zašto je dosada dobra za djecu

Djetetu je dosadno? Zašto je to dobro te što je otkrio znanstvenik koji je sebe pokušao ‘izliječiti’?

Još je rimski filozof Seneka dosadu opisivao kao "oblik mučnine", no današnji znanstvenici ne daju joj negativnu konotaciju, već ju nazivaju pokretačem kreativnosti i važnim "alatom" za život

Koliko ste puta čuli svoje dijete da se žali da mu je dosadno? Nije jedino. Dosada je vrlo čest i poznat osjećaj bez obzira na dob, a i sama se pandemija koronavirusa “vrijeme je procvata dosade”. Neka istraživanja pokazuju da je osjećaj dosade naročito izražen u djetinjstvu te nakon 60-e te da su mu sklonije žene nego muškarci.

Kanadski klinički psiholozi James Danckert i John D Eastwood odlučili su se ozbiljnije pozabaviti problemom dosade pa su o njoj napisali i knjigu “Out of My Skull: The Psychology of Boredom" (Izvan moje lubanje: Psihologija dosade). Njihovo istraživanje otkrilo je da je dosada pogrešno shvaćena, možda čak i nepravedno osuđena.

“Dosada se razvila tako da bi nam pomogla", tvrdi Danckert koji je dosadu počeo proučavati prije 15 godina kako bi se i “sam izliječio" od dosade.

“Dok sam bio dijete i kasnije u odrasloj dobi često mi je bilo dosadno. Mrzio sam dosadu. Uvijek bi me frustrirala. Za mene je dosada bila uznemirujuće iskustvo”, rekao je.

Danas tvrdi da dosada ne mora nužno biti loša stvar te da o nama samima ovisi kako ćemo na nju reagirati. Možemo je minorizirati, ali ne bi bilo dobro praviti se da ona ne postoji jer upravo nas dosada može potaknuti da budemo kreativni. Ona nas može okrenuti u drugom smjeru, natjerati nas na angažman i traganje, jer ono što radimo u tom trenutku za nas očito nije zadovoljavajuće. O dosadi kao poželjnoj za dječji razvoj govorio je i dr. Ranko Rajović, autor NTC sustava učenja.

“Dosada je sigurno pokretač kreativnosti, jer tako je i nastala civilizacija. Kada su ljudi pronašli vatru, smanjili su vrijeme žvakanja na 30 minuta dnevno, oslobodili puno vremena i tako stvorili dosadu. Onda su počeli osmišljavati razne stvari, korisne alate, obrađivati zemlju… Većina roditelja iskusila je dosadu u djetinjstvu i nitko im nije pomagao, jer tada su djeca išla na igrališta, igrala se popularnih igara ili osmišljavala nove. Danas to, nažalost, nije tako, jer - čim se dijete požali da mu je dosadno - odmah se uključuje neko pomagalo – TV,  laptop ili video igrica. Tako djeca odmah dobiju sve i sad, ne znaju čekati ili se sami se izboriti protiv dosade… To će definitivno imati posljedice, a to su djeca koja sve hoće sad i odmah i koja nemaju toleranciju. U ovoj je situaciji posebno je važno dozvoliti im da se dosađuju i sami riješe taj problem“, smatra dr. Rajović.

Pojam dosade, naravno, nije nov. Još je rimski filozof Seneka dosadu opisivao kao oblik mučnine. “Koliko dugo ću raditi jedne te iste stvari? Malo mi se zijeva, pa malo spavam, pa idem jesti, pa sam žedan, pa mi je hladno, pa mi je vruće. Ima li tome kraja?", pisao je Seneka.   

U srednjem vijeku redovnici su se žalili na “poslijepodnevnog demona”, personifikaciju dosade. Riječ “dosada" prvi je upotrijebio književnik Charles Dickens. U knjizi “Hladna kuća" glavna junakinja lady Dedlock žali se kako je sama sebi “dosadna do smrti". Stoljeće kasnije Bruce Springsteen taj je osjećaj opisao u pjesmi Dancing in the Dark.


“Dosada je tako fascinantna tema da se proširila na filozofiju, antropologiju, književnost, religiju, teologiju", rekao je John D Eastwood, voditelj istraživačkog laboratorija dosade Sveučilišta York u Torontu. Eastwood je za dosadu postao zainteresiran prije 20 godina, nakon što je kao terapeut analizirao uzroke krize kroz koju prolaze mladi muškarci. "Bili su nesretni, borili su se s depresijom i nisu dosezali svoje potencijale", opisao je Eastwood.

Ali što je točno dosada? Danckert i Eastwood dosadu opisuju kao neugodan osjećaj koji se javlja kada “želimo nešto raditi, a istovremeno ne želimo raditi ništa". To nije emocija kao takva, već trajni kognitivni proces u koji  želimo uključiti naš mozak, ali nijedna aktivnost koja nam pada na pamet u tom trenutku ne može nas zadovoljiti pa osjećamo nemir i letargiju. Ne može nas motivirati ni sanjarenje ni ležanje na kauču. Upravo ta posebna kombinacija letargije i nemira razlikuje dosadu od frustracije i apatije.

Dosada se često smatra i karakternom manom. Dapače, mnogi je doživljavaju kao sinonim za lijenost ili nedostatak znatiželje. Postoji čak i uzrečica: “Samo dosadnim ljudima je dosadno”. No, Danckert i Eastwood tvrde kako to uopće nije točno.

Kada se netko požali da mu je dosadno, ljudi to, kažu, shvaćaju kao provokaciju na koju automatski odgovaraju: “Pa što je s tobom, ne bi ti trebalo biti dosadno.” Ljude kojima je dosadno, međutim, ne bi trebalo osuđivati. Oni znaju što bi trebali raditi, ali u tom trenutku za to nemaju volje.

Točno je i da se ljudi s dosadom nose na različite načine. Danckert i Eastwood u knjizi uspoređuju reakcije dvojice astronauta na boravak u Svemiru. Rus Valentin Lebedev, koji je ranih 80-ih u Svemiru proveo 211 dana, nije se uspio zadovoljiti zadacima koje je dobivao sa Zemlje pa je nakon pet mjeseci boravka u Svemiru izjavio kako više uopće ne želi gledati kroz prozora. Za razliku od njega,  Kanađaninu Chrisu Hadfieldu, koji je u Svemiru je boravio 2013. godine, nije bilo dosadno jer je u svemu što je radio pronalazio neki smisao.

Stručnjaci upozoravaju da je najveća greška koju ljudi čine to što se ne hvataju u koštac s trenucima u kojima osjećaju dosadu, već je eliminiraju uz pomoć moderne tehnologije. Danas je zahvaljujući internetu i društvenim mrežama lakše no ikad spriječiti dosadu. No, upravo je u tome paradoks jer izbor nije uvijek oslobađajući i ne može usrećiti ljude kojima je dosadno. ili još gore: dosada se pokazala kao važan uzročnik nezdrave prehrane te konzumacije cigareta, alkohola i droga.

Mladi se zbog dosade više upuštaju u rizične situacije, dok kod starijih dosada može ubrzati degenerativni proces starenja. Obje su skupine u opasnosti od depresije, a dosada je njezina prethodnica. Ljudi skloni dosadi doživljavaju višu razinu bijesa, agresije i neprijateljstva, a mogu tražiti smisao i u ekstremnim političkim pogledima na svijet.

4 načina kako izbjeći dosadu: 

1. Nemojte se boriti protiv osjećaja dosade.
Dosada je neugodna, ali se možete osjećati još gore ako joj dodate osjećaj patnje. To je kao kada uganete gležanj – osjećate bol i bez toga da se kažnjavate zbog toga što ste bili nespretni. Osjećaj dosade je neizbježan, ali ona nije stvar vašeg karaktera ili sposobnosti.

2. Kreirajte novu rutinu.
U nedostatku uobičajene rutine, kada nemate jako puno posla, možete se osjećati kao da stagnirate. Pokušajte malo usporiti, a da vas to još uvijek čini zadovoljnima. Ne trebate uvijek biti maksimalno produktivni i koristiti puno energije.    

3. Pronađite smisao u onome što radite.
Dosada nije znak da nemate što raditi već je to borba za pronalaženje vrijednosti u bilo kojoj od dostupnih opcija. Pronađite smisao onoga što radite i bit će vam manje dosadno. Umjesto da radite bilo što, odredite što vam je uistinu bitno. 

4. Izbjegavajte pasivno trošenje vremena.
Lako je cijeli dan gledati serije ili pretraživati društvene mreže. Ako u tome uživate, nema problema, ali ako sebe tretirate samo kao pasivnog promatrača veća je mogućnost da će vam stalno biti dosadno.

Tekst: I. K.
Fotografije: Profimedia

Tagovi: , , , ,

Vezano uz temu

obiteljski život u doba koronavirusa

Ako imate ovaj problem, u većem ste riziku od koronavirusa

Ljudi s prekomjernom težinom podložniji su zarazi koronavirusom,…

Kako provesti kvalitetan dan s djecom i stići obaviti sve drugo?

Dobra organizacija ključ je funkcioniranja svih majki, no…

mentalno zdravlje djece u vrijeme koronakrize

Mentalno zdravlje i koronakriza: koja su djeca najugroženija?

Gotovo trećina djece u ovakvim situacijama razvije znakove…

Na ovo svakako obratite pažnju ako imate dijete s poteškoćama u razvoju

Stručnjaci navode šest ključnih emocija koje mogu biti…

Pročitajte i:

Alemka Markotić: 'Ovo je najjednostavniji i svima dostupan postupak protiv koronavirusa!'

Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" pokrenula je studiju u sklopu koje će pokušati…

obitelji s troje djece

5 razloga zašto su srednja djeca tako posebna

Neka istraživanja kažu kako su srednja djeca zakinuta već na početku života zbog niskog samopoštovanja…

'Reproduktivno nasilje još je jedan oblik nasilja nad ženama'

Žene nemaju dovoljan broj ginekologa na raspolaganju, uskraćuje im se pravo na pobačaj, a nerijetko…

žena oboljela od raka treba utjehu

Majka četvero djece o borbi s rakom dojke: 'Bila sam zatečena, jer nisam napipala nikakvu kvržicu!'

Povodom obilježavanje pete javnozdravstvene akcije Bra Day & Dan Dojki u Hrvatskoj, Zagrepčanka Tomislavka Buhiniček…