Četverostruka mama: ‘Nema dana kad mi nije naporno, ali u krevet svaku večer idem ispunjena i sretna’

Biti majka nikako ne znači odreći se osobnih ambicija i interesa; to najbolje dokazuje 36-godišnja Ivana Zagorec Kolednjak, farmaceutkinja i majka četvero djece iz mjesta Turčin, koja uz pomoć supruga Stjepana uspješno vodi vlastitu farmaceutsku tvrtku, u kojoj osmišljava vlastite kozmetičke proizvode i dodatke prehrani, te - prije svega ­ - brine da njezinoj obitelji ništa ne nedostaje. Priča ove žene dokaz je da je sve ljepše i da sve ima više smisla - uz obitelj. No ako ste mislili da je to još jedna idealistička priča, varate se, jer Ivana ima sasvim realne i stvarne poglede na život i majčinstvo. Kaže kako se suprug i ona vole šaliti da žive u "upravljanom kaosu", a kako on izgleda inače, ali i trenutačno, kada nas je svih pogodila pandemija koronavirusa, otkrila je u intervjuu povodom Majčinog dana.

U našem društvu nerijetko vladaju predrasude o ženama s više djece. Naime, smatra se, između ostalog, da se za više djece odlučuju uglavnom žene koje su manje obrazovane i nemaju želju za karijerom. Vaš primjer dokazuje da se može i jedno i drugo. Kako biste vi odgovorili na te predrasude?
Svakodnevno balansiram između četvero djece i posla, nekad više, nekad manje uspješno. Biti poduzetnik omogućava fleksibilnost i samostalnu organizaciju vremena, ali s druge strane to nije posao koji odradiš u 8 sati. Živim posao 24 sata na dan i razmišljam o aktualnim projektima i izazovima i kada kuham, pospremam po kući… Obožavam svoju obitelj, ali i svoj poziv, i stalo mi je da se ostvarim u sve tri uloge, kao supruga, kao majka i kao farmaceut. A kada postoji velika želja, postoji i način. Gotovo da nema dana kada mi nije naporno, ali ne prođe niti jedna večer da ne odem u krevet sretna i ispunjena.

Imate četvero djece, u rasponu od 1,5 do 12 godina. Ne vjerujemo da je uvijek sve idealno. Recite nam kako izgleda stvarnost u obitelji s puno djece, osobito u ovom kriznom razdoblju kroz koje svi prolazimo zbog pandemije koronavirusa?
Suprug i ja se volimo našaliti kako živimo u upravljanom kaosu. Rijetki su trenuci tišine i odmora. Ali nastojimo držati red, brinemo da svako dijete dobije traženu pažnju i odgajamo ih da si međusobno budu najbolji prijatelji. Sa starijim kćerima Dorom (12) i Vidom (10) prolazimo kroz pubertetsko razdoblje, što je psihički zahtjevnije, ali smo ponosni kakve mlade dame postaju. Lada (4) i Adam (1,5) pak traže dobru fizičku spremu i raspoloženost za igru. Na izolaciju zbog pandemije smo se navikavali punih dva dana. Suprug i ja smo ured preselili u kuću, jednu smo sobu opremili televizorom i računalom za naše školarke.  Brzo smo se organizirali, ispisali raspored, dogovorili pravila. Sada nam je tako lijepo da me uhvati tuga kad pomislim da će se sve vratiti na staro. Jednostavno volim kad smo svi na okupu.

Mnogo smo puta čuli kako je najteže s prvim djetetom, a sa svakim dalje, da je sve lakše. Slažete li se s time?
Nesigurnost i neznanje definitivno postoji s prvim djetetom, s narednim je djetetom sve već poznato, jednostavnije. Ali tu su drugi izazovi s kojima se mame susreću. Sjećam se da mi je najveći šok bio s jednog djeteta na dvoje djece. Odjednom shvatiš da više ništa nemaš pod kontrolom jer imaš samo dvije ruke, ali se prepustiš i sve se nekako posloži. Mamama koje rade teško je pronaći vrijeme za sebe. Što više djece, to manje vremena za hobi ili individualnu aktivnost, odricanje je neizbježno. Važno je razviti vještinu da se barem na pet minuta mislima odvedeš na neko mirno mjesto i osjetiš zahvalnost za sve što imaš.

S obzirom da imate četvero djece, a paralelno i uspješnu karijeru, zasigurno morate imati dobro definiran raspored obveza i dužnosti? Imate li neka posebna obiteljska pravila?
Pravilo koje stalno ponavljamo jest da u obitelji svi moraju surađivati i sudjelovati koliko tko može. Starije su cure uključene u kućanske poslove i čuvanje mlađe braće i velika su nam pomoć. Osobno smatram da je jako važno usaditi djeci radne navike. Pospremanje stola, usisavanje, pražnjenje sušilice rublja samo su neki od poslova koje naša djeca rade. Na taj način nama puno pomognu, a one razvijaju osjećaj da su korisne i odgovorne.  

Često se kaže kako su djeca iz velikih obitelji puno staloženija, odgovornija i empatičnija od onih koji su navikli da im je “sve servirano”. Što mislite o tome i kako se vaša djeca slažu?
To je točno, naša djeca to sama primjećuju na primjerima prijatelja koji su jedinci. U velikoj obitelji nema mjesta sebičnosti, egoizmu, netoleranciji. I to se dobro vidi na radionicama koje organizira udruga Obitelji 3plus, čiji smo članovi. Udrugu podržavamo i kao članovi, ali i kao partneri. Naša tvrtka Biovitalis osigurava atraktivne popuste i razne promocije za sve članove Udruge kroz projekt Obiteljska kartica.

Jeste li uvijek maštali o tome da imate veliku obitelj?
Iskreno, nisam. Oduvijek volim djecu i silno sam željela što prije imati vlastitu, ali nikad nisam mislila da ću biti četverostruka mama. Odrasla sam samo uz sestru i tada sam bila svjesna da sam sretna jer nisam jedinica. Ali sada vidim da još više braće višestruko obogaćuje život i presretna sam što će naša djeca imati jedni druge kroz život. Često im govorim koliko je važno da ostanu povezani.

Kako funkcionira obiteljski život kad radite. I kako uopće sve stižete uskladiti, s obzirom da vodite privatnu tvrtku u sklopu koje sami osmišljavate proizvode? U kojem trenutku pronalazite vrijeme za kreativnost?
Tvrtka Biovitalis je moje peto dijete, stvarno ju obožavam i neizmjerno mi je važno ostvariti se kao farmaceut, što ne smatram samo svojim zanimanjem, već i zvanjem. Strast koju osjećam kada razvijam novi proizvod je jedinstvena i nezamjenjiva. Ideje mi često naviru upravo nakon napornog dana, to je moja oaza u kojoj se opuštam. Nastojim što više biti s djecom, pa sam u uredu uglavnom samo prijepodne. Preuzimam mlađu djecu u vrtiću, odnosno od tete čuvalice, a starije cure dočekujem iz škole. Tokom popodneva "kradem" vrijeme u kojem izrađujem planove, pišem projekte, radim na razvoju. Kada nemate previše vremena, nastojite iskoristi svaku minutu, pa tako naprimjer na mailove odgovaram kada čekam neko od djeteta da završi s izvanškolskom aktivnošću. Tvrtku vodim zajedno sa svojim suprugom Stjepanom, koji posljednjih godina "vuče" na poslu više od mene i tako mi omogućuje da se maksimalno posvetim odgoju djece. U kući imamo pomoć jer volim da je uredno i čisto, a važno mi je i da svaki dan bude svježe kuhan ručak. Neke sam poslove jednostavno morala prepustiti kako ono važnije ne bi trpjelo. Jako sam sretna što gotovo svaki dan svi zajedno sjednemo za stol i ručamo, svjesna sam da je to velika privilegija.

Nezahvalno je drugima bilo što savjetovati, no što biste vi naveli kao najvažniju stvar u odgoju djece, koja se vama pokazala učinkovitom i važnom?
Roditelj mora biti roditelj - tu je da dijete voli bezuvjetno, ali i da mu postavi granice. Samo tako mala osoba može postati zrela, samostalna, odgovorna i , najvažnije, zadovoljna odrasla osoba. Dijete će prijatelja pronaći među vršnjacima, a roditelj je taj koji ga usmjerava, potiče i pomaže ga vratiti na "pravi put" kad zatreba.

Razgovarala: Danijela Petrov
Fotografije: privatni arhiv

Tagovi: četvrti put mama, majčin dan, majčinstvo

Pročitajte i: