Negdje otprilike u ovo vrijeme prije godinu dana, Marino je odradio svoju posljednju plovidbu kao časnik stroja na brodu. Nimalo laganu odluku da napusti svoju respektabilnu karijeru, koju je gradio 15 godina nakon što je postao magistar brodostrojarstva i tehnologije pomorskog prometa, donio je na dobrobit svoje obitelji. Naime, u vrijeme kada su on i supruga iščekivali rođenje kćerkice, počela ga je kopkati misao da će, nastavi li ploviti, mjesecima biti odvojen od njih dvije te da to nipošto nije život koji želi živjeti. Nemogućnost da zbog manjkavog zakona kao pomorac dobije plaćeni rodiljni dopust te to što se morao izboriti da bude uz suprugu na porođaju, nagnale su ga da promijeni smjer svoje životne 'plovidbe'.

"Mi pomorci u Hrvatskoj smo pod ugovorom dok smo na brodu i ne postoji zakon koji bi nam omogućio plaćeni porodiljni. Meni je tako firma za koju sam radio dala četiri mjeseca neplaćenog dopusta, na čemu sam im jako zahvalan. No prvo sam se morao boriti da dođem na ženin porod. To me jako isfrustriralo i počeo sam intenzivno razmišljati o tome što ću kada prođu ta četiri mjeseca. Odradio sam još jedan ugovor na brodu i taman je u to vrijeme započela pandemija koronavirusa te je kompanija odlučila uvesti nove mjere koje su stvorile dodatnu neizvjesnost – dodatne dane provedene doma trebalo je nadoknaditi na brodu". I sve to potaknulo ga je da donese konačnu odluku  - više neće ploviti i bit će tata koji će biti sa svojim djetetom kod kuće!


"Čim smo saznali da je supruga trudna, počeo sam razmišljati o promjeni posla i ovo je samo bila kap. U to sam vrijeme bio u usponu karijere i bilo mi je jako teško prihvatiti to da ću prestati raditi. Nisam tu odluku donio preko noći, niti je to bilo tako fora kako možda zvuči. , koje ima za cilj povezivanje očeva s djecom i njihovo provođenje kvalitetnog zajedničkog vremena. Sve o tome pročitajte ovdje!

Godinu dana sam radio na sebi, razmišljao i godinu dana se pripremao da ću stvarno biti doma. U početku sam čak tražio nekakve alternative, da se zaposlim na kopnu pa da tako mogu biti više s kćeri. No danas ako želite dobro plaćen posao, morate provoditi puno sati na poslu. Shvatio sam da ću pronađem li posao na kopnu, svaki dan dva do tri sata putovati do firme i natrag i cijeli dan biti odsutan te da opet neću biti s obitelji. Tada sam konačno odlučio da budem doma s malenom. I to samo zato što smo si to mogli priuštiti. Imali smo ušteđevinu, a i moram napomenuti da sam stvarno sretnik što sam imao opciju donijeti takvu odluku, što moja supruga zarađuje dovoljno da možemo živjeti s jednom plaćom. Znam da mnogima nije tako, pogotovo u Hrvatskoj gdje žene većinom zarađuju manje od muškaraca i to uopće nije fer. Vjerujem da bi da žene dovoljno zarađuju, više muškaraca moglo ostajati doma s djecom. I nije da ja potičem tate da ostanu doma, već je stvar u tome da sam se ja potrudio i zauzeo da se mogu posvetiti svome djetetu. Tu su mame puno više angažirane. Ja se zapravo zalažem za ravnopravno roditeljstvo", priča nam Marino, koji je baš zato i pokrenuo neprofitnu organizaciju Daddyhood Europe zajedno s prijateljem Thomasom Pickelnerom, također tatom, koja potiče očeve na preuzimanje što više odgovornosti i druženje s djecom.

Njihov najnoviji projekt jest virtualno sportsko natjecanje Dadathlon

"Kroz našu organizaciju potičem tate da se malo više uključe, da oslobode mame! Ljudi mogu naći sto izgovora zašto se ne prijaviti na ovo natjecanje, no osim benefita za odnos tate i djeteta i njihovo provođenje kvalitetnog zajedničkog vremena, natjecanje je potpuno besplatno. Iznimno smo ponosni što smo sve uspjeli organizirati bez budžeta. Naime, sponzori će osigurati nagrade za sudionike te smo dobili pravo na korištenje platforme za prijave i bilježenje rezultata, a onaj tko želi može nam donirati 5, 10 eura za daljnje projekte. Naime, mi smo registrirani isključivo kao neprofitna organizacija te svaku donaciju koristimo isključivo za daljnji rad organizacije, što nam jasno stoji i u statutu. I nas dvoje tu nemamo baš nikakve financijske koristi. Samo želimo da tate znaju da nije sramota trčati s djecom, već nešto što bi trebalo biti jako fora! Zato bih i htio da se što više tata iz Hrvatske prijavi na ovo natjecanje", ističe otac 18-mjesečne curice, koja mu je život promijenila za 180 stupnjeva

"Prije sam bio jedan od onih koji je dosta gledao na materijalne uspjehe, zaposlio sam se kao pomorac jer je to dobro plaćen posao, imao neke materijalne ciljeve. Onda mi se rodilo dijete, što je bilo prekretnica da počnem manje cijeniti stvari te se više fokusirati na druženje i provođenje vremena s njom. Bivajući uz nju, naučio sam koliko je potrebno strpljenja za malo dijete. Svi stalno trčimo na sve strane, no kad imaš dijete, ne možeš ništa na silu i shvatiš da treba malo stati na loptu. Definitivno sam naučio da nije vrijeme za užurbanost, a kao dodatan benefit iz mene su izašle neke stvari za koje nisam ni znao da imam. Kao i većina ljudi kad dobiju djecu, shvatio sam da se tako lako mogu raznježiti, na vidjelo je izašla i moja kreativnost pa sam počeo izrađivati razne stvari za svoju curicu - od kućne ljuljačke, tornja za igru... od raznih kutija koje nam dođu svašta baš za nju, zajedno crtamo i općenito jako puno vremena provodimo zajedno što mi je neprocjenjivo", govori nam te objašnjava da mu se čini da su mnogi očevi zadržali navike i hobije koje su imali i prije djece, a da su mame te koje preuzimaju sve na sebe - da su mame te koje moraju staviti svoj život na pauzu.

I premda je on roditelj koji je doma i premda njegova supruga Nadia jako puno radi, on nipošto nije svoj život stavio na pauzu. Karijeru koju je ranije imao jest te se usmjerio na Daddyhood Europe, no život nikako. Samo ga je odlučio drugačije živjeti! I Nadia, unatoč obavezama na poslu, itekako je uključena u brigu oko djeteta. Njih dvoje baš žive ono za što se zalaže - njih dvoje sjajan su primjer ravnopravnog roditeljstva koje bi poželio svima. "Kada radi on-line u svakoj je pauzi s nama, ali isto tako pokušavamo unaprijed iskomunicirati tko će što i kada napraviti, da ne bude nesuglasica oko toga", govori tata koji baš kao i svaka mama koja na sebe preuzme brigu o djeci i kućanstvu, doživi trenutke kada pomisli da mu je svega dosta. 

"Definitivno ima momenata kada pomislim da više ne mogu, pogotovo otkako vodim organizaciju Daddyhood Europe. Uz kćerkicu nisam stizao sve obavljati pa smo je upisali u jaslice u našoj ulici gdje bude od 9 do 12. Za to vrijeme ja pošaljem mailove i skuham ručak. Također, bude mi baš teško kad se jako potrudim oko nje, kad joj skuham nešto što ona voli i posvetim joj se 100 posto, a ona baš tada ne želi jesti, sve baca na pod. To me definitivno izludi pa se često moram skulirati tako da stanem i udahnem i kažem samom sebi "sve je ok, to je samo dijete koje nije svjesno svoga ponašanja". A ljudima koji imaju dvoje, troje, četvero pa i više djece, uistinu se divim", priča nam Marino te unatoč tim teškim trenutcima koje doživi svatko tko je roditelj, poručuje svim tatama: "Ne bojte se uzeti u svoje ruke više odgovornosti oko djece!"

I, svakako se prijavite na Dadathlon čim prije! Sretan vam Dan očeva!

Tekst: Josipa Scotti Čavlina 
Foto: privatni album