Udruga Anđeli iz Splita svakodnevno se bori da se njihova djeca prepoznaju kao Anđeli koja su - bez obzira na to što ponekad ne mogu micati rukama ili nogama, govoriti ili samostalno se hraniti - sposobna na vrlo intenzivan način doživljavati svijet oko sebe. Pročitajte njihove priče.

Djeca Anđeli svakodnevno su ovdje među nama. Više ili manje toga smo svi svjesni. I opet, više ili manje se svi ponašamo u skladu s tim – neki pružaju ruke, dok neki okreću glavu.

Jednom zauvijek trebalo bi svima objasniti da od djece najtežih tjelesnih invalida i od svih problema s kojima se susreću njihove obitelji, nitko više ne smije okretati glavu – bio on političar, činovnik, liječnik, bilo koji građanin... Jer, imati dijete Anđela, reći će vam to njihovi roditelji, uz svu tragediju veliki je blagoslov. Anđeli su posebni, gotovo kao iz neke druge dimenzije, senzibilni, otvoreni za okolinu na nekim višim nivoima. Iako često ne mogu micati rukama ili nogama, govoriti ili se samostalno hraniti, itekako su sposobni na vrlo intenzivan način osjećati svijet oko sebe, emocije i stavove ljudi koji ih okružuju. Znaju dati i primiti ljubav, samo što to ne mogu izraziti riječima. Uostalom, što su riječi? U društvu u kakvom živimo ionako je više lažnih koje ranjavaju nego iskrenih koje blagotvorno liječe i zacjeljuju...

Ono najvažnije je da djeca s najtežom tjelesnom invalidnošću zaslužuju život dostojan čovjeka. Zbog svog teškog stanja ne mogu si ga sami pružiti, ali upravo zato njihovim roditeljima društvo i država trebaju u potpunosti omogućiti sve uvjete za kvalitetnu brigu o svojoj bolesnoj djeci.
Nažalost, u praksi i stvarnom životu to često nije niti u rangu nužnog i osnovnog, a milijun je svjetlosnih godina daleko od idealnog. Ipak, sitnim i odlučnim koracima se i jaz od milijun svjetlosnih godina može prijeći, na kolektivnu svijest i zakonodavstvo se može utjecati, a proces senzibilizacije uz upornost daje rezultate.

I ovoj je knjizi, uostalom, svrha pokazati tko su djeca Anđeli, koliko ih ima, kakav im je život omogućen u Republici Hrvatskoj i što je iza svake suze koju su prolile njihove majke.

Roditelji okupljeni u splitsku Udrugu roditelja i djece s najtežom tjelesnom invalidnošću “Anđeli”, postali su najjači i najhrabriji borci za prava svoje djece. Iako djeluje na splitskom području, udruga okuplja roditelje iz cijele Hrvatske. Mnogi su, već na rubu beznađa i volje za životom, upravo u Udruzi “Anđeli” pronašli čvrstu ruku koja ih je povukla nazad iz crnila – pronašli su pomoć, savjete, podršku, terapiju i rehabilitaciju za djecu...
Udruga samostalno djeluje od 08. srpnja 2005. a do tada su se članovi borili kroz Klub roditelja za djecu najteže tjelesne invalide pri Udruzi osoba s invaliditetom Split. Osnovala ju je sadašnja predsjednica Dijana Aničić, a “Anđeli” su izrasli u najveću i najjaču udrugu ovakvog tipa u Hrvatskoj. Okupljaju 550 djece i roditelja, a u Udruzi je zaposleno više stručnjaka raznih profila: fizioterapeut, psiholog, sociolog, logoped, defektolog, Montessori i MarteMeo terapeut, Halliwick terapeut, radni terapeut...

Prioriteti u radu Udruge su okupljanje što većeg broja djece s najtežom tjelesnom invalidnošću i organiziranje svih oblika pomoći djeci i obiteljima.
Cilj Udruge je i potaknuti roditelje na aktivnost kako bi djecu što više uključivali u svakodnevan život. Jer, ne zaboravimo, najveći broj djece izoliran je u kućama i skriven od očiju javnosti. Ali zato su Anđeli tu. Roditelji uz njih nisu sami, a osjećaj da nekome pripadaju i da ih netko svesrdno podržava neizmjerno pomaže u razbijanju potrebe za izolacijom te drastično mijenja pogled na život.

 Predsjednica udruge Anđeli Dijana Aničić i njezin sin Duje

Glavna slika djelo je poznatog slikara Matka Trebotića koji ju je naslikao baš za Anđele i za njihovu nedavno objavljenu knjigu. Više informacija o udruzi možete saznati na njihovim stranicama www.andjeli.hr.