
Djetinjstvo je put popločen igrom
Uloga igre u djetinjstvu iznimno je važna za pravilan razvoj djeteta, za ono što zovemo zdravim, sretnim djetinjstvom
"Igra
je
u
djetinjstvu
osnovni
način
učenja
i
stjecanja
iskustava
za
svako
dijete.
Kroz
igru
dijete
se
uči
koristiti
vlastitim
tijelom,
razvija
finu
i
grubu
motoriku,
uči
se
rješavati
razne
probleme
i
socijalizira
se.
Dakle,
rekli
bismo
da
je
igra,
uz
zadovoljavanje
osnovnih
fizioloških
potreba,
najvažnija
u
razvoju
svakog
djeteta",
naglašavaju
psiholozi
Igor
Čerenšek
i
Ana
Kotzmuth
iz
tima
Mentalni
trening.
Djetinjstvo
je
zapravo
put
popločan
igrom.
No
može
li
se
skrenuti
s
puta,
može
li
dječja
igra
poći
krivim
smjerom?
Ima
li
djece
koja
se
"ne
znaju
igrati",
odnosno
postoje
li
pogrešni
načini
igranja?
"Svako je dijete individua s jedinstvenim sklopom misli, osjećaja i ponašanja. Svako dijete ima jedinstvene navike i razvija jedinstvene crte ličnosti. Uzimajući navedeno u obzir, jasno je da će biti djece koja će se bolje snaći u jednoj, a lošije u drugoj fazi igre. Nekoj djeci, posebice u ranoj dobi, određene aktivnosti neće polaziti za rukom (npr. igranje sitnim predmetima kod djece stare dvije godine), pa će biti sklona odustajanju. Tu je presudna uloga roditelja, kao i savjetodavni rad pedijatara i ostalih stručnjaka. Naime, njihova je uloga poticati dijete da se bavi prikladnim aktivnostima za svoju dob, bez obzira na neuspjeh, kako bi razvilo određenu sposobnost - u ovom slučaju to bi bila fina motorika. Također, može se dogoditi da dijete usvoji pogrešne načine sudjelovanja u igrama, posebice u starijoj dobi (tri godine i više) kad počinje igra s drugom djecom. Razlog tomu može biti djetetov temperament, promatrani model kod učenja (druga djeca, braća ili sestre i ostali) ili jednostavno nesnalaženje u novim uvjetima i novim životnim situacijama. Važno je ispravljati djetetove pogreške kako ne bi u potpunosti usvojilo pogrešne načine igranja, odnosno kako ne bi na pogrešan način stjecalo iskustvo kroz igru", govore psiholozi Igor i Ana iz Mentalnog treninga.
Roditelji modernog doba zaokupljeni su uglavnom egzistencijalnim pitanjima, a i djeca su pod sve većim pritiskom obaveza. U timu Mentalni trening upozoravaju kako je loše djetetu uskraćivati vrijeme za igru, posebno djeci vrtićke dobi, koja kroz igru usvajaju životne vještine. "Ako dijete nema priliku kroz igru razviti svoje vještine, sigurno je da neće biti dovoljno pripremljeno za suočavanje s izazovima odrastanja i danas-sutra doći će u priliku da neka od stanja koja proživljava budu prikazana patološkima", govore te nastavljaju kako djeca do treće godine zauzimaju egocentričnu poziciju i nisu sposobna uživljavati se u tuđe pozicije. Sljedeća je faza razvoja suradnja u igri i razvijanje socijalnih vještina. "Nekoj će djeci samačka igra ostati prioritet i nakon tog perioda jer, sukladno vlastitim crtama ličnosti, preferiraju samoću. Neka djeca koja nemaju braću i sestre mogu razviti naviku samačke igre i jednako tako puno vremena provoditi u njoj čak i kad mogu biti u društvu. Ne valja zabranjivati ono što vidite da je prirodno za vaše dijete. Isto tako, ne može se sa sigurnošću tvrditi da će dijete koje je više vremena provelo igrajući se samo biti manje socijalno uspješno od djeteta koje se igralo većinom u grupi."
Utjecaj društvenih igara na djecu
Igračaka,
pa
tako
i
društvenih
igara
više
je
nego
ikada,
od
onih
temeljnih
do
visoko
sofisticiranih.
Jesu
li
sve
samo
šareni
artikli
ili
ipak
dobar
dio
njih
može
biti
od
koristi
za
razvoj
pozitivnih
djetetovih
osobina
i
je
li
MENSA-ina
preporuka
društvene
igre
dobar
razlog
za
nabavljanje
ili
je
tek
riječ
o
lukavom
marketinškom
triku?
Psiholozi
Igor
Čerenšek
i
Ana
Kotzmuth
kažu:
"Svaka
društvena
igra
namijenjena
je
određenoj
dobi
djeteta.
Postoje
one
koje
su
klasični
odabir
već
generacijama
(poput
Čovječe,
ne
ljuti
se,
Monopolyja
ili
Rizika)
s
kojima
imamo
i
vlastitog
iskustva
igranja
kad
smo
bili
djeca.
Bez
obzira
na
preporuke
raznih
udruga,
treba
voditi
računa
o
prikladnosti
igre
djetetovoj
dobi,
razumljivosti
pravila
igre
i
o
samoj
tematici,
odnosno
zanimljivosti
djetetu.
U
tom
slučaju,
nema
dobre
ili
loše
društvene
igre,
samo
one
koju
volite
igrati
ili
ne."
Na
svakoj
je
društvenoj
igri
istaknuta
dob,
odnosno
raspon
dobi
djece
kojoj
je
igra
namijenjena.
Prelistate
li
pravila,
u
pravilu
se
nameće
zaključak
-
pa
ovo
može
igrati
i
mala
beba!
S
obzirom
na
suradničku
razinu
igre
koja
se
pojavljuje
nešto
kasnije,
kada
bi
bilo
zgodno
povesti
dijete
na
putovanje
u
svijet
društvenih
igara?
"Ako
i
sami
uživate
u
igranju
društvenih
igara,
dijete
će
se
priključiti
kad
mu
postane
zanimljivo
sudjelovati.
Često
će
to
biti
prerano
i
bit
će
vam
teško
objasniti
mu
pravila,
ali
treba
ga
pustiti
da
polako
ulazi
u
svijet
društvenih
igara.
Možete
djetetu
predložiti
da
vam
bude
pomoćnik,
što
će
ono
s
oduševljenjem
prihvatiti,
pa
će
to
pomoći
razvijanju
interesa
za
daljnje
sudjelovanje
u
igri.
U
prosjeku,
s
polaskom
u
osnovnu
školu
dijete
može
početi
uživati
u
većini
društvenih
igara",
poručuje
razigranim
roditeljima
tim
Mentalni
trening.
Prema
nekim
istraživanjima,
društvene
igre
pružaju
djeci
mogućnost
da
spoznaju
koncept
pravila
i
nauče
ih
slijediti
(koliko
god
to
pomalo
zastrašujuće
zvučalo,
svi
manje-više
živimo
prema
određenim
pravilima),
da
nauče
dostojanstveno
gubiti
i
pobjeđivati,
čak
i
propitivati
određene
moralne
probleme.
Igrajući
društvene
igre
djeca
uče
otkrivati
određeni
uzorak,
planirati
unaprijed,
predviđati
ishod
različitih
poteza,
učiti
iz
iskustva…
Konkretno,
igre
s
poljima
označenim
brojevima
navodno
pospješuju
razvoj
matematičkih
vještina,
igranje
detektivske
igre
Cluedo
utječe
na
razvoj
logičkog
razmišljanja
i
deduktivnog
zaključivanja,
Mastermind
ima
utjecaj
na
kritičko
razmišljanje…
Jedno
je
istraživanje
pokazalo
da
su
osnovnoškolci
koji
su
društvene
igre
igrali
najmanje
dvaput
tjedno
po
brzini
razmišljanja
bili
ispred
djece
koja
ih
uopće
nisu
igrala.
"Igranje
društvenih
igara
može
samo
pridonijeti
općem
razvoju
djeteta.
Naravno,
neće
sve
igre
u
jednakoj
mjeri
utjecati
na
razvoj
svih
komponenti,
ali
neke
igre
mogu
imati
važan
utjecaj
na
kognitivni
razvoj
djeteta,
dok
će
velika
većina
imati
utjecaj
na
emocionalni
i
socijalni
razvoj
djeteta",
smatraju
psiholozi
Igor
Čerenšek
i
Ana
Kotzmuth.
Ako
se
kroz
igru
najbrže
i
najlakše
uči,
možda
bi
najbolje
bilo
da
igra
iz
vrtića
pođe
s
djetetom
u
prvi
razred,
da
ga
dočeka
i
u
školi.
Čini
se
da
bi
tada
svladavanje
sve
obimnijeg
gradiva
bilo
doslovce
i
metaforički
-
dječja
igra…
"Izvođenje
nastave
u
školama
odavno
uključuje
forme
igre
u
odrađivanje
svakodnevnih
školskih
zadataka
i
u
obradu
novoga
nastavnoga
gradiva.
U
školi
se
igra
naziva
pedagoškom
radionicom,
koja
je
forma
izvođenja
nastavnog
sata.
Pedagoška
radionica
iznimno
je
moćno
sredstvo
u
obrazovanju
jer
učenici
kroz
igru
uče
nove
sadržaje.
Igra
je,
podsjetimo
se,
najprirodniji
način
učenja,
dakle
i
najučinkovitiji.
Stroga
forma
nastavnog
plana
i
programa
rada
te
ogromna
količina
gradiva
u
školi
na
žalost
ne
dopuštaju
češće
korištenje
igre
u
nastavi",
smatraju
psiholozi
Mentalnog
treninga.
Potičite
svoju
djecu
na
igru
i
igrajte
se
što
više
s
njima.
Zabavljajte
se
i
učite.
To
nije
lutrija,
ali
jest
igra
na
sreću.
I
njihovu
i
vašu.
Uostalom,
to
je
i
jedina
igra
na
svijetu
u
kojoj
je
-
nemoguće
izgubiti.
Tekst:
Denis
Giljević
Foto:
Profimedia
Tagovi: Ana Kotzmuth, Cluedo, Igor Černešek, matematičke vještine
Vezano uz temu

Što ako se dijete plaši ulaska u vodu, more...
Strah je normalna pojava, ne samo kod djece,…
Pročitajte i:

Kad vaše dijete igra "18+" videoigre
Slika prva: sjedite sa svojim desetogodišnjakom i zajedno igrate igricu na PlayStationu. Riječ je o…

Recept za domaći plastelin – izradite ga u druženju s djecom i zatim zajedno modelirajte
Djeca vole igru s plastelinom i glinom. Dok modeliraju takve mekane mase prstićima, jačaju mišiće,…

Izradite kod kuće svoje krede u boji koje i svijetle u mraku
Jeste li znali da kredu možete i sami napraviti kod kuće? Naše krede su doduše…

Igra za cijelu obitelj: Možete li riješiti ovu Einsteinovu zagonetku?
Kad je Albert Einstein osmislio ovaj zadatak, bio je siguran da ga samo rijetki među…