Neki dan razgovaram s prijateljicom i tako mi prelomimo koju o serijama na Netflixu, a ona preporuči onu korejsku Squid Game. Isprva mi je zazvučalo poznato, ali nisam se odmah sjetila da se u mojoj obitelji često spominje taj naslov.

Ok, dođe večer i vrijeme je da se nakratko upali Netflix. Stisnem ja 'play' na Squid Game. Još nisu odsvirala ni tri takta uvodne špice, kad u moju sobu ulazi moja 12-godišnja kći, sva izvan sebe od oduševljenja: 'Mama, pa ti gledaš Squid Game?'

Meni isprva nije baš bilo jasno čemu to oduševljenje, a onda mi ona kaže da je 'fan' i da tu seriju prate gotovo svi u razredu.

Neki, koji su pogledali seriju, možda će pomisliti: 'O pa da, ova mama ne kotrolira što njezina djeca gledaju', ali nije baš tako. Mislim, da, ponekd mi promakne nešto ispod radara, a i s obzirom na to što mi je kćer pogledala sve verzije Karate kida ikad snimljene, nekako sam se umirila shvativši koji joj je omiljeni žanr.

Dobro, pogledam prvu epizodu, zapravo pokušam je pogledati, i odmah shvatim 'Not my cup of tea', pa zapravo nisam vjerojatno niti došla do onih scena koje su izazvale žestoke reakcije profesora po školama u Engleskoj o lošem utjecaju ove serije na djecu i mlađe adolescente.

Ako malo zavirite po internetu, vidjet ćete da je serija podigla prašinu u roditeljskim krugovima zbog svoga nasilnog sadržaja, ali ne samo to, navodno da su djeci najzanimljiviji izazovi postavljeni u seriji te da ih mnogi klinci iskušavaju u realnom svijetu.

Riječ je, ako još niste upućeni, o seriji u kojoj se ljudi, koji su dugovima 'do grla', natječu za novčanu nagradu rješavajući zadatke preživljavanja maskirani kao u igricama, a ova se serija našla na udaru kritika i prosvjetnih radnika u Engleskoj.

Naime, za ovom su serijom doslovno poludjela djeca u dobi od 10 do 12 godina, ali, prema tvrdnjama učitelja, oni nisu samo promatrači serije nego iskušavaju izazove koji su postavljeni u seriji.

Nije samo to sporno, nego i mnoge epizode sadrže vrlo nasilne scene u kojima se natjecatelji ubijaju ili teško ranjavaju.

Stoga su učitelji osnovne škole John Bramston u Ilfordu, u Engleskoj, odlučili poslati pismo roditeljima u kojem su iznijela svoju zabrinutost zbog nasilnog ponašanja djece koja prate ovu seriju.

‘Dragi roditelji, primijetili smo da velik broj naših učenika gleda Squid Game na Netflixu. Povećan je broj djece koja kopiraju ove igre na igralištu, što dovodi do sukoba. Djeca koja gledaju tu seriju izložena su prizorima nasilja i ona, koja se tako ponašaju na igralištu, neće se tolerirati.

Roditelji svakog djeteta koje oponaša takvo ponašanje bit će pozvani u školu i primijenit će se sankcije. Budite svjesni opasnosti ovog TV programa za vašu djecu i primijenite pozitivno ponašanje’, pisalo je u pismu.

U međuvremenu, još je jedna škola, Sandown School u Kentu, uvela dodatne satove s edukacijom o nasilničkom ponašanju i štetnosti online nasilnih sadržaja, a potaknuti lošim utjecajem serije na djecu.

Naravno, nakon ovih spoznaja, moja 12-godišnjakinja i ja smo malo popričale, a tema je bila - koliko online izazovi mogu biti opasni, ali me je zanimao njezin doživljaj serije.

Inače, nisam od roditelja koji samo zabranom rješavaju problem pa smo se dogovorili da sljedeći vikend zajedno odgledamo epizodu i dođemo do zajedničkog zaključka (koji se nadam da će biti kako 'ovaj sadržaj nije primjeren za njezinu dob'). A ja ću joj nakon 'zaključka', nježno sugerirati kako je bolje da se vratimo na dobrog starog Karate Kida.

Tekst: Sanja Matasić, mama

Foto: Profimedia