Nekada su se otmice djece događale u nama dalekim, nerazvijenim zemljama i bile su prava rijetkost na Zapadu. Nažalost, u današnje vrijeme one to više nisu. U zemljama Europske unije one su postale pošast s kojom se institucije bore već desetljećima. Ulaskom u Uniju i brisanjem granica ne treba se čuditi što su i kod nas postale sve češće. A glavni razlozi otmice su najčešće seksualno zlostavljanje, te trgovina ljudima i organima. Prema procjenama Međunarodne organizacije rada, na toj trgovini se zaradi oko 32 milijarde dolara. U usporedbi s tim, Hrvatsaki proračun iznosi svega oko 17 milijardi dolara.

Zastrašujuć je podatak da u Europskoj uniji svake dvije minute nestane jedno dijete. U SAD-u je situacija još strašnija. Svakih 40 sekundi jedno dijete je oteto ili je nestalo. U Hrvatskoj stanje nije još tako alarmantno, ali ako se nešto ne poduzme, brzo bi se moglo pogoršati. Tako se u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba 2012. godine tragalo za 27 djece, dok se u 2016. godini taj broj popeo na 40. Prema podacima u 2015. godini policiji je prijavljeno oko 1550 nestanaka maloljetnih osoba.

Razlog zašto su djeca sve više mete otmičara je u tome što ih je puno lakše prevariti i pridobiti na suradnju. Djeca su nevina, dobra i iskrena, pa smatraju da su i drugi takvi. Po njihovoj logici, zašto bi im netko učinio nešto loše ako im je dao slatkiš ili igračku. To je znak dobrote. A ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da su im odrasli uzori i u njima vide sve ono što oni jednog dana žele biti, ponekad ne prepoznajući ono loše. To su obično muškarci koji imaju auto u koji bi svaki dječak poželio ući ili pak dotjerane drage žene koje ih samo žele odvesti kući.

A otmičari su postali i sve domišljatiji, pa kako bi izbjegli dječji plač i bijes, sve više koriste igračke, slatkiše ili umiljate životinje kako bi ih odvukli od njihovih roditelja ili sigurnosti skupine. Tako je jedan eksperiment pokazao poražavajuće rezultate. Sedam od desetero djece je bilo voljno otići sa strancem, nakon što su se poigrali s njegovim psićem, kako bi vidjeli i druge pse koje ima. Drugi je pak eksperiment pokazao da su djeca spremna ući u kamion koji prodaje sladoled bez prevelikog razmišljanja. Naime, otmičari ne izgledaju kao neki zastrašujući, opasni ili pak maskirani likovi kako ih djeca najčešće zamišljaju.

broj-nestale-djece-u-svijetu-sve-veci
, Image: 331445169, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy

Zato kada ste u parku, na igralištu ili shopping centru, uvijek vodite računa da držite dijete za ruku ili da vam je u neposrednoj blizini. Otmičari najviše vrebaju na navedenim mjestima jer tada je pažnja roditelja usmjerena na nešto drugo. Od pisanja poruka na mobitelu, do potrage za željenim komadom odjeće ili obuće.

Upravo zato je na roditeljima da razviju zdrav odnos sa svojom djecom koji se temelji na ljubavi, obostranom povjerenju i podršci. Da znaju da im se mogu uvijek obratiti kada se osjećaju nesigurno ili ako im zatreba pomoć. Jedino tada mogu imati otvoreni razgovor s djecom koja će ih saslušati i usvojiti savjete koje su im dali kako bi izbjegli moguće opasnosti, jer će im vjerovati.

Kako razgovarati s djecom?

Kao prvo dajte im do znanja da zli (zlonamjerni) ljudi ne izgledaju uvijek opasno ili se ponašaju čudno. Objasnite im da otmičari pokušavaju na razne načine zadobiti njihovo povjerenje (dijeljenje slatkiša, igranje sa životinjama i sl.) i da djeluju dobro i bezopasno.

Savjeti za roditelje!

- uvijek pratite gdje dijete ide i s kim,

- uvijek odredite vremenski koliko će se dijete dugo negdje zadržati, i tražite da vas obavezno obavijesti o promjeni dogovorenog plana,

- upoznajte djetetove prijatelje i razmjenite brojeve telefona s njima ili njihovim roditeljima,

- potrudite se da dijete što ranije nauči napamet broj mobitela od roditelja i policije,

- dijete mora znati kome se može obratiti za pomoć ako su roditelji nedostupni,

- naučite djecu da prepoznaju i izbjegavaju rizične situacije, te kako da se ponašaju ako se nađu u takvim situacijama, često to može biti šifra koju međusobno dogovorite i bez koje ne treba pristajati ni na kakvo udaljavanje od vas.

- upozorite na opasnosti stopiranja i ulaženja u vozilo nepoznate osobe,

- upozorite da ne odlazi s nepoznatim osobama ni iz kakvog razloga.

Nakon što prođete s djetetom sve ove bitne upute, možete i praktično isprobati koliko je usvojilo pravila tako što ćete ga testirati. Zamolite nekog od svojih dobrih poznanika koje dijete ne pozna da pokuša udaljiti dijete od vas i u blizini pratite njegovu reakciju. Neće biti ugodno, ali dat će vam uvid u to koliko još trebate raditi. Ne morate se nužno fokusirati na zastrašivanje (ne želite stvoriti paranoično dijete koje se svakoga plaši i u svima vidi prijetnju), već na dogovor oko pravila koja se tiču njegove sigurnosti i koja spadaju među najvažnija pravila koja postavljate u obitelji. Testiranje nemojte prečesto provoditi jer će s vremenom dijete pomisliti da se svaki put radilo samo o vježbi...

Evo najčešćih zabluda roditelja... jeste li i vi među njima?

- To se nikada neće dogoditi meni.

- Ja uvijek pazim na svoje dijete.

- Imam GPS uređaj za dijete. - Naučila sam dijete da ne razgovara s nepoznatima.

Jedan od primjera testiranja djetetove reakcije i pokušaja otmice:

Internet i informacije o djeci

Znate li da oko 50% djece u vrtiću i 1. razredu osnovne škole ima interakciju s ljudima preko interneta? Kako je to omiljeni alat otmičara djece, nikad nije prerano krenuti s preventivnim strategijama:

- budite upoznati s online aktivnostima djeteta

- podsjetite ih da ne pružaju svoje osobne podatke

- objasnite im da se ne smiju nalaziti s ljudima koje upoznaju online

- izbjegavajte postavljanje fotografija djece

- ne širite sami informacije o svojem djetetu (ime, adresu, radionice i aktivnosti koje pohađa, vrijeme i mjesto gdje će se nalaziti...)

Nažalost, u Hrvatskoj se slabo radi na prevenciji, te se uglavnom djeluje tek kada se otmica dogodi. Zato je važno da roditelji budu svjesni da su upravo oni ti koji moraju raditi na prevenciji ove pošasti.

Više savjeta pročitajte ovdje

http://www.nestaladjeca.hr/

PDF slikovnice Ne, ne idem koju možete čitati s djecom i na taj način ga upozoravati na poželjnu i nepoželjnu reakciju kad se suoči s nepoznatom osobom koja ga poziva k sebi.

Tekst: Iva Brčić, certificirana edukatorica, udruga Najsretnija beba Hrvatska; Ivančica Tarade

Foto: Profimedia