Djeca sama kod kuće i odnos prema nepoznatima

Bilo da pripremate dijete na prvi samostalan ostanak kod kuće ili ga želite upoznati kako komunicirati s nepoznatim ljudima, donosimo savjete koji će vam u svemu tome pomoći

Prvi susreti djeteta sa svijetom izvan obitelji događaju se već u predškolsko doba. Većina djece s pet ili šest godina zna što to znači odvojiti se od roditelja i odlaziti u vrtić, odlaziti na slobodne aktivnosti, igrati se samostalno u parku iza kuće ili nakratko ostati samo kod kuće. Iako djeca te dobi pokazuju određen stupanj zrelosti i spremnosti na odvajanje od roditelja, većina njih još većinu vremena želi roditeljsku zaštitu. Roditelji, naravno, poštuju tu želju djeteta i pokušavaju na sve moguće načine skratiti odsutnost i olakšati djetetu vrijeme koje mora provesti prepušteno samo sebi. No, roditelji su okupirani još jednim važnim pitanjem. Kako zaštititi dijete od opasnosti koje mu prijete u vanjskom svijetu koji povremeno, nažalost, nije tako siguran i dobronamjeran prema mališanima?

Dobrohotnost naših mališana

Djeca predškolskog uzrasta po prirodi su sklona vjerovati u ljudsku dobrotu. Svijet je za njih ispunjen dobrim ljudima i tek ponekim lošim iskustvom. Potvrdu ovakve slike stvarnosti donosi i jedno zanimljivo istraživanje koje su proveli psiholozi. Djeci između 3 i 5 godina starosti ispričali su priču u kojoj glavni lik nije isključivo pozitivan, nego se u nekim trenucima ponaša i negativno. Nakon priče mališani su dobili zadatak odrediti je li lik dobar ili loš. Pokazalo se da je samo jedno dobro djelo bilo dovoljno da djeca zavole glavni lik, a još je zanimljivije to što su djeca simpatizirala lik ako je nakon dobrog djela napravio negativno djelo. Mališani su mu opraštali zlobu čak ako se njegovo negativno ponašanje nastavilo i tek ga osudili kad je napravio više uzastopnih zlih djela. Zaključak pokusa bilo je očit – djeca su usmjerena na pozitivne osobine i ponašanja, a negativna ponašanja mnogo brže zaboravljaju. Ovakva čvrsta usmjerenost na pozitivno objašnjava zašto mališani tako lako roditeljima opraštaju pogreške u odgoju kojih zasigurno ima. No, nažalost, jednako su dobronamjerni i prema strancima, što ponekad nije dobro radi njihove sigurnosti.

Znamo da se djetetovom nevinošću i nedostatkom životnog iskustva može vrlo lako manipulirati. Sasvim maleni se lako mogu podmititi darovima i slatkišima, malo starije mališane ćemo lako nadmudriti obrnutom psihologijom kojom ga usmjeravamo da dobrovoljno napravi to što želimo. Upalit će i metoda pritiska autoritetom kad će dijete iz straha postati poslušno.

Osim toga što su naši mališani lakovjerni, egoistični, podmitljivi i plašljivi, oni su istodobno iznimno znatiželjni, naivni i neposredni. Ljudi sa zlim namjerama obično dobro poznaju ove karakteristike ponašanja djece i znaju im se približiti. Iako se dijete možda nikada neće susresti s takvim ljudima, nije na odmet osvijestiti mu postojanje takvih ljudi i pokazati način kako se zaštititi od njih. Kako to najbolje napraviti, pokušajte saznati kroz nekoliko savjeta koje vam nudimo za sigurnost djeteta kod kuće, na ulici i u kontaktu s nepoznatima.

Dijete je samo kod kuće

Da bi ostalo samo kod kuće dijete mora biti zrelo i spremno na taj korak. U tom smislu je jasno da bebe i djecu do šeste godine života nikako ne bismo smjeli ostavljati same u kući, čak i kad ih navečer stavite na spavanje, a vi poželite prošetati. Nikad ne znate što se može dogoditi ako se dijete probudi i treba vašu pomoć. Koliko je vaše dijete spremno ostati samo kod kuće, morat ćete procijeniti na osnovi njegove zrelosti koja se ne mora podudarati sa zrelošću vršnjaka.

– Nemojte se truditi uvjeriti dijete da se nema čega bojati i da će se brzo priviknuti biti samo kod kuće. Većina djece je više ili manje ustrašena od spoznaje da bi mogli ostati sami, a taj je strah veći što su djeca manja. Porazgovarajte s djetetom.

– Ako uvidite da je djetetov strah prevelik, radije pronađite osobu koja će pričuvati dijete. Ako procijenite da je dijete ipak dovoljno hrabro i zrelo za taj korak, objasnite mu sve što treba znati da bi ostalo samo kod kuće, recite djetetu kuda idete, kad ćete se vratiti i što će ono za to vrijeme raditi. Tako će dijete lakše podnijeti ostanak kod kuće i odagnati misli od eventualnih strahova.

– Sve opasne predmete (oružje, noževe…) i tekućine (deterdženti i kiseline za čišćenje, lijekovi i upaljači) pospremite kako ih dijete ne bi moglo doseći.

– Prije nego što pođete iz kuće razmislite kako biste dijete mogli zabaviti. Mlađem djetetu predložite slaganje lego-kockica ili crtanje. Obavezno dogovorite s djetetom što će raditi dok vas nema. Isplanirajte mu vrijeme, primjerice predložite da pogleda dugometražni crtani film, a onda neka nacrta crtež koji će vam kasnije obavezno pokazati.

– Ostavite djetetu sve potrebne brojeve telefona na koje vas može nazvati i čuti ako poželi ili ako mu treba pomoć. Dijete bi trebalo uputiti u kojim sve slučajevima treba zvati hitne brojeve telefona kao što su broj policije, vatrogasaca ili hitne pomoći. Ostavite mu i brojeve telefona susjeda, broj od stana, rodbine ili vaših prijatelja. Kako bi se lakše snalazilo na papiru, pokušajte mu uz brojeve nacrtati simbole ili prema želji nacrtajte sve što mislite da bi moglo biti od pomoći. Uz broj telefona rodbine velikim tiskanim slovima napišite njihova imena i zalijepite njihove fotografije.

– Naučite dijete ne samo kako će zvati, nego i kako će odgovarati na pozive. Objasnite mu da ne smije nikome na telefon govoriti svoje ime, adresu i da roditelja nema kod kuće. Možete nabaviti i automatsku sekretaricu pa se dijete može javiti kad čuje glas poznate osobe.

Smiling young girl using mobile phone

– Naučite dijete kako će se koristiti špijunkom. Dijete također mora znati da ne smije otvarati vrata nikome pa čak ni susjedima i prijateljima ako se oni ne predstave. Sve ostale osobe koje se predstavljaju kao poštari ili osobe koje traže da dijete otvori vrata jer će mu ponuditi bombone ili trebaju očitati stanje plina i slično dijete ne smije puštati u kuću i toga mora biti potpuno svjesno. Potrudite se da dijete ozbiljno shvati vaše upute i nikada se ne šalite kad govorite o sigurnosti.

– Nikad ne plašite i ne kažnjavajte dijete svojim odlaskom od kuće. Za dijete nema ništa gore od osjećaja da su ga njegovi roditelji ili bližnji ostavili. A uz taj osjećaj prisutan je i osjećaj bespomoćnosti koje dijete kad je samo ima zajedno sa strahom i tugom. Svaki sljedeći put kad će dijete morati ostati samo kod kuće ono će to doživjeti kao nepravednu kaznu. Takav razvoj situacije nije vam potreban, pogotovo ako dijete redovito mora ostajati samo kod kuće.

Poznati i nepoznati ljudi

Svaki roditelj uči svoje dijete da ne smije prilaziti strancima niti razgovarati s njima. No, problem je sa zlonamjernim ljudima koji nisu potpuni stranci. Takvi ljudi dolaze iz susjedstva, obližnjih trgovina i sl. Dijete treba naučiti prepoznati neprimjeren kontakt s tim ljudima i izbjeći nevolje.

– Objasnite djetetu kako osobe koje mogu biti opasne nisu samo nepoznati. Taj razgovor pokušajte početi riječima, primjerice: “Većina ljudi je dobra, ali među njima ima i zločestih ljudi koje je teško prepoznati. Ti ljudi se mogu praviti da su dobri i ponašati se kao da ti žele pomoći, ali oni su ustvari zločesti i žele prevariti druge ljude. Zato ne želim da razgovaraš s ljudima koje ne poznaješ niti da im se približavaš ako pokraj tebe nije osoba kojoj vjeruješ.

– Zatim objasnite djetetu kako nikad i ni u kojem slučaju ne smije ulaziti u nečiji automobil. Zabranite djetetu da od bilo koga uzima bombone i da ne pristaje na bilo kakve ponude. Nikada ne smije bez roditeljeva znanja otići bilo kuda s drugim čovjekom i slično. To su najozbiljnije situacije koje dijete mora znati izbjeći. Vaš zadatak je da vas dijete vrlo ozbiljno shvati pa zadržite ozbiljan i uvjerljiv ton. Dijete ne smije mehanički slušati ova pravila, nego ih mora zaista prihvatiti, u što se uvjerite promatrajući njegove reakcije.

back view of a man approaching a little girl in the street

– Napravite mali obiteljski trening. Zajedno s ostalim članovima obitelji inscenirajte mali igrokaz: “Nepoznati striček ti je pričao i zamolio te da s njim pođeš u park potražiti njegova izgubljenog psa. Što ćeš napraviti? Netko od susjeda te je pozvao da se provozaš s njim u autu. Što ćeš napraviti?” Tijekom ove vježbe učite dijete kako će konkretno reagirati, što mora odgovoriti, kako se ponašati (vikati, bježati, potražiti pomoć od drugih ljudi u blizini).

– Ne govorite o negativnim posljedicama! Dječji psiholozi savjetuju razgovor s djetetom na sljedeći način: “Većina ljudi je dobra i neće ti nauditi. No, da se nešto ipak ne bi dogodilo, ne smiješ vjerovati svakome.” Ni u kom slučaju nemojte dijete toliko plašiti groznim pričama o nepoznatima koji otimaju malu djecu, muče ih i slično jer nađe li se dijete u nekoj zaista ozbiljnoj situaciji, moglo bi se dogoditi da se toliko uplaši i ne potraži pomoć drugih nepoznatih odraslih jer ste mu vi rekli da ne prilazi strancima. Zato ne stavljajte naglasak na negativne posljedice susreta s nepoznatima, nego na to kako se ponašati u različitim situacijama koje se mogu dogoditi.

Normalan kontakt s drugima i neprimjereni dodiri

Odrasli mogu uplašiti dijete, odnosno prići mu neugodno bez da upotrijebe nasilje ili grube riječi. To ne znači da se ne radi o nasilju. Takav kontakt može biti, primjerice, s osobom koja želi seksualno iskoristiti dijete. Roditelji moraju objasniti djetetu i takve situacije.

– Objasnite djetetu kakav kontakt i kakvi dodiri su normalni u susretu s drugim ljudima izvan obitelji. Dijete mora znati da ga stranci ne smiju dirati bilo gdje po tijelu. Recite sljedeće: “Dijelovi tijela koji su pokriveni donjim rubljem nazivaju se intimni dijelovi. Tako ih zovemo jer njih nitko ne smije vidjeti niti dirati osim roditelja, tebe i liječnika. Zato na ulici nikada ne vidimo ljude bez odjeće i svi su odjeveni. Ako te netko pokuša dirati po intimnim mjestima, nemoj se sramiti glasno mu reći da to ne smije raditi, a zatim brzo pobjegni. Obavezno mi reci ako ti se tako nešto dogodilo!”

Mother talking to her daughter

– Nazivajte stvari svojim imenom bez obzira koliko vam to možda bilo neugodno. Djeci su potrebna konkretna znanja, a ne apstrakcije. Zato naučite dijete kako se zovu osnovni dijelovi intimnih organa. U razgovoru s djetetom koristite te nazive uvjereno i normalno kao što biste govorili i o svakom drugom dijelu tijela. Koristite službene riječi, penis, vagina. Dijete mora znati gdje je to mjesto gdje ga se ne smije dirati. U suprotnom riskirate da svaki dodir dijete protumači kao nedopušten. Primjerice, dodirne li odgojiteljica dijete za rame ili ga zagrli, dijete bi je moglo tužiti vama i stvoriti nepotrebnu neugodnu situaciju.

– Ako dijete vidi da se vi sramite kad pričate o intimnim dijelovima tijela ili osnovnim informacijama o seksualnosti, moglo bi samo imati problema reći vam ako mu se nešto doista negativno i događa. Povjerenje ćete steći ozbiljnim i normalnim stavom koji će djetetu ulijevati povjerenje.

Savjeti za mame i tate – izbjegnite pogreške

Djeca svakodnevno uče, i to ne nužno samo ono što čuju od svojih roditelja. ©to su starija, povećava se njihov obim aktivnosti i krug poznatih ljudi. Kroz kontakte s drugim odraslima dijete stječe iskustvo na koje će se zatim lakše oslanjati.

1. Želite li dijete naučiti da bude oprezno i nauči se čuvati, budite mu primjer. Ako vi svaki put kad ne poznate osobu koja vam zvoni na vratima pogledate prvo u špijunku, a tek zatim odlučujete hoćete li otvoriti vrata, tad će i dijete to usvojiti.

2. Potrudite se ne davati proturječne instrukcije. Roditelji to često čine i tako zbunjuju dijete. Nemojte grditi dijete jer nije htjelo otvoriti susjedu koji je želio vratiti posuđen alat. Dijete je postupilo upravo onako kako ste mu govorili i to mu ne smijete zamjeriti. Susjed će lako vratiti taj alat kasnije.

3. Ako je dijete pogriješilo i pokazalo se nesmotrenim, nemojte ga grditi. Radije smireno prosudite što se dogodilo i objasnite ozbiljnim i zabrinutim tonom da biste vi željeli da se ono drugi put pažljivije ponaša i obavezno pripazi u sličnoj situaciji. Vjerujte, djeca preuzimaju mnogo krivnje na sebe, mnogo više i češće nego što roditelji misle pa će sigurno shvatiti da je važno to što mu govorite. Djeca su inače vrlo osjetljiva ako imaju roditelje koji ih za svaku sitnicu prozivaju. Brzo se navikavaju na činjenicu da su kriva za sve što im se događa i spremna su sama sebe kažnjavati. Tom činjenicom bi se mogli okoristiti i ljudi koji djetetu žele nauditi tako što će ga grdeći i kritizirajući potpuno ušutkati i na kraju lako raditi s njime što požele. Zato manje kritizirajte djetetova negativna ponašanja, a češće govorite o poželjnim ponašanjima i time odgajate savjesne i hrabre mališane.

4. Važno je znati da dijete ne možete zaštititi od svih mogućih opasnosti koje mu prijete. No, u vašoj je moći da stvorite odnos s djetetom pun povjerenja i razumijevanja. Samo u tom slučaju dijete će vam izreći svoje strahove i dileme jer zna da ga nećete zbog toga kazniti, ismijavati ili grditi, nego ćete mu pružiti podršku. Iako je to mnogim u današnje doba možda teško reći, roditelji ipak trebaju maloj djeci govoriti da je život lijep i s optimizmom gledati na budućnost. Govorite li djetetu suprotno, pesimističan stav ga neće niti zaštititi od nevolja niti će mu dati samouvjerenost koja mu je potrebna da se samo zaštiti pred nemilim događajem.

Vjera u dobro vrlo je važna u odgoju djeteta. Ona podržava djetetove unutarnje snage i naoružava ga optimizmom. Nema li takvu podršku u obitelji, dijete će rasti u strahu, brizi, tuzi, s osjećajem manje vrijednosti i nepripadanja, a sve su to osjećaji kojima se lako manipulira te ih mogu iskoristiti oni koje ne želimo ni blizu našoj djeci. Obitelj mora djetetu pružiti pozitivan stav prema svijetu, a dijete mora znati da ga njegovi roditelji bezuvjetno vole, da su ga spremni zaštititi u svakoj situaciji i pružiti mu znanja kako da se samo zaštiti. Samo takav stav djetetu daje mogućnost da spremno izbjegne sve nedaće koje mu se nađu na putu.

Tekst: roditelji.hr
Foto: Profimedia

Tagovi: , , , , , ,

Vezano uz temu

Djeca i male krize! Zašto je ta druga godina toliko problematična?

S proslavom prvog rođendana završava se relativno mirno…

Pomozite djetetu da izrazi osjećaje

Treba li i u kojoj mjeri ignorirati djetetove…

Djeci trebaju roditelji i edukatori koji će im omogućiti 'vjetar u leđa'

Donosimo vam vrlo zanimljiv intervju s psihologinjom Ksenijom…

Pročitajte i:

tinejdžeri

'Mom tinejdžeru se sviđaju dečki, upravo mi se povjerio. Što da radim?'

Odrastanje je proces formiranja identiteta i svih njegovih aspekata, pa tako i rodnog i seksualnog,…

djeca pod stresom

Nakon traumatskog događaja: Kako se nositi sa životom i svojim emocijama?

Unatrag nekoliko mjeseci svjedoci smo i žrtve višestrukih traumatskih događaja i nije važno svjedočimo li…

beba pije mlijeko

Znate li koliko soka dnevno smije piti vaš mališan? A mlijeka? Što mu od zdravih pića još možete dati?

Voda je najbolji izbor za piće, ali što još možemo ponuditi djeci a da bude…

pas u obitelji

Vau, vau, ja bih van: Ove su pasmine idealne za obitelji s djecom!

Psi su idealni kućni ljubimci za obitelji s djecom, no pri izboru svakako treba paziti…