Naša vrijedna mama iz obitelji Leonidas na svojem obiteljskom blogu redovito ima lijepe priče i korisne savjete. Ovoga puta govori o tome kako preživjeti prvu godinu - kako je bilo njoj tada, a kako joj je danas. Izvrsno štivo za sve uplašene roditelje.

Htjela bih reći svim majkama s malim bebicama koje se pitaju da li će uspjeti preživjeti prvu godinu dana, možda dvije.... kasnije bude ipak lakše.
Moram vam ispričati jednu večer s kćerkicom kada je imala 1 godinu ili dvije, a kako nam je danas (4g. skoro)

Prije:
Igranje, slaganje pričanje priča i slično, cijelo popodne, crtić možda 5 minuta i onda mami u krilo i maženje, pa onda me primi za uho i uspavljuje se. Pa onda je napravim večeru, posjednem ju, a ona će: Hjani me, mama, ja kažem da zna sama jesti i da kako u vrtiću ju nitko ne hrani neće nitko ni kod kuće. Pokušava ona par puta, pa prijeđe na tatu, pa ni kod tate ne pali, pa se ustaje i trči, pa se sjedne. Uglavnom dok pojede, onda kreće pranje i oblačenje u pidžamu. Čim ju skinem, dijete golo trči po stanu, u sve kuteve se sakriva i vrišti od sreće. Kada ju konačno ulovimo, operem ili se okupa (kada baš imam vremena i živaca), obučemo pidžamu. Perem joj zube: Noa, okreni se, otvori usta, stisni zube, pljuni, nemoj se okretati u tu stranu, pričekaj još malo....i slično Naravno da ne voli prati zubiće, pa onda dok peremo govorim joj da će joj bakterije pojesti zubiće pa ih neće imati i neće moći jesti, žvakati žvake, da će bitti ko deda. Nakon, pranja zubi, počinje opraštenje, pusa tati, pusa mami, pusa medi, daj mi gazu za spavanje. Stavimo ju u krevet, i nakon par minuta: Mama!!!!! Meni se piški, pa ja po nju i odvedem ju na wc pa opet u krevet. (ima krevet kao oni stari kreveti na kat, samo je njoj donji dio igaonica, pa sam ju naučila da ne može sama iz kreveta). Pa nakon par miunta: Mama!!!! Ja sam žedna, pa nosim čašu vode. Oko 9: 15h ležem u krevet premorena, i mislim da zaspim prije nje......

Ostatak teksta pogledajte ovdje.