Emocije - Olovka osjećaja

Kako bi dijete odraslo u osobu koja je uspješna u suočavanju s poteškoćama i koja je zadovoljna odnosima sa članovima obitelji i drugim ljudima, kroz djetinjstvo se treba raditi na učenju prepoznavanja i izražavanja vlastitih potreba i osjećaja. Ponekad roditelji podrazumijevaju da djeca znaju izraziti svoje osjećaje i da će im reći kako se osjećaju, ali često se ispostavi suprotno. Djecu treba poučavati načinima nošenja s teškim situacijama, izražavanju osjećaja, ali i uvažavanju osjećaja drugih. Budući da je ovo razdoblje obilježeno raznim osjećajima i kod djece i kod roditelja ovo je prilika za poticanje razgovora o emocijama kroz igru, bolje upoznavanje s njima te za zajedničko osnaživanje roditelja i djece u prepoznavanju i nošenju s ugodnim i neugodnim emocijama.

U sredinu se postavi olovka i 4 slike osjećaja - sreća, tuga, ljutnja, strah (mogu se nacrtati ili isprintati). Dodatno se sa strane pripreme razne situacijske slike – koje opisuju različite događaje koje možemo povezati s ta četiri osjećaja (pronađite s Interneta/časopisa). Djeca i roditelji po redu vrte olovku, a kad se vrh zaustavi na nekoj slici osjećaja trebaju potražiti odgovarajuću situacijsku sliku povezanu s tim osjećajem. Može biti zadatak i da odglume taj osjećaj ili ispričaju vlastiti doživljaj povezan sa slikom i/ili određenim osjećajem.

Razne igre, čitanje knjiga, ali i razgovor o međusobnim potrebama..., puno je toga što možete raditi s djecom kod kuće. Zbog krize izazvane koronavirusom, ali i nedavnim potresom u Zagrebu, i djeci su protekli tjedni obilježeni neizvjesnošću, zabrinutošću i nelagodom. Aktivnosti koje predlažemo pomoći će im lakše se nositi s različitim emocijama, ali i poraditi na slici o sebi te ljudima oko sebe

Obitelj - Veseli lanac

Svaka obitelj je jedinstvena na svoj način. Iako obitelj najčešće smatramo izvorom ljubavi, sigurnosti i podrške, prirodno je da u obitelji ponekad postoje nesuglasice i neslaganja u mišljenjima. Obitelj čine pojedinci koji se razlikuju prema svojim osobinama, potrebama i željama. Uz to, obitelji zajedno prolaze kroz različite stresne događaje kao što je trenutna situacija u kojoj članovi obitelji provode jako puno vremena jedni s drugima i moguće imaju vrlo malo osobnog prostora što ponekad može biti izvor teškoća u komunikaciji unutar obitelji. Stoga smo pripremili aktivnost koja potiče zbližavanje i povezivanje članova obitelji.

Prijateljstvo - Recept

Djeca pokazuju interes za vršnjake od rane dobi, ali poimanje koncepta prijateljstva mijenja se s razvojnom dobi djeteta. Na razvijanje prijateljstva veliki utjecaj ima kognitivni razvoj djeteta, no i  roditelji također imaju značajnu aktivnu ulogu. Naime, roditelji organiziraju druženja djece i tako potiču razvijanje socijalnih vještina i ostvarivanje pozitivnih iskustva, što je u trenutnoj situaciji onemogućeno. Sada je prilika za razgovor s djecom o pozitivnim karakteristikama prijatelja kako bi se djecu učilo prepoznavanju pozitivnih osobina i oblika ponašanja kod vršnjaka te kako bi se i sama trudila ponašati socijalno poželjno. Stoga je ova aktivnost zamišljena da dijete uz pomoć roditelja napravi svoj recept za prijateljstvo, odnosno u lonac stavi ‘sastojke’ vezane uz poželjna ponašanja i osobine prijatelja.

Samopouzdanje - Ja to mogu kutijica

Samopouzdanje se odnosi na dojam koji osoba ima o sebi, a ono se može podijeliti na dvije komponente: unutarnje (još se naziva i samopoštovanje) i vanjsko. Vanjsko samopouzdanje odnosi se na znanje o svojim sposobnostima i vještinama, odnosno na znanje o aktivnostima u kojima je pojedinac dobar i rezultatima koje vjeruje da može postići. Djeca uče i razvijaju se pokušavajući naučiti nove stvari i savladati nove prepreke i izazove. Roditelji su oni koji su najbliži za davanje podrške te za usmjeravanje i ohrabrivanje djeteta. Također, roditelji su oni koji djetetu trebaju dati do znanja da je u redu nekada pogriješiti te ga naučiti kako se nositi s neuspjehom. Samopouzdanje djeteta, ali i obitelji, može se jačati kroz osvještavanje pozitivnih osobina, vrlina i sposobnosti. Uz aktivnost ‘Ja to mogu’ svaki član obitelji ima priliku poraditi na svome samopouzdanju i time doprinijeti jačanju obiteljskog samopouzdanja.

Svaki član obitelji izradi kutijicu od papira na koju napiše: “Ja to mogu” i ukrasi ju kako god želi - flomasterima, pastelama, kolaž papirom. Svatko dobije 5 šarenih papirića na koje će napisati 5 stvari koje može ili zna napraviti. Ako se djeca ne mogu sama dosjetiti, roditelji im pomažu u smišljanju stvari koje mogu (npr. Popeti se na drvo, dotaknuti jezikom nos, dobro zbrajati, pjevati, plesati, brzo trčati, voziti bicikl, lako sklapati prijateljstva, uspješno se zabavljati samo ili u društvu s drugom djecom, uspješno surađivati s vršnjacima i odraslima, zna donositi odluke, kreativno je, sigurno je u svoje sposobnosti, radi dobro i uz male napore, inače je zadovoljno svojim radom).
Kad su svi gotovi, svatko u svoju kutijicu ubacuje šarene papiriće. Zadatak je roditelja i djece da pokušaju što više napuniti kutijicu. Primjerice, moguće je na kraju svakog dana razmisliti o tome što su dobro napravili ili naučili taj dan i da to ubace u kutijicu. Kad god se netko od članova obitelji osjeća loše volje ili kada im nešto ne ide od ruke mogu otvoriti kutijicu i vidjeti koliko toga znaju.

Samopoštovanje - Dugasamopoštovanja

Tema samopoštovanja je izrazito važna za djecu. Samopoštovanje se odnosi na način na koji dijete vidi sebe, a ono značajno utječe na njegove osjećaje, rad i postignuće. Dijete visokog samopoštovanja lakše izađe na kraj s različitim životnim izazovima - stvara kvalitetne odnose s vršnjacima; uspješno je u školi; dobro se nosi s neuspjehom; uspješno se suočava s novim životnim situacijama; može samostalno donositi odluke. Samopoštovanje se razvija i mijenja tijekom života te ga je potrebno poticati i razvijati kod djece. Samopoštovanje kod djece u velikoj mjeri ovisi o porukama koje dobiva od njemu važnih i bliskih osoba – prvenstveno od roditelja, a tijekom odrastanja na njega sve više utječu i vršnjaci. Stoga je jedna aktivnost posvećena upravo tome.

Tekst: Ana Čulin, mag.psych. i Ana Orlić, mag.psych., Hrabri telefon
Fotografije: Hrabri telefon i Profimedia