Razgovarali smo s najpoznatijom učiteljicom Škole na Trećem, “mamom” Pauline P.

Jedna od najčitanijih domaćih spisateljica za djecu od prošlog tjedna učiteljica je svim drugašićima u državi u sklopu Škole na Trećem, a za magazin Story otkrila je kako se priprema za ovaj odgovoran posao

"Bilo je pozitivne treme potkrijepljene velikom odgovornošću zbog pretpostavke da će nas gledati i pratiti gotovo svi učenici, učitelji i stručnjaci diljem Lijepe Naše. Nije baš jednostavno otvoriti vrata svoje učionice i pokazati svoj način poučavanja cijeloj Hrvatskoj, ali i inozemstvu", govori Sanja Polak. Jedna od najčitanijih domaćih spisateljica za djecu od prošlog tjedna učiteljica je svim drugašićima u državi u sklopu Škole na Trećem, a nama otkriva kako se priprema za ovaj odgovoran posao, za koji nije ni minute dvojila treba li ga preuzeti, ali i kako joj se život promijenio preko noći.

Početkom tjedna počeo je program Škola na Trećem. Jeste li zadovoljni kako je sve zamišljeno i realizirano? Jeste li zadovoljni reakcijama?
Škola na Trećem je sada svima nama učiteljicama i učiteljima, kao i kolegama s HRT-a koji svakodnevno realiziraju ovaj projekt, prioritetno pitanje. Djeca su uvijek, a pogotovo sada, u ovoj izazovnoj situaciji, iznimno važna, usudila bih se reći – najvažnija. Brinemo da stotinama tisuća učenika i tisućama učitelja obogatimo svakodnevni odgojno-obrazovni rad u vrlo specifičnim uvjetima i izazovnoj svakidašnjici. Reakcije su vrlo pozitivne. Dobivam nekoliko stotina, čak i više od tisuću dječjih uradaka na dan koji stižu elektroničkom poštom na e-mail skolanatrecem2@hrt.hr. I ostale TV učiteljice dobivaju isto toliko dječjih radova na mailove koji su isti imenom, a različiti samo posljednjom brojkom koja ovisi o TV razredu u kojem rade. Dosad sam dobila nekoliko stotina privatnih i javnih komentara i poruka podrške i pohvala odraslih. Gotovo svi gledatelji, učenici, učitelji, roditelji, bake i djedovi obraćaju mi se sa zahvalnošću i žele mi puno sreće u daljnjem radu. Ovo su vrlo specifični uvjeti rada u kojem imamo puno posla, dovoljno marljivih i stručnih ljudi jer smo se u vrlo kratkom vremenu uspješno ekipirali, ali premalo vremena da odradimo sve još bolje. Učimo iz dana u dan i svakodnevno snimamo vjerujući da ćemo u svakom sljedećem danu prikazati još bolju kvalitetu poučavanja na daljinu uvažavajući cjelovit pristup poučavanja u razrednoj nastavi.

Kakav je osjećaj predavati svim mališanima Hrvatske koji su u drugom razredu?
Radosna sam. Kad uđem u studio, pretvorim ga u svoju učionicu. Meni je svaki učenik u Lijepoj Našoj učenik poput moga u svakidašnjim okolnostima kad sam u svojoj učionici. Ponekad je teško jer u studiju ne vidim i ne čujem kako reagiraju pa tijekom snimanja zamišljam što bi sve mogli raditi ispred ekrana. To zamišljanje mi uvelike pomaže da barem donekle potaknem kakvu-takvu interakciju, a u tome mi pomaže tridesetogodišnje iskustvo rada s učenicima te poznavanje njihove prirode i svih mogućih oblika ponašanja.

Nedostaje li vam kontakt s djecom?
U prvim danima snimanja nedostajao mi je kontakt s učenicima, ali više ne. Neka su oni sada kod kuće sa svojom obitelji i na sigurnom. Vidjela sam u porukama koje mi stižu mnoge fotografije drugoškolaca pred malim ekranima, dobila puno poruka i pisama pa vidim da su tijekom poučavanja ipak sa mnom.

Kako se pripremate za svaki dan? Koliko posla iziskuje ovakav projekt?Početni dani pripremanja Škole na Trećem bili su iznimno zahtjevni i cjelodnevni. Paralelno uz rad u studiju, radili smo i na postavljanju koncepcije cijelog programa i dogovarali timove učitelja iz cijele Hrvatske koji će zajedno s nama pripremati materijale i sadržaje koje ćemo prikazivati u programu. Iza nas koji smo pred kamerama dnevno radi stotinjak učitelja iz cijele Hrvatske i velik broj požrtvovnih djelatnika HRT-a i Ministarstva znanosti i obrazovanja. Moj posao uključuje upoznavanje sa scenarijem, pripremanje nastavnih aktivnosti koje je osmislio moj tim učiteljica iz drugog razreda, pregledavanje sadržaja za pametnu ploču, provjeravanje rada pripremljenih digitalnih obrazovnih sadržaja, promišljanje o rekvizitima za emisiju, koordinaciju i sastanke s članovima tima koji pripremaju scenarij i svakodnevno višesatno snimanje jednog nastavnog dana. To sve rade svakodnevno i moje kolegice koje su TV učiteljice prvog, trećeg i četvrtog razreda.

Suprugu ste rekli da zamisli kako ste na službenom putu… Koliko vam se život promijenio u ovih desetak dana?
Svima se život potpuno promijenio posljednjih desetak dana pa se svi prilagođavamo koliko i kako možemo. Svatko pridonosi koliko i kako može. Kad mogu, mogu, kad ne mogu, ne mogu. Potpuno sam sigurna da ću ovo raditi dokle god budem mogla bez obzira na okolnosti. Djeca to zaslužuju i to im je potrebno. Nema tu mnogo filozofije.

Kada ste počinjali pisati, jeste li mislili da ćete biti jedna od najčitanijih i najomiljenijih domaćih spisateljica za djecu?
Nikad mi to nije ni u najvećim i najljepšim sanjarenjima palo na pamet. Čak se ni sada tako ne osjećam niti tako živim. Brojke o mojoj čitanosti i izdanjima knjiga to zaista govore, no i dalje nastojim biti Sanja, ovih dana Sanjuška.

Paulina P. dobila je ime po vašoj kćeri. Je li ona više nalik njoj ili vama kada ste bili tih godina?
Paulina P. ime je književnog lika. Taj književni lik dobio je ime po mojoj kćeri koja je, dok sam počinjala pisati prvu knjiga, spavala u dječjem krevetiću i pila iz bočice rijedak čokolino. Paulina P. su sve djevojčice koje se mogu pronaći čitajući dnevnike Pauline P. Ima u tim dnevnicima mene kao djevojčice, moje Pauline, ima i moje druge kćeri Petre, ima i mnogo djevojčica s kojima sam se družila u školi ili razgovarala tijekom uobičajenih dnevnih susreta.

Jesu li vaše kćeri bile prve koje su čitale sve priče, knjige koje ste napisali?Kad sam počela pisati za djecu, Paulina i Petra nisu znale čitati. Bile su jako male. Počele su čitati u osnovnoj školi. Ili sam im ja čitala ako bi pokazale interes.

Kakav je osjećaj znati da je 'Dnevnik Pauline P.' zagrebačke Žar ptice najdugovječnija i najgledanija dječja predstava u Hrvatskoj, koju je pogledalo više do 80.000 djece?
Dobar je osjećaj. Međutim, u ovim je danima potpuno nevažan jer nijedno dijete ne može izići iz kuće, a kamoli otići u kazalište. Zato je važno da djeca imaju barem Školu na Trećem svaki dan. I da mi odrasli djeci ublažimo sve tjeskobe, nezadovoljstva, strahove, neizvjesnost i na primjeren način objasnimo postojeću situaciju. Ovih je dana posebno važno razmišljati o dječjoj psihološkoj dobrobiti. Emocije su iznimno važan faktor poučavanja, i u uobičajenim školskim danima, a sada, u ovoj izvanrednoj situaciji, neizmjerno su važne. Kako nam se djeca osjećaju i kako doživljavaju cjelodnevni boravak u kući i izoliranost od vršnjaka, to tek treba istražiti. Trebamo učiniti sve što možemo kako zbog ove situacije ne bi ostali uskraćeni za ono na što svojim rođenjem stječu pravo, a to je sretno i mirno djetinjstvo.

Sanja Polak jedna je od najčitanijih suvremenih domaćih autorica za djecu. Njezin roman 'Dnevnik Pauline P.' doživio je brojna reizdanja, a njegova naslovna junakinja omiljena je i u kazalištu, gdje je istoimenu predstavu u zagrebačkoj Žar ptici pogledalo više od 80.000 malenih gledatelja. "Nikad mi to nije ni u najvećim i najljepšim sanjarenjima palo na pamet. Čak ni sada se tako ne osjećam˝niti tako živim. Brojke o mojoj čitanosti i izdanjima knjiga to zaista govore, no i dalje nastojim biti Sanja, ovih dana Sanjuška", govori nam Sanja, autorica brojnih omiljenih dječjih naslova poput 'Petrice Pričalice', 'Dnevnika dobrih anđela' i drugih.

Tekst: Maja Šitum (Story magazin)
Fotografija: Dražen Kokorić

Tagovi: online škola u hrvatskoj, Sanja Polak

Pročitajte i: