Jedna od najvažnijih stvari koju roditelj može naučiti svoje dijete jest vještina pozitivnog razmišljanja. Ona će ga u životu uvijek podizati u trenucima kad naiđe na prepreke i kad osjeti depresiju. Usvoji li dijete optimističan stav prema životu, bit će uspješnije u školi, zadovoljnije sobom, psihički stabilnije i tjelesno zdravije. Počne li učiti odmalena pozitivno misliti i imati optimističan stav prema životu, to će mu puno pomoći u razdoblju puberteta kad sazrijevanje postaje teže te kasnije u životu kad se treba boriti za vlastitu egzistenciju.

Pozitivni stavovi

Sve se više govori o tome kako naše misli određuju našu sudbinu. Ako su one pozitivne, tada ćemo životne prepreke rješavati jer ćemo biti uvjereni u poboljšanje i poduzimati sve da tako i bude. Pesimisti će se s druge strane baviti mišlju kako će sve zlo ovoga svijeta pogoditi upravo njih i kako je određena prepreka samo dio u moru problema. Takav stav ne potiče razmišljanje o tome kako situaciju pokušati riješiti. Psiholog Seligman, autor knjge "Optimistično dijete" je u nizu dugogodišnjih istraživanja optimizma utvrdio kako optimisti imaju dvostruko više pozitivnih misli od negativnih. Za razliku od njih kod pesimista je taj omjer 1:1. Zato pokušajte njegovati pozitivne misli ne samo kod sebe, već i kod malog djeteta. Pokušajte svakodnevno provesti dio vremena u razgovoru s djetetom. To može biti baš prije spavanja kad zajedno rezimirate protekli dan. Neka vam dijete ispriča što je lijepo taj dan radilo. Pitajte i što mu se ružno dogodilo. Nemojte negirati djetetove negativne osjećaje, i oni su stvarni. Na kraju ipak možete zaključiti kako je lijepih događaja puno više.

Ja mogu mijenjati stvari

Od prvih dana dijete uči kako se riješiti osjećaja bespomoćnosti s kojim se rodi. U početku ništa ne može učiniti svojom voljom, a s vremenom, kako se glavica nauči okretati u željenom smjeru, a oči se uspijevaju fokusirati na željeni predmet i ručice uspješno posežu za predmetima, nauči da ima moć samostalno nešto napraviti. Dijete uviđa rezultate svog djelovanja. Osjećati moć i zadovoljstvo uspjehom prvi je temelj pozitivnog stava prema životu. Maleno dijete je spontano vođeno motom "ja mogu i probat ću" savladati prepreku. Taj osjećaj je dragocjen i roditelji, naravno uz stalnu brigu o sigurnosti djeteta, trebaju ga što manje suzbijati. Zato dopustite djetetu da, čim pokaže želju, samostalno jede prstićima i drži žlicu ili mu kupite igračke koje će jasno reagirati na djetetove akcije (primjerice, dijete pritisne tipku nakon čega igračka progovara, zasvijetli). Izrazito je važno da dijete shvati da upravo ono svojim postupcima ima moć i može utjecati na svoju okolinu.

Prepreke su privremene

Vrlo je važno razvijati kod djeteta osjećaj da problemi i prepreke nisu trajni, već privremeni. Kad ne uspije u nečemu, a vidite da bi željelo uspjeti, ali pred prvom preprekom posustaje, motivirajte ga njegovim realnim mogućnostima. Dijete zasigurno ima potencijal koji se može aktivirati, samo je potrebno vjerovati u njega i pokušati ponovno. Optimističan stav razvija se i utjehom koja naglašava privremenost prepreke. Primjerice vaše mlađe dijete se ljuti jer ne zna pisati slova niti pravilno držati olovku kao starije dijete. Utješite ga tako što ćete mu reći da je ono još maleno i da će kad malo naraste, isto naučiti pisati slova. Važno je da dijete ne pomisli kako je zauvijek osuđeno na neznanje. Dijete treba učiti da će sve proći i loše stvari se našim zalaganjem mogu promijeniti.

Konstruktivna kritika

Pesimisti vole kritizirati i nerijetko vrlo dobro prosuđuju trenutnu situaciju (bliže su istini od optimista). No, svojim realnim prosudbama mogu ugasiti pozitivnu energiju i volju koja bi mogla biti usmjerena na trud oko rješavanja problema. Kad dijete napravi nešto svojom krivnjom ili zloćom, ne biste se trebali koncentrirati na osuđivanje djeteta kao osobe. Primjerice, umjesto da u takvoj situaciji kažete: "Kako si nespretan i zločest, uvijek se uprljaš i sve potrgaš!" radije recite: "Danas se loše ponašaš. To mi se nimalo ne dopada!" ili "Rekla sam ti da pospremiš igračke. Zašto me nisi poslušao?" Time nećete osuditi osobu djeteta i reći joj da je uvijek i trajno zločesta, neposlušna ili budalasta, već ćete osuditi sam postupak neposluha. Razmislite kako se vi osjećate kad vama netko kaže da ste zločesti, nespretni i neposlušni.

Prepreka ima pozitivne strane

Prepreke i loši događaji su sastavni dio života. Njih ne možemo izbjeći. Možemo samo pokušati promijeniti stav prema njima kako bismo iz njih izvukli nešto korisno i po mogućnosti drugi put ne ponovili istu pogrešku. Optimist će reći: "Što me ne ubije, to me jača!" U toj rečenici je sadržana velika mudrost usmjerena protiv pesimizma. Pesimističan čovjek će iznaći sve razloge zašto u nečemu nije uspio i još će preusmjeriti tu analizu i na druge loše događaje kojima će nezasluženo pripisati katastrofične rezultate. Trebate shvatiti da takva reakcija na događaje jednostavno nije pravedna jer ne odgovara istini. Ako vam je šef rekao da nije zadovoljan rezultatom nekog obavljenog posla ili prijateljica misli da ste ispekli loš kolač, to ne znači da ste loš radnik, da vas šef i nitko u firmi ne voli ili da ne znate kuhati i da trebate prekinuti odnose s prijateljicom koja vas mrzi. Priznajte da se kod pripreme kolača niste baš držali recepta, a da na poslu u posljednje vrijeme malo zabušavate. Važno je da pesimistične misli naučite kontrolirati i ne prenosite ih na dijete. Dijete uči od vas i usvaja obrasce ponašanja. Učite ga stoga kako se loše stvari u životu događaju, ali kako one nisu zauvijek i kako na njih možemo utjecati i promijeniti ih. Primjerice, dijete je palo u vrtiću, slomilo nogu i završilo u gipsu. Iako je tužno jer se ne može igrati ili ga boli noga, možete mu pomoći s malo optimizma. Pokušajte mu pokazati kako je sada dobilo taj veliki bijeli gips po kojem se izvrsno može crtati.

Umjereno s optimizmom

Koliko god je bolje biti pretjeran optimist, u usporedbi s pesimistom, nerealni optimizam nije uvijek dobar i koristan. Optimist je često sklon misliti da je on u pravu,  ne razmišlja što bi se sve loše moglo dogoditi te time nema najbolji osjećaj kad je pretjerao i kad se treba povući. Pretjerani optimisti su i naša djeca koja se rađaju s velikom vjerom da će u nečemu uspjeti i, često zbog neznanja da se nešto loše može dogoditi, srljaju. Mala trogodišnja Lana se jednog dana stubama popela na prvi kat u dvoetažnom stanu i s vrha viknula mami: "Mama, ja sam slonić Dambo! Letim!" Djevojčica je odlučila isprobati letenje. Kako bi je spasila, majka je skočila i uspjela doskočiti prije no što se dijete bacilo. Situacija je zaista bila opasna, no tako malom djetetu ne možemo zamjeriti optimizam. U takvoj situaciji moramo mu objasniti koje opasnosti mu prijete i nikako ne reagirati napadom. Zato i jesmo pored njega da ga zaštitimo i naučimo kako da se samo zaštiti - od padanja dok je još malo, a zatim kasnije i od lošeg društva, rizičnih oblika ponašanja, ali i pesimizma.

Tekst: Ivona Šatrak

Foto: Thinkstock