
5 malih i važnih pravila u komunikaciji s djecom
Komunikacija nije samo puko prenošenje informacija, već i važan element u odgoju, pomoću kojeg možemo potaknuti dijete na aktivnost, na razmišljanje, pa i na motivaciju i samopouzdanje!
Djeca
su
pametna
mala
bića,
brzo
i
lako
uče
i
pamte,
što
roditelje
često
može
zavarati,
pa
se
prema
njima
ponašaju
kao
prema
odraslima,
a
ne
kao
prema
djeci.
To
se
najbolje
vidi
kroz
primjere
u
komunikaciji
kada
roditelji
pričaju
s
mališanima
kao
sa
sebi
ravnima.
Pritom,
ne
mislim
da
roditelji
trebaju
"tepati"
i
koristiti
"bebi"
govor,
već
pričati
tako
da
ih
dijete
stvarno
razumije
i
da
može
pratiti
tijek
komunikacije.
Zato je korisno da se u razgovorima s djecom uzrasta dvije, tri, četiri godine, pridržavamo ovih jednostavnh pravila.
Pravilo broj 1.
Obratite se djetetu imenom i budite u istoj ravnini. Djeci najbolje skrećete pažnju kada prva rečenica počinje njihovim imenom i to kada ste u istoj visini s njim, jer komunikacija ne može početi sve dok se ne napravi kontakt očima sa sugovornikom. To što vi pričate dok je dijete pored vas uopće ne znači da ste uspostavili komunikaciju i ne ljutite se na dijete ako vas nije slušalo. Ono jednostavno nije moglo razumijeti da pričate njemu. Zato se spustite na njegovu visinu i kažite - Marko, idemo kod bake na ručak. Dođi da se spremimo. Kada ste uspostavili ovakav kontakt možete nastaviti pričati jer onda dijete razumije da govorite njemu. Ipak, što je dijete mlađe, to kontakt očima treba duže trajati, tj. trebate ga gledati sve vrijeme razgovarate.
Pravilo broj 2.
Koristite riječi koje koristi i dijete. Nekada roditelji u želji da obogate djetetov rječnik koriste riječi koje su djetetu, zbog uzrasta i verbalnih sposobnosti, komplicirane za izgovor i čije značenje mu je nepoznato. Međutim, ovo dovodi do dvije situacije - prva je da nas dijete ne sluša jer nas ne razumije, a druga je da dijete uđe u frustraciju jer, i pored želje i volje, jednostavno ne može ponoviti neku riječ. Zato se držite one stare "sve u svoje vrijeme", odnosno učite dijete "težim i složenijim" riječima kada ono od vas zatraži da mu ih pojasnite. Naravno, vi možete postupno uvoditi nove riječi, ali ne kada su one u formi zahtjeva za dijete, već samo na "nivou priče", a ono će vas samo pitati kada želi da mu objasnite neku riječ i tada je pravi trenutak da to napravite.
Pravilo broj 3.
Koristite riječi koje želite da i dijete koristi. Izvoli, hvala, molim, oprosti, dobar dan, doviđenja…, su riječi koje želimo da govore i naša djeca. Ako znamo da djeca najviše uče kroz promatranje i oponašanje, onda je jasno da i mi roditelji trebamo govoriti isto ono što od djeteta očekujemo (i obrnuto, da izbjegavamo riječi koje ne želimo da naše dijete govori). Ne možemo očekivati da se dijete ispriča ili zahvali ako ono od nas to nikada ne čuje. Čak i kada mu kažete - Zahvali se, ako to nije čulo ranije od vas, neće mu mnogo značiti kao zahtjev, niti će biti motivirano da to napravi sljedeći put.
Pravilo broj 4.
Jedna stvar u jednom trenutku. Kada roditelj daje djetetu informacije ili zadatke, ako ih je više, onda vrijedi ovo pravilo. Zašto? Zato što postoji ograničen broj informacija koje u jednom trenutku možemo primiti, obraditi i razumjeti. U rečenici tipa: "Kad budemo otišli na more za mjesec dana, ti ćeš učiti plivati i upoznat ćeš mnogo novih prijatelja i svaki dan ćemo jesti sladoled!", dijete od dvije godine će se fokusirati samo na jednu stvar - onu koju najviše voli, a sve ostalo će "izbrisati", jer ih je previše (ovo je misaoni proces koji se odvija podsvjesno kod svih nas, ne samo kod djece). U ovim situacijama jedino što roditelj dobija je bezbroj puta ponovljeno pitanje "Kada ćeš mi kupiti sladoled?" I koliko god puta ponovite - Kad budemo na moru, djetetu to neće mnogo značiti, jer je njemu budućnost kao pojam nepoznata i previše daleka. Dakle, recite mu samo ono što je u tom trenutku važno i relevantno - sad idemo van, sad ćemo kupiti kokice, sad ćemo gledati crtić…
Pravilo broj 5.
Miran ton je djelotvorniji od strogog. Često se misli da se strogim tonom postiže da nas dijete (po)sluša, međutim to nije istina. Strog ton unosi nelagodu i dijete (ali i svaku drugu osobu) stavlja u podređenu poziciju i stvara otpor. S druge strane, miran ton privlači pažnju, a blago spušten glas drugu osobu navodi da pažljivije sluša kako bi čula što joj se govori. Također, miran ton "šalje" poruku da poštujemo svog sugovornika, pa je samim tim vjerojatnost da će nas slušati mnogo veća.
Tekst:
Dragana
Aleksić,
family
coach
Foto:
Profimedia
Tagovi: djeca, Dragana Aleksić, frustracija, komunikacija, roditelji
Vezano uz temu

Ne zabadaj svoj nos! Ili, drugim riječima, zašto ne dijeliti savjete drugim roditeljima ako to nisu tražili?
Često mislimo da najbolje znamo kako riješiti neki…

Maleni Mak dobio sestricu, rodila Sarah Josipović i otkrila bebino neobično ime
Sarah Josipović i Jan Jerič dobili su drugo…

'U 2021. ću čistiti sobu': I djeca mogu donositi novogodišnje odluke! Samo da ih se drže...
Stara je godina pri kraju i vjerojatno se…

15 rečenica koje će umiriti vašeg klinca... kad pomislite da je baš sve otišlo u nepovrat
Poznate su vam "one situacije" s vašim djetetom…
Pročitajte i:

Naučite vašu bebu da sama zaspi! Nije magija, postoje točno određene tehnike i savjeti kako...
Normalno je da se bebe bude noću tijekom prvih 12 mjeseci života. Međutim, često buđenje…

Endometrioza, poremećaj od kojeg boluje svaka deseta žena - može se liječiti!
Obilna krvarenja, grčevi, bol u trbuhu, pa čak i kada nemate menstruaciju… Zvuči poznato? Možda…

Dobro je da se vaše dijete ponekad samostalno igra, i to ne samo da vi 'uhvatite' malo mira
Samostalna i neovisna igra vrlo je važan element u razvoju djeteta. Bonus za roditelje: i…

Da su za ovu knjigu znali naši roditelji: Što vam je činiti kad su objašnjenja za djetetovo ponašanje beskorisna?
Jedno od najčešćih objašnjenja roditelja zašto se njegovo dijete neprikladno ponaša jest umor. No zapitajte…