dijete i psihoterapeut

Treba li moje dijete psihoterapeuta?

Koliko god dobro da poznajemo svoje dijete, koliko god da mu želimo najbolje, postoje životne situacije u kojima se osjećamo kao da smo se našli pred zidom i ne znamo kako dalje. Na djetetu primjećujemo promjene u ponašanju, a ono nam jednostavno ne zna objasniti svoje stanje. Jeste li se zapitali, možda je vrijeme za stručnu pomoć?

Postoje životne situacije koje djeca ne podnose baš najbolje i koje im nanose traume, kao što je smrt bliske osobe, razvod roditelja, strah od potresa, mraka, ili različiti drugi strahovi koje ispoljava u svakodnevnom životu, a poneka djeca školske dobi suočavaju se s anksioznim poremećajima, poremećajima učenja, poteškoćama prilagodbe na nove životne situacije, školsku sredinu, preseljenje, psihosomatskim poremećajima, povlačenjem i socijalnom isključenošću, agresivno ponašanje, nesigurnosti i manjak samopouzdanja, ali i s ozbiljnijim problemima kao što su depresija, fobija, poremećaji hranjenja, samoozljeđivanje, zlostavljanje i problemi u razvoju.

Naša uloga, kao roditelja, prije svega je primijetiti da se s djetetom nešto događa, no možemo li mu mi doista pomoći. Koliko god da imamo kvalitetan odnos s djetetom, teško da ga iz svoje pozicije osobne povezanosti s njim, možemo potaknuti da se otvori i da nam povjeri baš sve što ga muči.

Moramo znati i ovo, dječji mozak drukčije funkcionira nego mozak odrasle osobe. Odrasla će osoba biti u stanju verbalizirati i identificirati problem koji je muči, ali dijete nema tako duboku sposobnost introspekcije i jedini način na koji može ispoljiti svoj problem ponekad može biti kroz simboliku igre i umjetnosti.

Stoga, psihoterapija djece i adolescenata uvelike se razlikuje od psihoterapije odraslih osoba, a to se naročito odnosi na ulogu terapeuta, odnos i suradnju s roditeljima, o kojoj ovisi i prihvaćanje same terapije.
Terapijske tehnike modificiraju se prema fazama razvoja djeteta, terapeut kreira sigurnost, preuzima odgovornost za granice i etičnost samog procesa, a unutarnji psihički procesi djeteta i odnos s roditeljima unose se u terapijski odnos.

Dakle, kroz terapiju stvoreni odnosi dijete-terapeut-roditelji značajni su za sve kasnije odnose i napredak u psihoterapiji.

Program psihoterapije djece i adolescenata temelji se na razvojnom pristupu djeci i mladima inkorporirajući humanistički i integrativni pristup.

Što je dječja integrativna psihoterapija?

Riječ je o vrlo fleksibilnom psihoterapijskom načinu rada s djecom i mladima koji se temelji na igri, umjetnosti i odnosu s psihoterapeutom. Kako je igra dječji prvi oblik komunikacije, ona im ujedno daje mogućnost neposrednog izražavanja. Psihoterapija djece i mladih može uključivati crtanje, slikanje, rad s glinom, igranje pijeskom, pokret i igranje uloga, kako bi se potaknula komunikacija i istražio dječji unutarnji svijet.

igra uloga

Kako izgleda terapija?

Budući da djeca nisu u stanju izravno govoriti, kao odrasli, o teškim temama koje ih muče, integriranjem igre i umjetnosti ona se oslobađaju i na taj način komuniciraju svoje osjećaje. Osjećaji zbunjenosti, uplašenosti, ljutnje, povrijeđenosti i boli postupno se kroz igru pretvaraju u riječi i djela. Psihoerapeut pomaže djeci i mladima u razvoju individualnosti i integritetu.

Psihoterapeuti mogu proširiti svoj terapijski pristup i sastajati se s roditeljima i obiteljima, a psihoterapijski rad usmjeren je na edukaciju roditelja kako da što bolje razumiju ponašanje svog djeteta, ali i da rade na rješavanju svojih osobnih konflikata.

Utjecaj psihoterapije temeljene na igri, umjetnosti i odnosu sa psihoterapeutom!

Izgradnjom terapijskog odnosa i uspostavom kontakta, uz pomoć kreativnoga terapijskog procesa djeca imaju priliku upoznati, razumjeti i prihvatiti sebe i svoje potrebe, osvijestiti svoje osjećaje, verbalno i neverbalno se izraziti.

Također, igrom i izražavanjem kroz različite vrste umjetnosti djeca razvijaju svoje socijalne vještine i osjećaj da ih drugi prihvaćaju, uče kako smanjiti stres i, u konačnici, jačaju svoju kreativnost, razvijaju maštu, mentalnu fleksibilnost, grade pšovjerenje u sebe i svoje mogućnosti.

Tekst: S. M.

Foto: Profimedia

Tagovi: , ,

Vezano uz temu

Pomozite djeci otkriti područja u kojima su snažna!

Mnogi su načini kako bolje upoznati dijete i…

art terapija

Art terapijom do djetetova srca

Art terapija je psihoterapeutska metoda kojom terapeut nenametljivo…

Pročitajte i:

vizual

Bebi su bolni, a mami iscrpljujući: Dojenački grčevi i kako ih riješiti?

Tijekom trudnoće žene se najviše pripremaju za porod, opravdano smatrajući kako je to jedno od…

beba plače

'Google translate' za bebe: 11 razloga zašto vaš 'klupko' plače i savjeti kako smiriti situaciju

Bebe svakoga dana provedu u suzama od jednog do tri sata. Zašto? Zato što je…

oftalmolog mr sc. Bojan Kozomara dr med.

Riječ oftalmologa: Strabizam kod djece i kako ga liječiti

Strabizam ili škiljenje (razrokost) zaslužuje veliku pozornost kada se govori o zdravlju očiju kod djece.…

malo dijete

Psihologinja s Harvarda savjetuje: Roditelji, važno je da odgojite dijete kao mentalno fleksibilnu osobu!

U djetinjstvu je mozak najotvoreniji za nova iskustva koja ga formiraju. No važan je i…