Znam, znam, stoput ste već to čuli, i za toster dobijemo uputstvo za uporabu, a za dijete ne. Da, zgodno je to čuti i znati, ali i dalje nemamo uputstvo

Do trenutka dok ne dobijete dijete, svijet i život imaju potpuno drugu boju, okus, miris, ali i tempo.
Vi ste u središtu pažnje, svoj ste centar svijeta prema kojemu oblikujete dnevne aktivnosti, odnose s ljudima, vrijeme kada i kamo ćete nekamo otići i hoćete li uopće (nakon što dijete dođe u kuću, vrlo često žalite za tim trenucima kad ste odlučili ne otići na koncert, izložbu, piće, ali i to je u redu).
Igrate svoju ulogu uspješne poslovne žene, dobrog učitelja, sjajne poslovne suradnice, vrijednog radnika, dobrog i odanog prijatelja, osobe koja uvijek ima vremena poslušati nečije probleme, u društvu ste poznati kao filmofil, a na poslu vas uvijek pitaju da preporučite neku dobru knjigu.



A onda, sve se to mijenja.
U kuću dolazi dijete, a vi ne znate što i kako sada.
Pa provjeravate diše li, jesu li mu nogice hladne, je li normalno da toliko spava. Onda ga probudite pa ne znate je li normalno da toliko plače.
A vi više ne stižete ni pola od onoga što ste stizali prije kad ste mislili da nemate vremena.
I shvatite da vam nedostaje taj toliko spominjani papir s uputstvima, bijesno gledate u tostere i multipraktike, a ne znate što biste s vlastitim djetetom.
Što ću kad plače?
Što ću kad ne plače?



Raste i dalje plače.
Zašto ima tantrume?
Kako da riješim tantrume?
Zašto me ne sluša? Zašto ne crta? Zašto ne piše, a Marko je njegovih godina i već zna sva slova i nogometne klubove.
Trebam li ga upisati na sport? Što ću ako u školi neće htjeti slušati? Je li darovito? Ima li problema?
Sve su to pitanja koja si roditelji svakodnevno postavljaju pa i po nekoliko puta.



U ODGOJU DJETETA, NAJVAŽNIJA JE LJUBAV



Uvijek volite svoje dijete.
Uvijek i bez obzira na sve, volite ga (ih) bezuvjetno. To je ono najvažnije. Objasnite da ste nekada ljuti ili umorni, nekad bezvoljni ili u problemima, ali da vaše dijete za to nije krivo i da ga bez obzira na sve volite do neba i nazad. Ljubite ih i grlite, mazite i smijte se. Ne možete razmaziti dijete, ne brinite se.


Potom, budite dosljedni.
To je teško, ali ako postavite nekoliko važnih i jasnih pravila, neće biti problem držati ih se.


Razvijajte djetetovu samostalnost
Ne rješavajte uvijek njezine ili njegove probleme. Riješi li dijete samo neki problem, to je silan poticaj njegovom ili njezinom samopouzdanju.


Hvalite dijete.

Češće dajte pohvale, nego kritiku. Dokazali su to dugogodišnji eksperimenti koje psiholozi provode (a kako kaže Dubravka Miljković, uglavnom na zgodnim bijelim štakorima ili studentima psihologije.) da pohvala puno, puno više daje od kritike.


Ne uspoređujte.

Nema veze što Marko piše, Vlatka pleše, a Zlatko već sklada u dobi dok vaše dijete veselo trčkara dvorištem. Svako dijete je jedinstveno i ne uspoređujte ga nikada s drugima (ovo se odnosi na braću i sestre) jer će odrasti u osobu koja će se uspoređivati s drugima i to ne u svoju korist.

Dakle, da, postoje uputstva za uporabu kod djece.
Treba ih slijediti i biti dosljedan, ne odustajati, ali si naučiti oprostiti ako pogriješimo jer i mi smo ljudi, makar bili roditelji.



Gordana Grgurić, Radionice o pozitivnom roditeljstvu i radionice optimizma, Udruga Dar Rijeka


http://dar-rijeka.blogspot.com/