Prosinac je mjesec blagdana i poklona. Mjesec koji dočekuje zimu i u kojem padaju prvi snjegovi. Mjesec u kojem se ušuškao najkraći dan i najduža noć u godini. Mjesec koji privodi kraju jedan životni ciklus i najavljuje novi početak, nove nade i nove ciljeve. Mjesec koji miriše na cimet i medenjake. Mjesec zvončića u čijoj zvonjavi se kriju obećanja obiteljske sreće, radosti i dječjeg smijeha. Mjesec u kojem zvijezde svjetlucaju kako na nebu, tako i na zemlji. Mjesec velikih iščekivanja, ali i velikih razočarenja kada se blagdanska čarolija rasprsne i ostavi za sobom realnost svakodnevnog, odgovornog, odraslog života.

Iako mi ide na živce komercijalna mašinerija koja se baš u ovom mjesecu više nego ikada pretvori u pravu zvijer-hobotnicu s bezbroj šljaštećih pipaka koji mame našu pažnju i energiju u bezbroj besmislenih i ispraznih aktivnosti i troškova, moram priznati da ipak volim prosinac. Točnije, dijete u meni voli prosinac. Ono pamti sva nekadašnja iščekivanja tog nekog posebnog doživljaja koji obećavaju praznici oko Nove Godine. Jelka, ukrasi, pokloni, Djed Mraz, nasmijani i raspjevani roditelji, snijeg, zimska bajka, vrijeme koje je stalo i pretočilo se u trenutak zajedničke sreće, svjetle točke na traci djetinjih sjećanja. Kasnije kao djevojka sam uglavnom bila razočarana novogodišnjim proslavama jer mi nisu pružale to neko posebno, specijalno, čarobno iskustvo koje je dijete u meni pamtilo i očekivalo da se ponovi. Svojim odraslim umom sam shvatila da je to dan kao i svi drugi, mnogo puta čak i lošiji od drugih. Kasnije kao žena sam prestala slaviti i primjećivati Novu Godinu kao bilo što posebno. Kada sam otišla živjeti u Indiju bila sam okružena sasvim drugim religioznim tradicijama među kojima je Božić bio vrlo neupadljiv, a Nova Godina blijeda sjena Divali-ja, takozvane indijske Nove Godine. Međutim, od kada sam dobila djecu, Božić i Nova Godina su opet postali važni obiteljski događaji i prilika da slavimo, ukrašavamo, poklanjamo, radujemo se i volimo. Takve prilike su uvijek dobrodošle u životu s malom djecom.

carobna-prasina-u-prosincu
Christmas Holidays. Two children lay on a bed in soft pyjamas. Bedroom is decorated by christmas garlands. The children read a great book with Christmas tales. Christmas - magic time. Merry Christmas., Image: 307505098, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy

Mene u prosincu obuzima poriv da se valjam u čarobnoj prašini koju za sobom ostavljaju vile i vilenjaci bajkovitog svijeta moje mašte. Njihovim tragovima se vraćam u zasjenjene hodnike djetinjstva, začaranog divljenjem prema nesvakidašnjem svijetu u kome su čuda moguća i u kome dobro uvijek nadvlada zlo. Hodajući zemljom bajki dijete u meni se uvijek iznova neumorno raduje čaroliji nebrojenih mogućnosti da se izraze ljepota i dobrota od kojih je sazdana sama bit postojanja. Jedna od osnovnih razlika kojom se dječji svijet razlikuje od svijeta odraslih je prisustvo začuđenosti i divljenja životnim oblicima koji se rasprostiru svuda oko nas. To je najveći blagoslov procesa spoznavanja: ushićenost novim otkrićima, uzbuđenje uslijed stjecanja novih uvida, zadovoljstvo uslijed svladavanja novih vještina. Ovo su osjećaji kojima su ispunjene godine djetinjstva i mladosti. Nakon toga, nakon što smo stekli dojam da smo sve važno saznali i svladali, imamo tendenciju da se učahurimo u svom doživljaju realnosti koju organiziramo prema dosadašnjim spoznajama. Sve se teže odvažujemo na daljnja istraživanja, propitivanja, eksperimentiranja i izlaganja riziku da se naš osjećaj kontrole života i okolnosti poljulja. U neku ruku to jeste opravdano ispunjenje potrebe za sigurnošću, ali u takvom životu predvidljive organiziranosti uglavnom nema mjesta za osjećaje začuđenosti i divljenja, koji su nekada dok smo bili djeca hranili našu dušu uvijek novom svježinom i poletom. I kada dijete poželi da mu ispričamo bajku osjetimo se umorni i bezvoljni jer smo odavno u bajke prestali vjerovati i umjesto toga smo povjerovali da je život sivilo bez boja ispunjeno rutinom ili pak teška, bolna, surova borba za opstanak. Ali ustvari, život nam je takav samo zato što smo u to povjerovali.

carobna-prasina-u-prosincu
, Image: 307638589, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy

Mi smatramo realnošću ono što opažamo, a opažamo samo jedan mali dio svijeta oko sebe. Ono što izaberemo da opažamo, postaje naša realnost. Točnije, ta mogućnost da biramo svoja opažanja i svoje reakcije na vanjski svijet daje nam ključ kojim možemo izaći iz čahure. Ako biramo da želimo opaziti čuda, čuda će nam se dešavati jer se nalaze svuda oko nas.Samo je pitanje primijećujemo li ih i koliko je naše opažanje oslobođeno šablona. Kada dijete promatra vodu ono je fascinirano njenom prozirnošću, kapljicama, mekoćom, pjenušanjem, sposobnošću da teče i prolazi između prstiju. Nama su ove stvari već dobro poznate i nismo nimalo fascinirani kad ih vidimo. Što je od ovog dvoje realnost? Voda i dalje ima sva te svojstva, ali ih možemo doživjeti u bezbroj različitih emotivnih tonova. Što smo više prisutni u datom trenutku, sa što više rasterećenim umom, s otvorenošću ka svijetu oko sebe, sličniji smo djetetu i možemo iznova osjećati divljenje prema začuđujućim tvorevinama Božje kreacije. Kada shvatimo da ono što znamo nije konačno, i da je ima toliko toga što bi bilo divno još saznati, postajemo otvoreni. Što manje sudimo, kritiziramo, očekujemo i kontroliramo, jednostavniji smo i stječemo dar da se radujemo jednostavnim stvarima i pojavama. Naša dosadašnja znanja nisu izgubljena, naše vrijednosti i kriteriji i dalje su naša svojina, ali su integrirani na takav način da ne ometaju daljnje spoznavanje, ne stvaraju mu prepreke rigidnom, šablonskom, ograničavajućom vizijom realnosti. Tada postajemo spremni iznova zakoračiti putevima čarobne prašine koju bajkovita bića ostavljaju za sobom. Da iznova uživamo u osjećaju topline u svjetlucavim zimskim noćima, da nam se oči zacakle od zadivljenosti ljepotom i dobrotom od kojih je sazdana suština svijeta.

Sve legende i mitovi starih kultura su stvarne, u njima su sadržani slojevi realnosti kakve su generacije i nacije doživljavale tijekom svojih stoljetnih spoznavanje. A bajke za djecu, iako nisu stvarne, čuvaju sjeme životne mudrosti koje ima moć da u dječjim srcima proklija prelijepim plodovima divljenja prema životu u svoj njegovoj ljepoti i jednostavnosti, plodovima koje će u kasnijim godinama nositi kao istinski dar djetinjstva.

carobna-prasina-u-prosincu
Real Santa Claus. Santa Claus sitting in the living room near the Christmas tree. View from outside through the window., Image: 307671869, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy

Želim vam da ovaj prosinac provedete u izobilju sjajnih, zadivljujućih, čarobnih trenutaka s vašim najmilijima i sa samima sobom.

Tekst: Tamara Toth, blog Mesečeva deca

Foto: Profimedia