopada, održan…

Sedam fakina i jedna dama pjevaju o Zagrebu

Vokalni ansambl Angeluš odlučio je posvetiti koncert zagrebačkim krovovima stradalima…

Pročitajte i:

sretna djeca i roditelji

20 pravila roditelja uspješne djece

Svi želimo imati uspješnu djecu, ali nerijetko zaboravljamo kako upravo mi, roditelji, pa i naš…

kožni problemi zbog nošenja maski

Domaća dermatologica otkriva kako nošenje maske može utjecati na kožu

Spec. dermatovenerolog Maja Ceković otkriva sve o 'masaknama' i drugim kožnim problemima uzrokovanim nošenjem maski,…

David Beckham ljubi kći Harper u usta

David Beckham ne odustaje unatoč kritikama! Je li prihvatljivo ljubiti djecu u usta?

Što kažu psiholozi, a što liječnici te koji još slavni roditelji rado prakticiraju ovaj oblik…

Koja je idealna razlika u godinama između prvog i drugog djeteta?

Učinci suparništva među braćom i sestrama u određenoj mjeri ovise o razlici u godinama među…