Žene koje su o svojim traumatičnim iskustvima govorile na forumima, smatrali su lažljivicama jer, kao živimo u 21. stoljeću, tko bi se usudio takav operativni zahvat raditi 'naživo'.

Tada, 2018. jedna žena Marija Dadić, nakon svog traumatičnog iskustva, prijavila je sve ministru Zdravstva, pokrenula je peticiju, no naišla je na ignoriranje vladajućih i Ministarstva.

I žene su se tako nizale po ginekološkim odjelima, kao brojevi, kao da su komad mesa, bez ikakvih osjećaja, a vrsni liječnici i osoblje kasapili su im maternice nakon spontanih pobačaja. Njihovi vapaji na internetu, po forumima, ostajali su bez odgovora.

No, na sreću mnogih žena, a na svoju nesreću, dogodilo se to i jednoj ženi koja je igrom slučaja bila na poziciji da se njezin glas čuje. Riječ je o Ivani Ninčević Lesandrić, nezavisnoj zastupnici kluba Mosta u Saboru, gdje je i otvoreno progovorila o toj temi 2018. godine i izazvala jaku reakciju kolega političara, kao i liječnika, koji su tvrdili da je ona ipak dobila anesteziju i da se takve stvari u hrvatskim bolnicama uglavnom ne događaju.
zene i spontani

No tisuće žena koje su kasnije istupile u javnosti i svjedočile o svojim teškim iskustvima bile su glas koji se nije mogao utišati.

S razgovarali smo o strašnom iskustvu koje je proživjela u splitskom KBC-u, kako bismo ovu temu nekako vratili u žarište, kako se ne bi zaboravila, kako ne bi opet bila gurnuta pod tepih...

ivana

Ivanom Ninčević Lesandrić

2018.: Traumatično iskustvo u KBC Split! Taj sam dan krvarila, ni previše ni premalo, ali nije prestajalo. Kako nisam mogla dobiti svog ginekologa, otišla sam direktno u KBC Split. Računala sam otići ću na Hitnu, Odjel ginekologija, oni će mi dati nešto, prestat će krvarenje, i to je to. Bila sam treći mjesec trudnoće.Nisam očekivala ono što će se dogoditi. Imala sam potpuno povjerenje u sustav. Došla sam tamo i sjela u čekaonicu. Kada sam došla na red, pregledali su me i rekli: 'Ovo je spontani, napravit ćemo kiretažu. Prijeđite na drugi krevet.'Prvo, u glavi mi uopće nije bila mogućnost da sam imala spontani. Mislila sam da malo krvarim i da će me samo pregledati i idem natrag. Zamislite, netko vam u jednom trenutku kaže: 'Više nema djeteta, imali ste spontani', i onda samo hladno: 'Sad prijeđite na drugi krevet, napravit ćemo kiretažu'.Dožovjela sam šok kada sam doznala da sam izgubila dijete. Nisu mi dali vremena niti da tu informaciju procesuiram, već sam bila na krevetu za kiretažu. Možda su prošle 2 minute od jedne do druge informacije.Rekli su mi samo da se skinem. Legla sam se na stol, a oni su mi počeli vezivati ruke i noge remenima. Priznajem, bilo mi je čudno što me vezuju za stol, ali sam mislila da je to zato da se slučajno ne pomaknem dok sam pod anestezijom.Kada su počeli kiretažu, počelo me je nenormalno boljeti. Bilo je to naživo. Zamislite da vam netko kopa po utrobi bez ikakve anestezije, prestrašno. Nitko me nije upozorio niti kakvu bol mogu očekivati niti da će to biti bez lokalne anestezije.Na meni se vidjelo da umirem od bolova. Oni su rekli da je to jedini način na koji to mogu napraviti. Tijekom kiretaže, došla je sestra i držala me za ruku, jer sam doslovce umirala od bolova.U tome trenutku osjećala sam se poniženo, uplašeno i bespomoćno. Ne mogu se maknuti, kao prvo zavezana sam, a osjećam da mi netko struže po maternici i, ako se pomaknem, mogli bi mi ozlijediti maternicu. Svašta mi je prolazilo glavom. Našla sam se u situaciji u kakvoj se nikada nisam našla prije. Meni je to bila najgora situacija u životu ikad.Sve je trajalo oko pola sata, a meni se činilo kao da traje godinama. Umirala sam od bolova, oni bi stali dok se smirim, pa bi nastavili.Tek kada sam se digla s tog kreveta, uslijedio je pravi šok. Onda vas stave u prostoriju gdje je još 15 žena, svaka na svom krevetu, koje su prošle to isto, ali svaka na svoj način: jedna plače, druga jauče, treća vrišti...Ja sam stajala u kutu pokraj kreveta. Ženama je trebalo pružiti neku psihološku pomoć, da netko s njima popriča, da ih utješi, da im objasni što se dogodilo.Da je meni netko rekao što ću proći, pripremila bih se. Dolaziš u bolnicu u 21. stoljeću, ne očekuješ tretman kao u srednjem vijeku, ne očekuješ da će te netko 'mesariti'.Trebala sam ostati u toj sobi nekoliko sati, ali sam tražila da izađem na svoju odgovornost, nisam mogla tamo ostati. Dosta mi je svoje boli, ne mogu još i tuđu gledati.Kako sam došla sama s autom, nisam mogla ni muža čekati, nisam mogla stajati ispred bolnice, dovezla sam se sama kući.Potom, nekoliko dana kasnije, naišla sam na pismo Marije Dadić, koja je imala isto iskustvo, a napisala je pismo ministru, i pokrenula peticiju, ali nitko nije reagirao.Nakon što sam počela istraživati, shvatila sam da je puno žena to proživjelo i proživljava svaki dan. Shvatila sam da moram djelovati. Znala sam da ću progovoriti, samo nisam znala kad ću biti spremna na to.Nisam to htjela pustiti. Živimo u društvu u kojem računaju da će se o takvim stvarima šutjeti zato i rade što hoće. Kada su Rode provodile istraživanje, ispalo je da je svaka 3. žena imala takvo iskustvo.

Što se dogodilo kasnije? Nakon što je Ivana 2018. javno istupila u Saboru, i nakon što su liječnici iz splitskog KBC-a tvrdili da je ona dobila anesteziju, počele su se javljati žene s istim iskustvima i traumama koje je prošla Ivana. Zajedno s Udrugom Rode, Ivana je pisala Europskom povjerenstvu i prijavila situaciju po hrvatskim bolnicama i tretman kojem su izložene žene po ginekološkim odjelima.

Komisija iz Europskog povjerenstva bila je u nadzoru u hrvatskim bolnicama tijekom 2019. godine i tada se stanje promijenilo. Ivana Ninčević Lesnardić kaže kako su joj se žene javljale i zahvaljivale na inicijativi te potvrđivale da su bile podvrgnute kiretaži pod anestezijom. Naravno, Ivana kaže da su joj se javljale žene s područja Splita, ali da ne zna kakvo je stanje u ostalim dijelovima Hrvatske.

Što se događa 2021.? 'Ne znam kakva je trenutna situacija u cijeloj Hrvatskoj niti dobiju li sve žene anesteziju, ali u Splitu mi žene govore da dobivaju', kaže Ivana.

Mi smo dobili različite podatke, navodno, postoje slučajevi koji su unatrag godinu dana prošli kiretažu bez lokalne anestezije.

Kako kiretaža bez lokalne anestezije ne bi opet postala 'normalna', potičemo sve žene na ovaj Dan, da ne šute o tome kada se ruše njihova prava, jer jedino tako se može promijeniti stvarnost. Žene, ako idete na operacijski zahvat, a kiretaža je takav zahvat, ne morate trpjeti bol, koja je, kako žene koje su je proživjele pričaju, i deset puta jača nego sam porod. Zato, ne šutite o tome!

I sretan vam Dan žena!

Tekst: Sanja Matasić

Foto: privatni Arhiv Ivana Ninčević Lesnardić, Shutterstock